Bez pastirskog psa nema odštete od vuka

Slika korisnika admin
Autor: 

Protekli tjedan Ministarstvo zaštite okoliša i  prirode ( MZOIP), odnosno Državni zavod  za zaštitu  prirode (DZZP) organiziralo je seminar za ovlaštene vještake. Na području rasprostranjenosti vuka (Karlovačkoj, Sisačko-moslavačkoj,  Primorsko-goranskoj, Istarskoj, Ličko-senjskoj, Zadarskoj,  Šibensko-kninskoj, Splitsko- dalmatinskoj i Dubrovačko- neretvanskoj županiji) djeluje  16 ovlaštenih vještaka MZOIP - e  koji procjenjuju štetu od vuka  i omogućuju da svaki  oštećenik ostvari svoje pravo  na odštetu ako se šteta doista  može pripisati vuku.

Prijavljivanje štete

Da bi oštećenik dobio  odštetu od nadležnog Ministarstva dužan je bez odgađanja štetu  prijaviti vještaku   (u roku 24 sata), od dana nastanka štete, koju oštećenik i  vještak zajednički utvrđuju, po  mogućnosti odmah pogotovo  u ljetnim mjesecima, a najkasnije u tijeku tri dana. Ako iz bilo kojih razloga to nije moguće  oštećenik je dužan izvršiti  zaštitu lešine od zvijeri i ptica -   lešinara. Očevidnik se ne  može temeljiti samo na fotodokumentaciji trupla već  je  potrebna  i osnovna razudba,  t.j. otvaranje i pregled ugriznih  rana radi utvrđivanja  zašto je  životinja završila smrću. Jednako tako potrebno je izvršiti  vanjski pregled životinje: kondiciju, postmortalne promjene, pregled kože i prirodnih  otvora i pripadajuće sluznice.

Postmortalne promjene su  bitan čimbenik na osnovu kojeg se utvrđuje starost lešine.  Kod postmortalne rane rubovi  su blijedi, ravni i pravilni, a  kod zaživotnih rana rubovi su  zakrivljeni, otečeni i neravni.  Nakon 24 sata leš je hladan, a  zgrušavanje krvi nastupi već  nakon 3 sata ( hemoliza 12 - 24  sata ). Nakon nekoliko  dana,  ovisno o vanjskim temperaturama dolazi do dekompozicije  - raspadanja leša: autolize,  truljenja,gnjiljenja, saponifikacije i mumifikacije, a tada je  teško utvrditi uzrok smrti.  Premda teret dokaza leži na  oštećeniku samo se kvalitetnim očevidom i na temelju  odgovarajućih dokaza, znanja  i iskustva može objektivno utvrditi je li štetu nanijela  zaštićena životinja - vuk i  je li  oštećenik poduzeo sve propisane  radnje i zahvate - preventivne mjere  kako ne bi došlo  do štetnog događaja.

Zaštita i čuvanje stoke

Temeljem odredbi Zakona o  zaštiti prirode i Pravilnika o  postupku sprječavanja i nadoknade štete od životinja  strogo zaštićenih divljih svojti  oštećenik je dužan na primjeren način i na svoj trošak  učiniti sve dopuštene radnje i  zahvate, kao što su učinkovito  ograđivanje, ciljano čuvanje  dobara i rastjerivanje, kako bi  se spriječio nastanak štete.

 S ciljem unapređenja mehanizama naknade štete, te rasterećenje državnog proračuna  iz kojega se svake godine za  štete isplati i do  2.000.000,00  kuna,  zaključeno je kako je, u  cilju izbjegavanja šteta, nužno  unaprijediti uobičajene mjere  zaštite i čuvanja stoke.

U područjima  gdje se mogu  očekivati ili se učestalo pojavljuju vukovi, stoka mora imati  pastira, pastirskog psa, u tijeku  noći mora biti zatvorena u staji ili u odgovarajuće  zaštićenom toru odnosno,  električnoj ogradi i /ili ogradi  minimalne visine 1,8 metara.  Naime, jedan pas može pokrivati 50 glava sitnog blaga, a da  bi bio koristan čovjeku prije  svega, mora biti školovan, tijekom dana mora biti pod kontrolom vlasnika ili osobe koja  ga vodi ili radi s njim. Ne smije  se zaboraviti da psi, bez obzira  na pasminske i individualne  značajke  imaju prirodni  plijenski nagon, pogotovo mladi  psi koji vrlo često napadaju  stoku. Školovani ovčarski pas  treba biti osposobljen za tjeranje i okupljanje stoke bez uznemiravanja, a svakako psi koji se služe glasom, tj. lajanjem i  ako je potrebno pokazivanjem  zuba, zatim psi koji obilježavaju teritorij.

 Za obilježavanje teritorija  idealan je tornjak, a za rad sa  stadom naš " crni biser" - hrvatski ovčar. Graničarski ili  border koli pasmina  izuzetno  je inteligentna pasmina s jakim urođenim nagonom za  rad i uvijek spremna za suradnju s čovjekom, ali nije pogodan  za područje krša jer mu je   rad tih i jer se pri radu šulja,  gotovo puže.

Dobar pastir i pastirski  psi

U našoj Županiji više od 70  % stada nema pastirskog psa  ili je njihov broj neadekvatan  prema broju životinja ili su to  sitni  križanci koji se plaše i  svoje sjene ili su toliko stari i  umorni da najradije ostaju  kod kuće. Primjer dobrog pastira i dobrih pastirskih pasa je  OPG-o Zdravka i Nevenke Katuša koji  svoje petstotina veliko stado čuvaju sa desetak pasa, pretežito pasmine hrvatski  ovčar. Stoga, ovo gospodarstvo  i kada posjeti vuk nema šteta  ili  je ona  zanemariva jer se cijeli čopor udruži protiv njega i  on odustaje od napada. Naime, vuk je oportunist koji napada plijen nakon dugog izviđanja, kada je posve siguran  u uspjeh. Ako ga iznenadi pas  ili čovjek on se povlači.

 Da je to točno potvrdila je i  oštećenica iz Jovića- Vuleta,  gospođa Grozdana Vuleta (  56.g.) koja je prijavili štetni događaj prije jedan dan. - Bila  sam sa stadom ovaca na  obližnjem pašnjaku, stotinu  metara od kuće i uz put brala  šparoge kada je pas zalajao i  poletio kaže Grozdana i dodaje. Ugledala sam tri vuka i u prvi trenutak se sledila, ali mi je  moj odvažni Reks ( pas ) pomogao da se priberem. Naime,  on  je takvom brzinom rastjerao vukove  da su stigli samo  jednu ovcu naklati, a rana je  površna i vjerujem da će ovca  preživjeti. Ali, da nije bilo Reksa ( njemački ovčar) ne samo  da bi šteta bila ogromna nego i  ja ne bih imala odvažnost da  im se suprotstavim. Pas je neophodan pomoćnik pastiru, a  pogotovo kada je on snažan,  pametan i školovan kao naš  Rex, ali ipak  neponovilo se, zaključila je Grozdana.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno