Za “krpice” nema recesije

Znam da je kriza, no ne mogu si pomoći, odrekla bih se i spize i pića za jedne dobre cipele. Kad ugledam nešto zanimljivo u izlogu na trenutke izgubim svijest, jednostavno moram ući i isprobati viđeno. Svako ima svoje strasti, a moje su definitivno cipele, torbe i haljine, jasna je bila naša prva sugovornica. Trgovci zadovoljno trljaju ruke, a to što će mladoj dami uskoro ukinuti kreditnu karticu ne brine je previše. U “rezervi” su još dvije
Sudeći po informacijama koje smo ovih dana doznali obilazeći zadarske trgovine odjeće, globalna kriza najmanje je utjecala na kupovinu novih “krpica.” U hladnjaku se. čini se, i ne moraju nalaziti skupi sirevi, fini komadi mesa i butelje biranog vina, najnoviji model automobila pričekat će neka bolja vremena, umjesto ključa vlastitog stana dobro će poslužiti i krevet na rasklapanje kod roditelja, no dočekati ljeto bez obnovljene garderobe bilo bi ravno katastrofi. Barem tako misle brojne Zadranke koje smo kontaktirali tijekom “promenade” po najprometnijim gradskim buticima, naoružani fotoaparatima i diktafonima, upuštajući se u ozbiljan “istraživačko-novinarski” zadatak. Jer, nagovoriti Zadranke na izjavu za novine pokazao se nimalo lak zadatak. Tek nakon čvrstog obećanja da nećemo izlaziti u javnost s imenima, već samo inicijalima naše su nam sugovornice pristale objasniti filozofiju svog gotovo svakodnevnog “haračenja” po trgovinama.
Cipele umjesto hrane
– Znam da je kriza, no ne mogu si pomoći, odrekla bih se i spize i pića za jedne dobre cipele. Kad ugledam nešto zanimljivo u izlogu na trenutke izgubim svijest, jednostavno moram ući i isprobati viđeno. Svako ima svoje strasti, a moje su definitivno cipele, torbe i haljine, jasna je bila naša prva sugovornica. Trgovci zadovoljno trljaju ruke, a to što će mladoj dami uskoro ukinuti kreditnu karticu, ne brine je previše. U “rezervi” su još dvije, tek tako da se nađe.
– Krizu ne osjećamo, naša je kolekcija ove sezone tako dobra da nam mušterije jednostavno ne mogu odoljeti. Imamo stalne kupce koji već godinama kupuju kod nas i nismo primijetili da su ove sezone nešto posustali. Dapače, kupuje se i više nego lani, priča nam trgovkinja u Max & Co. Najtraženije su haljine, lagane, lepršave, ljetne, a nakon njih i majice. U zadnje vrijeme im u butik ulaze sve više i stranci, pogotovo Nijemci i Austrijanci.
– Stranaca je sve više, nalazimo se u centru grada, na udarnom turističkom koridoru, pa nam mušterija ne manjka. Cijene su nam istovjetne onima u EU pa posao odlično ide, naglašava trgovkinja.
Iako s mnogo manje stranaca, prometom je zadovoljna i Zizi Kurtin, vlasnica gradskog butika Marival, najpoznatijeg zadarskog prodajnog mjesta hrvatskih modnih dizajnera. Naglašava da je bilo nešto pada prometa na početku krize, no njene su mušterije očito zaključile da od čuvanja nekakvih 500 do 1000 kuna i neće biti neke koristi i krenule uhodanim stopama – u shoping.
– Da, recesija nas je pogodila u startu, ljudi su se uplašili i počeli gledati na svaku kunu, no apstinencija je, na sreću, bila kratkog vijeka. Novac je za trošenje, a ne čuvanje u čarapama, pa su se moje drage dame vratile natrag k meni. Što uostalom možete napraviti s novcem ušteđenim od kupovine jedne haljine ili kostima. To vas zasigurno neće izvući iz krize, zaključuje Zizi.
Na sreću, njen stav dijele i mnoge druge Zadranke pa promet ne trpi, možda i zbog činjenice da u Marivalu drže specifične, multipraktik, reći će Zizi, komade odjeće, nosive u gotovo svim prilikama.
– Moja je odjeća višenamjenska, možete je nositi danju, navečer, za casual ili, pak, svečane prilike. Stoga je zasigurno dobra investicija. Riječ je o orginalnim hrvatskim modnim brandovima koji ne ovise o modnim trendovima pa ih možete nositi godinama, a to je svakako valjan razlog za kupovinu, mišljenja je Zizi.
Umjereno i promišljeno
S njenim se razmišljanjem slaže i poznata zadarska kazališna glumica Sanja Zalović. Naletjeli smo na nju upravo u trenutku kada je isprobavala najnoviji model sandala Dijane Džepine. Oduševljena kako joj stoje na nozi odlučila je svoje zadovoljstvo podijeliti i s čitateljima Zadarskog lista.
– Ma zar nisu izvrsne ove sandale, zaključila je glumica iskoristivši vrijeme dok ih je Zizi pakirala da nam objasni svoju filozofiju kupovanja.
– Modu ne pratim, kupujem isključivo stvari koje mogu nositi cijeli život, a to su upravo ovi komadi ovdje kod Zizi. Obožavam Charlija, Ivonu Martinko i neke druge domaće dizajnere. Kreacije su im univerzalne, mogu se nositi na više načina, ovisno o prilici i dobu dana. Dakako, ne pretjerujem u shopingu, kupim si nešto svakih par mjeseci tako da mogu reći da me kriza nije zahvatila. Kupujem kao i do sada, umjereno i promišljeno, ističe Sanja.
