Otpad nemamo gdje odvesti, a i kad bismo imali - za to nemamo novca

Slika korisnika admin
Adam VIDAS
Ovaj otpad prema planu je sada trebao biti u Županijskom centru za gospodarenje otpadom u Biljanima Donjim. No, centar se još niti ne gradi

Kod donošenja novog Zakona o otpadu, podzakonskih akata i nacionalne strategije bit će potrebno, osobito kad se radi o gospodarenju otpada na otocima, voditi računa o realnom stanju u prostoru i financijskim kapacitetima otočnih općina i njihovih komunalnih poduzeća. U suprotnom, praksa temeljena na novom zakonu neće biti ništa različita od one temeljene na postojećem. Zaključak je to koji se nameće u razgovoru s načelnikom Općine Tkon Danijelom Katičinom i Robertom Lukačićem, direktorom Javne komunalne ustanove "Prvenj", koja obavlja djelatnosti prikupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada na području općine.

Pripreme za sanaciju odlagališta otpada Triluke počele su još sredinom prošlog desetljeća, a u Planu gospodarenja otpadom Zadarske županije, donesenom 2009. godine, navedeno je kako se njegova sanacija očekuje - uskoro. Po spomenutom županijskom Planu sva su odlagališta na otocima trebala biti sanirana i zatvorena do 31. prosinca prošle godine, a otpad je u konačnici trebao završavati u Županijskom centru za gospodarenje otpadom u Biljanima Donjim, no pripreme za izgradnju Županijskog centra stale su kada su, prije više od godinu dana, Hrvatske vode uskratile suglasnost na Studiju utjecaja na okoliš.

Nerealni planovi, neprimjenjivi zakoni

- Zakonodavac je sve bolne točke pa i odlagališta prebacio na lokalnu samoupravu i mi smo uvijek formalno krivi bez obzira na objektivne okolnosti, a objektivna je okolnost da smo se prvo deset godina dogovarali gdje će biti županijsko odlagalište pa smo se deset godina svađali zašto baš tamo, i kad smo se nekako dogovorili kome će se plaćati renta, onda su Hrvatske vode rekle da tamo ne može biti. Nemoguće je zatvoriti ostala odlagališta dok županijsko odlagalište ne postoji. Kakve sad ima veze što piše u županijskom Planu, kad je po Planu Županijski centar za gospodarenje otpadom trebao biti u funkciji od lani? Sljedećih pet godina Županijski centar neće biti u funkciji, a mi se moramo držati plana, a kako? - pita načelnik Općine Tkon Danijel Katičin navodeći kako je Općina 2004. sklopila ugovor s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost temeljem kojeg je trebala biti provedena sanacija odlagališta.

- Naručili smo Studiju utjecaja na okoliš kod tvrtke IGH. IGH je, uz Studiju, napravio Program sanacije i jedan od predloženih modela bila je sanacija na licu mjesta, kao što se to radi i kod većine drugih odlagališta.  Međutim, Povjerenstvo za ocjenu Studije utjecaja na okoliš je odbacilo tu varijantu. Rekli su da nije prihvatljivo za okoliš da otpad ostane ovdje i neka ga izvolimo odvesti drugdje i to je stvorilo nepremostivu prepreku jer ga nemamo gdje odvesti, a i kad bismo ga imali gdje odvesti ne bismo za to imali novca, jer je Fond spreman platiti ne više od 50 ili 60 % troška i to ne uključujući PDV. Takvo bi rješenje bio realno jedino kada bi Vlada, Fond ili ministarstvo napravili realan program temeljem kojeg bismo povukli sredstva iz europskih fondova. Iz EU su nam spremni dati novac za takvu stvar, ali morali bismo imati sređenu hrvatsku dokumentaciju. Za početak bismo trebali riješiti je li zemljište na kojem se nalazi naše odlagalište državno ili općinsko, rekao je Katičin navodeći kako spor oko vlasništva nad tim zemljištem traje već cijelo desetljeće.

