U Hrvatskoj se silovanja i dalje (pre)malo prijavljuju

»Pristanak: Što je prav(n)o da?« naziv je predavanja koje je jučer u sklopu Dana seksualnosti održao mag. iur. Bijanko Franin-Pećarica, odvjetnički vježbenik u jednom splitskom odvjetničkom uredu.
– Seksualnost i ljudski odnosi su naša svakodnevnica te neiscrpan generator raznih situacija s kojima se ljudi susreću. Tema ovog izlaganja je što je pristanak na seksualni odnos, barem u pravnom smislu. Treba odmah napomenuti kako je iznimno bitno u kojem vremenu i u kojem prostoru postavljamo ovo pitanje jer ne uređuju sve države ovo pitanje na isti način što proizlazi i iz drugačijeg pravnog, društvenog i kulturološkog uređenja pojedine države, rekao je uvodno Franin-Pećarica, dodajući kako je Europa, a s njome i Hrvatska, zapravo najbolje mjesto na svijetu vezano za temeljna ljudska i socijalna prava.
To se često uzima zdravo za gotovo i nikad s pravima nismo dovoljno zadovoljni, što je i dobro, kako je dodao Franin-Pećarica, jer jedino tako možemo napredovati.
– Republika Hrvatska (na svjetskoj razini) pripada krugu država s vrlo naprednim uređenjem i strogim pravnim da. U svijetu je Europa zapravo u manjini sa svojim standardom, posebno što se tiče bračnih i seksualnih odnosa. Brak vas ne ovlašćuje da upravljate bilo kakvim odlukama svog bračnog druga, pa tako ni da imate odnos ako to druga osoba ne želi, govori Franin-Pećarica.

Zakonodavni okvir
Kako je rekao nadalje na predavanju, još za vrijeme Jugoslavije se u jednom trenutku u Hrvatskoj promijenio zakonodavni okvir vezano za pristanak na odnos u braku. Prije toga nije bilo moguće nekoga osuditi za silovanje u braku. Također, 70-ih i 80-ih su se donosile sramotne presude – ukoliko žrtva nije pružala fizički otpor napadaču, silovanja nije bilo i optuženi je oslobođen.
– Nije nužna pretpostavka da žrtva pruži tjelesni otpor da bi se smatralo da nije dala pristanak. To je krivo. Imate snažnu fizičku jaku osobu koja je možda spremna ubiti, što može dovesti do još gore situacije, jačeg ozlijeđivanja i slično, tako da je nekad i gore kad žrtva pruža otpor. Bila je to užasna praksa, ali nasreću, više je nema. Vrhovni sud je donio odluku da u smislu oslobađanja počinitelja, ne znači ništa to što žrtva nije pružala fizički otpor. Također, nije značajno ni vrijeme kada je žrtva prijavila silovanje. Bilo bi najlakše kad bi žrtve odmah prijavile djelo, ali znamo kako je to u naravi. Često se boje stigmatizacije i sekundarne viktimizacije pa prijave prekasno, kad je puno teže naći dokaze, svjedoci se ne sjećaju i slično. Ali to što je prijavila kasnije, ili, primjerice, nije prijavljivala prijetnje koje su se događale prije toga, nema utjecaja na donošenje odluke, govori Franin-Pećarica.
Zbog velike osjetljivosti samog djela, često se kroz povijest mijenjao u zakonu. U novijoj povijesti, u Kaznenom zakonu je postojao termin spolni odnos bez pristanka, da bi se ipak to sve svelo na kazneno djelo silovanja, a razlikuje se ono bez fizičke prisile ili prijetnje i silovanje pod fizičkom prisilom ili prijetnjom.