Umjereno i promišljeno ne bi se moglo reći i za našu narednu sugovornicu, jednu damu u srednjim godinama koja nam je priznala da bi bila tako sretna kada bi znala reći dosta. No, svojoj se strasti za kupovinom teško može otrgnuti, kupuje i kupuje, i onda kada joj treba (iako takvih situacija skoro da i nema) i onda kada joj deseta majica na “špaline” u pink boji uistinu nije od životne važnosti.
– Što da vam kažem, znam da pretjerujem, no ne mogu si pomoći, nema većeg užitka od finog materijala na tijelu, mekih volana i svjetlucavih cirkonića. Kad se ugledam u ogledalu kabine za presvlačenje i zaključim da mi nova haljina naglašava obline i oči bolje od ijedne do sada ishod je neminovan – kreditnu na sunce i “peglanje”, priča naša dama. Zaključismo stoga da joj ne treba puno smetati, da nove meke, lagane i svjetlucave haljinice (njene najdraže) čekaju i da bi gospođu stoga trebalo što prije ostaviti na miru.
Za odjeću mora biti
Sljedeći butik koji smo obišli bio je butik Heruc, dobro znana lokacija svih trendseterica. Heruc se s godinama poslovanja profilirao kao ozbiljno mjesto kupovine, biranih kolekcija, namijenjenih za sve prilike. Dobro, ne baš sve, za rad u polju svakako ne, no za posao, izlaske i raznorazne svečanosti u ovom se butiku uvijek moglo naći ponešto. Ipak, krizu su osjetili, no kako nam je to naglasila trgovkinja Suzi, ništa drastično.
– Naš dućan ima stalne kupce, klijentelu koja zna za našu kvalitetu i kojima znamo izaći u susret s raznoraznim akcijama i pogodnostima pri kupovini. Stoga nekog pada prometa nije bilo, asortiman koji smo nudili i nudimo bio je i ostao višenamjenski s dozom klasike, što je zasigurno dobar odabir. Naše mušterije znaju da odijelo kupljeno ovdje mogu nositi godinama, bilo na posao ili uz kakav zanimljiv šal i nakit navečer, pa istima ne oskudjevamo, ističe trgovkinja Suzi.
Heruc je u zadnje vrijeme počeo držati i poznate svjetske brandove poput Max Mare, Missonija, Donu Karan, Betty Barclay i Streness blue što se očito svidjelo Zadrankama. Posebno kada su u pitanju torbe, koje, iako nešto skuplje od ostatka asortimana, idu odlično.
– Dobra je torba nešto za što će Zadranke rado odvojiti i koju kunu više. A kod nas dobrih torba ne manjka, pogotovo ovih trenutno jako popularnih – velikih. Takve prve “napuštaju” naše police, ističe Suzi.
Ostatak asortimana ovisi o godišnjem dobu, pred Novu godinu dosta se traže svečane haljine kao i pred maturalne plesove, dok će kostimi nešto više ići na jesen i proljeće.
Haljine su okosnica rada i novootvorenog butika Hippy Garden. Brand poznat po nešto svečanijim i ekskluzivnijim komadima odjeće odlično prolazi u Zadru. Shodno njegovoj popularnosti u ostatku zemlje, u hippy rado ulaze i Zadranke. Potvrđuje nam to vlasnica butika Sanja Peroš. Ona naglašava da se kriza dakako nešto osjetila, no ni izbliza tako kako su ispočetka strepili. Zadranke lijepo vole i spremne su bez puno razmišljanja izdvojiti novac za dobar komad odjeće.
– Lijepe haljine su nešto čemu će jedna djevojka ili ozbiljnija dama teško odoljeti. Svjedočim tome svaki dan. Zadranke jednostavno obožavaju odjeću i spremne su si uskratiti neke druge želje, no za odjeću mora biti, ističe Sanja.
To nam potvrđuje i jedna mlada dama koja je upravo isprobavala haljinu kada smo “upali.”
– Nije baš da me “svrbi” u novčaniku, no dečko i ja smo pozvani na otvorenje jednog noćnog kluba uskoro u Sv. Filipu i Jakovu. Bit će to nešto jako glamurozno, kako imam prilike čuti, tako da se ne mogu tamo pojaviti odjevena bilo kako. Njemu je lako, obući će traperice i bijelu lanenu košulju, najjednostavniju i vječnu kombinaciju, no ja ne mogu tako. Trebam nešto glamurozno, priča naša Zadranka. Zaposlena u državnoj službi ne može se pohvaliti velikom plaćom, no za novi će se outfit naći.
– Malo ja, a malo moj dragi koji mi je obećao kupiti sandale i mislim da ću se izvući, dodaje kroz smijeh naša sugovornica.
Na sreću trgovaca takvih kao ona je mnogo, u državi u kojoj je biti dobro odjeven pitanje “časti”, trgovine odjećom izgleda među posljednjima osjećaju posljedice globalne recesije. Dakako, trgovine onom nešto finijom odjećom zaobilaze najsiromašniji koji nemaju ni za hranu i režije, no srednja se klasa, ako je uopće još ima, i dalje uspjeva pokriti, misao je koja se dala zaključiti iz razgovora s gradskim trgovkinjama i trgovcima. Većina od njih nam je priznala da su “zlatna vremena” daleko za nama, no da im pad prometa još uvijek ne ugrožava poslovanje. Zadar je kao grad pomoraca i njihovih supruga, iznajmljivača i ugostitelja okrenutih turizmu očito još uvijek mjesto vrijedno ulaganja u trgovinu.