Pogačar: Ovakav sustav ne može opstati

Pogledajte samo HDZ; stranka na vlasti jedno je od centralnih koruptivnih žarišta, a riba, kako se kaže, smrdi od glave. Nekim slučajem, jer su se pokoškali između sebe, lijepi broj ih sada sjedi iza rešetaka, ali oni žive u krugovima koji se šire; nema Hrvatska toliko ćelija koliko lopova je na vlasti, ili blizu vlasti
Pisac i glazbenik Marko Pogačar, jedan je od najzaslužnijih za projekt “Ispod stola –  najljepše antikorupcijske  priče” kojeg je pokrenula i realizirala nakladnička kuća  V.B.Z. u kojoj je urednik.
Marko Pogačar objavljuje  poeziju, esejistiku i književnu  kritiku. Urednik je i u književnom časopisu “Quorum”, te  dvotjedniku za kulturna i  društvena zbivanja “Zarez”.  Njegove pjesme prevedene su  na engleski, francuski, njemački, kastiljanski, katalonski,  slovenski, ukrajinski, poljski,  mađarski, makedonski, češki,  grčki, bugarski, turski, rumunjski i talijanski jezik.  Do sada  je, kad je riječ o poeziji, objavio zbirke: “Pijavice nad Santa Cruzom” (AGM, Zagreb  2006, DPKM 2009.), “Poslanice običnim ljudima” (Algoritam, Zagreb 2007.), “Predmeti” (Algoritam, Zagreb  2009.), “An die verlorenen  Hälften” (Edition Korrespondenzen, Wien 2010.), “Portret s  britvama” (Treći Trg, Beograd  2010.), “Cada oliva és un estel  fos” (s Dinkom Telećanom), te  “Izbor pjesama” (Institució de  les Lletres Catalanes, Barcelona 2010.).  Na području “non  fiction”-a objavljeni su mu:  “Atlas glasova” (V.B.Z, Zagreb  2011.) i “Jer mi smo mnogi”  (Algoritam, Zagreb, 2011.)
U knjizi “Ispod stola” priče  su napisali Zoran Ferić, Vlado  Bulić, Olja Savičević  Ivančević, Jurica Pavičić, Ivana  Simić Bodrožić, Julijana Matanović, Ivan Vidić, Tena Štivičić, Ivica Đikić, Edo Popović,  te nagrađeni autori Darko  Šeparović, Nenad Dragaš, Andrea Žigić-Dolenec, Ksenija  Kušec i Jadranka Pušić.
*Kako je došlo do objavljivanja zbirke priča, na čiju  inicijativu  i s kojim ciljem?
– Knjiga je nastala kao jedan  od proizvoda široko zamišljene platforme “Kulturom po  korupciji”, lansirane od strane  Transparency Internationala  Hrvatska. Cilj je bio okupiti i  homogenizirati domaću umjetničku i kulturnu proizvodnju s ciljem dovođenja problema, ili bolje rečeno, simptoma korupcije u centar pozornosti, čime su se razne inicijative već bavile, s većim ili  manjim uspjehom. Projekt je  uključio kulturne radnike iz  područja filma, kazališta, vizualnih umjetnosti, pa tako i  književnosti. Tu je kao partner  na scenu stupila nakladnička  kuća V.B.Z., te je realizirana  knjiga “Ispod stola”, podnaslovljena “Najljepše antikorupcijske priče”.  Deset eminentnih, afirmiranih autora pozvano je da napiše priču na  zadanu temu, a organiziran je i  natječaj, na kojeg je stiglo pedeset i sedam rukopisa, koji je  knjizi pridodao još pet priča  neafirmiranih autora. Projekt  je, kao jedan od najpraćenijih  izvoda angažirane literature u  posljednjih nekoliko godina,  podigao veliku prašinu, i zaista   – na problem korupcije donekle je skrenuo medijsku  pažnju. Time je postavljena  sjajna platforma da se konačno počne promišljati, što  šire i što intenzivnije, i problem kojeg korupcija zrcali, a  to je sistemska neodrživost poretka koji živimo. Sistem kojemu je u same temelje upisana radikalno nejednaka raspodjela bogatstva dugoročno  ne može opstati; što prije izvlašteni dođu po svoje, tim  bolje.
*Smatrate da je, dakle, problem korupcije vrlo izražen u  Hrvatskoj?
– U tranzicijom devastiranoj  zemlji, u kojoj je kriminalnom  pretvorbom i privatizacijom  ogromna količina društvenog,  zajednički stečenog, vlasništva  prešla u privatne ruke u sprezi  s najvišim strukturama vlasti,   korupcija je, svima je očito,  izrazito veliki problem.  To, čini  mi se, ne treba posebno pojašnjavati; korupcija je toliko  kapilarno proširena svim sferama društva da ju je lijepi broj  građana imao prilike sasvim  empirijski iskusiti i spoznati.  Pa, pogledajte samo HDZ;  stranka na vlasti jedno je od  centralnih koruptivnih žarišta,  a riba, kako se kaže, smrdi od  glave. Nekim slučajem, jer su  se pokoškali između sebe, lijepi broj ih sada sjedi iza  rešetaka, ali oni žive u krugovima koji se šire; nema Hrvatska toliko ćelija koliko lopova je na vlasti ili blizu vlasti.
*Koliko i kako književnost  može utjecati na rješavanje  problema korupcije?
– Književnost može skretati  pažnju na probleme koji pogađaju društvo. Ona to na neki  način i mora činiti. To, naravno, ne znači da se treba  odreći svoje dominante, prestati biti književnošću. Onda  dobijete literaturu perjanica  SANU-a ili Aralicu iz devedesetih, a to valjda nikom ne  treba. Za ovu knjigu je važno  što smo dobili čitav niz poetički sasvim različitih, literarno  mahom uspjelih, a svakako  provokativnih priča, koje će se  lako približiti čitatelju. Literatura može pripremiti teren  za pravi okršaj, a on će, prije ili  kasnije, doći. Svima jednom  dosadi da se na njemu iživljavaju, a pogotovo ako se radi o  ogromnoj većini – o narodu.