Seksualni delikti
Osim silovanja, najvažniji seksualni delikti u Kaznenom zakonu su bludne radnje, spolno uznemiravanje i prostitucija, ali čitav je niz kaznenih djela i prekršaja protiv seksualne slobode koje se kažnjavaju zatvorom i novčanim kaznama.
– Razlika između silovanja i bludnih radnji u praksi je često sporna i teško dokaziva, a na sudu je da procijeni. Razlika je je li bilo fizičke prisile, pristanka, fizičkog doticaja… Suci općenito imaju nezahvalnu ulogu u takvim postupcima. Često se prekasno djela prijavljuju, činjenice su često nedostupne, a sami suci nemaju istražnu funkciju, nego moraju odlučiti temeljem dokaza što pred njih donesu državno odvjetništvo i obrana. Ako su ozljede nesporno nastale, ako postoje videosnimke, poruke, ponašanja prije i poslije i ostali dokazi, onda bi lakše mogli odlučiti. Ali često se dogodi da imaju samo iskaze ljudi koji su neposredno sudjelovali, a njihovi su iskazi dijametralno suprotni. Pa onda imaju riječ protiv riječi, priča Franin-Pećarica, dodajući da svaki slučaj treba promatrati zasebno.
Kad je jedna riječ protiv druge, optuženi najčešće ne opovrgava da je odnosa bilo, jer kako kaže Franin-Pećarica, ostanu tragovi odnosa koji se može dokazati, ali često će biti sporno je li bilo prisile ili nije, a tu onda sudac onda nekome mora prikloniti vjeru.

Žrtva i počinitelj
– Uzmimo u obzir da postoji presumpcija nevinosti, dakle da je netko nedužan dok mu se ne dokaže da je kriv. Različiti su mehanizmi da pokuša dokazati je li bilo prisile – ispitivanje, sučeljavanje, ali ono zna biti vrlo mučno i teško za žrtvu. Pokušava se žrtvu zaštiti na način da je se ne stavi u istu prostoriju s počiniteljem jer ona ga se boji, pa je se ispituje preko videolinka. Žrtva ne bi smjela ponovno proživljavati to silovanje pred sudom, istaknuo je Franin-Pećarica.
Žrtve silovanja su u 90 posto slučajeva žene i to mlađe osobe, ali problem je što zbog nedovoljno prijavljivanja postoje tamne brojke, a pretpostavlja se da su one visoke i to ne samo u Hrvatskoj, nego i u najrazvijenijim zemljama.
– Počinitelji su često sadašnji ili bivši partneri i poznati ljudi. Najčešće nije to ono klasično kako se prikazuje u filmovima – žena hoda sama u mraku pa je napadne neki muškarac i siluje na cesti, takvi su slučajevi u manjini. Tu možemo pronaći razloge zašto je tako veliki broj tamnih brojki, žrtve se boje osude, hoće li izgledati realno, a ako imaju zajedničke prijatelje, kako će ih oni gledati i slično, kazao je Franin-Pećarica.
Većina onih koji budu optuženi, bude i osuđena, ali pitanje je koliki je broj kaznenih prijava koje su bile odbačene. No, kad već dođe do optužbe, dakle do suđenja, oko 70-80 posto optuženih bude i osuđeno, rečeno je ona ovom informativnom i zanimljivom predavanju.
Na kraju su se u kratku raspravu s pitanjima uključili studenti i profesori Sveučilišta u Zadru.

Pristanak može biti iznuđen
Prema zakonu, pristanak postoji ako je osoba svojom voljom odlučila stupiti u spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju i bila je sposobna donijeti i izraziti takvu odluku. Smatra se da takvog pristanka nema osobito ako je spolni odnošaj ili s njime izjednačena spolna radnja izvršena uz prijetnje, prijevare, zlouporabom položaja prema osobi koja se prema počinitelju nalazi u odnosu zavisnosti, iskorištavanjem stanja osobe zbog kojeg ona nije bila sposobna izraziti svoje odbijanje ili nad osobom kojoj je protupravno oduzeta sloboda (otmica).
Zakon pretpostavlja i da ukoliko žrtva ima duševnu bolest nije dala pristanak, iako ga je možda iskazala.
Kako se moglo čuti na predavanju, što se tiče alkoholiziranosti, ne smatra se da osoba nije dala pristanak samo zato što je pod utjecajem alkohola možda spustila ljestvicu ili donijela neku lošu odluku. I dalje je, pravno, dala pristanak.
Da bi oslikao slučaj kad osoba zloupotrebljava svoj položaj da bi dobila pristanak, Franin-Pećarica je dao primjer profesora na Fakultetu koji ucjenjuje studenticu da joj neće dati potpis ne dođe li kod njega u kabinet.