- To nije problem kakav postoji samo u općini Tkon, to je problem koji proizlazi iz neprimjenjivih zakona i zato danas, 20 godina od samostalnosti, u 99 % općina i gradova nisu riješeni vlasnički odnosi između lokalne samouprave i države. Očekujem da će Agencija za upravljanje imovinom RH imati razumijevanja za probleme Općine Tkon i da ćemo postići sporazum jer dugotrajni sporovi oduzimaju novac našim poreznim obveznicima, a ne donose rješenje, napominje Katičin.

Skup odvoz na kopno

U međuvremenu otpad s odlagališta u Tkonu trebao bi se po Planu gospodarenja otpadom Zadarske županije odvoziti na odlagalište Baštjunski brig, no načelnik Katičin pojašnjava kako je riječ o financijski "nemogućoj misiji". Financijski aspekt odvoza otpada s otoka na kopno zorno ilustrira primjer Grada Zadra iz čijeg je proračuna u 2011. godini za odvoz otpada s otoka unutar administrativnih granica Grada izdvojeno 5,3 milijuna kuna, dok je za 2012. planirano izdvajanje 4 milijuna kuna.

- Nama nitko ne subvencionira održavanje postojećeg deponija, jer to nije po zakonu. U programima koje država ima ne postoji program za održavanje postojećih deponija, a oni se ne mogu zatvoriti jer ne postoji legalan županijski deponij. Fond plaća svim otočnim općinama 60 % cijene prijevoza otpada na kopno, ali dio cijene koji bismo morali platiti je za nas preskup. Ne možemo građanima uzeti novac koji nemaju, a nemamo, ni crni fond, ni vreću novca iz koje bismo to mogli financirati. Osim toga, to bi bila propast. Općina Sali je godinu dana vozila otpad u Diklo i komunalno poduzeće im je bankrotiralo. Mi ne želimo biti "u banani", želimo da naša komunalna ustanova bude zdrava firma koja na optimalan način gospodari otpadom. Ako nam netko naredi da vozimo otpad u Diklo, mi ćemo za šest mjeseci bankrotirati, kaže Katičin, ističući kako je financijski neodrživo inzistirati na odvozu 100 % otpada s otoka trajektima.

- Treba omogućiti da se na otocima naprave sortirnice, da se s otoka o trošku obveznika plaćanja odvoza komunalnog otpada odvozi maksimalno 30 % otpada, a da se 70 % komunalnog otpada sortira u sirovinu pa makar pet godina nitko po nju ne došao. Ona pravilno zapakirana može čekati nekoga kome će se to isplatiti, predlaže Katičin.

Prevesti otpad kako bi nas trovao

- Mi na našem odlagalištu napravimo sve ono što smo u stanju napraviti; uredimo protupožarne putove, dovedemo protupožarni pijesak i vodu, radimo deplinofikaciju. Nikad ne bacamo sve na jednu hrpu da se ne bi stvorili plinovi koji izazivaju požar. Kad bi naš deponij gorio poput većine drugih, što bi bila najgora situacija, izgledao bi ljepše, jer nitko ne vidi otrove koji truju biljke, životinje i ljude. Baštjunski brig na kojeg bismo trebali voziti otpad svako malo gori što znači da bismo napravili ogromne troškove da bismo se trovali. Naš deponij, koliko god loše izgleda, je puno manji ekološki problem od bilo kojeg drugog jer drugi povremeno gore i u dimu se otpad vraća onima koji su ga tamo poslali, rekao je Katičin navodeći kako od 1997. na odlagalištu Triluke nije bilo požara.

- Mi bismo samo za stražarsku službu trebali u godinu dana platiti iznos od 200.000 kuna što je naš godišnji prihod koji uberemo od građana koji plaćaju odvoz otpada. Otpad se odlaže na način da imamo plato na koji se vrši odlaganje otpada iz kamiona i došli smo do zaključka da je tako najbolje raditi, jer naslaga otpada bude visoka pola metra do metar i prilikom uređenja deponija, što redovno radimo nekoliko puta godišnje, najlakše je tu radnu površinu očistiti i otpad izvesti u jedan usjek u kojeg se odlaže samo stabilizirani otpad. Oko tog platoa se radi protupožarni pojas od 4 do 5 metara tako da, i u slučaju da se zapali, ne dođe u kontakt s okolišem, precizirao je Robert Lukačić, direktor Javne komunalne ustanove "Prvenj", navodeći kako su inspekcije do sada imale razumijevanja za odstupanja od standarda i nisu naplaćivali kazne, no, napominje kako to ne znači da će i dalje tolerirati nedostatke.

Vodu iz perilice ispuštaju u oborinsku kanalizaciju
- U samom centru Tkona postoji oborinska kanalizacija koja skuplja kišnicu s državne ceste D110. Hrvatske ceste i Općina Tkon potrudili su se da se ta voda odvodi u primjereni akvatorij. Međutim, neodgovorni pojedinci kontinuirano ispuštaju vodu iz perilice za rublje u oborinsku kanalizaciju i unatoč prijavama komunalnog redara i mojim opetovanim molbama, to ne prestaju raditi. Spominjem ovdje primjer ispuštanja vode iz perilice iz kuće Qazima Lušaja, jer je očit i vidljiv u samom centru, a mogu sa sigurnošću potvrditi da ima još pet, šest sličnih primjera koje nije moguće tako lako detektirati. Molim vlasnika, koji kao pekar opskrbljuje otok svježim kruhom, da prestane to činiti i uredi sebi odgovarajuću septičku jamu, ali on se oglušuje na to jer je svjestan činjenice da će ono što plati temeljem prijava komunalnog redara biti deset puta manje nego što bi platio da puni "crnu jamu" i plaća njezino pražnjenje, a da ne govorimo o tome da mora investirati u "crnu jamu", rekao je Katičin.
Zbog sporog sustava gubi se europski novac

Odvodnja je veći problem u Općini Tkon od odlagališta otpada, tvrdi načelnik Danijel Katičin.

- Što se tiče našeg ispusta za sustav odvodnje, već 7 ili 8 godina pripremamo dokumentaciju. Općina i Hrvatske vode ukupno su potrošili 2 milijuna kuna, imamo samo lokacijsku dozvolu, ali nemamo potvrdu Glavnog projekta i zato još ne možemo zatražiti novac iz europskih fondova. Problem nije u Općini, problem je sustav koji to nije u stanju proizvesti, i u tome je naša frustracija, navodi tkonski načelnik.

- Još 2000. smo se složili da je prioritet da se napravi ispust u Ždrelcu, na području susjedne općine. Naša se općina s tim pomirila, iako je to najdalja točka od naše građevinske zone, čime smo sami sebe osudili na plaćanje skupljeg odvoza fekalija. U postupku smo raspisivanja natječaja za koncesionara koji ima sklopljen ugovor s komunalnom ustanovom, s Općinom Pašman ili nekim drugim tko ima odgovarajući zakonski ispust. Nadam se da ćemo do ljeta imati koncesionara kojeg ćemo kontrolirati, a koji će kontrolirati naše područje od divljih ispuštanja, dodao je Katičin.

Nemamo ništa, nedostaje sve
Nemamo žičanu ogradu jer nemamo novca da je stavimo, nemamo čuvarevu kućicu jer nemamo novca da ju stavimo, nemamo vodu i struju jer je to 5 kilometara od građevinske zone, nemamo lokacijsku i građevinsku dozvolu jer je prema Studiji utjecaja na okoliš ne možemo dobiti, a ne možemo ju dobiti jer je to zemljište u vlasništvu RH, ističe Katičin.
Počistili male deponije

U osamdesetim godinama prošlog stoljeća pod okriljem tadašnje Općine Biograd i zajedničkog komunalnog poduzeća otpad se s otoka odvozio na kopno, no to je proizvelo pedesetak malih divljih deponija, dok sada, tvrdi Katičin, divljih deponija nema.

- Uz pomoć Fonda smo počistili divlje deponije 2004. i 2005. i sad ih nema. Povremeno se stvore neki manji i mi ih saniramo, a za to ne možemo dobiti sredstva od Fonda, jer bismo za dobivanje sredstava od Fonda trebali pustiti da se napravi veliki deponij pa onda napraviti elaborate, kazuje Katičin.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno