Dugi otok – kolijevka hrvatske umjetnosti?

U pećini je pronađen još niz vrijednih predmeta kao što su kremeni i koštani alati, bušilice, strugalice, probojci, zatim školjke koje su služile za jelo i za ukrašavanje, probušeni jelenovi zubi koji su vjerojatno služili za ogrlice, čovječji zub iz mlađeg razdoblja te kost od psa
U pećini Vlakno na Dugom otoku zadarski arheolozi su pronašli crtež star 15.000 godina, što je najstariji crtež u Hrvatskoj i potvrda postojanja umjetnosti na ovim prostorima još u davnim danima. Radi se o oblutku rožnjaku (kremenu), velikom oko 4,5 centimetara, na kojem je urezan niz paralelnih i dvije okomite linije, toliko pravilne da nisu mogle nastati prirodnim putem, što potvrđuje namjerno ukrašavanje. Što točno linije predstavljaju, još se ne može utvrditi, posebice zato jer se radi o fragmentu crteža. Pretpostavlja se da je cijeli crtež puknuo u nekoliko komada zbog izlaganja vatri, a arheolozi se nadaju da će pronaći i ostale dijelove.
Ogrlice od jelenovih zuba
U pećini je pronađen još niz vrijednih predmeta kao što su kremeni i koštani alati, bušilice, strugalice, probojci, zatim školjke koje su služile za jelo i za ukrašavanje, probušeni jelenovi zubi koji su vjerojatno služili za ogrlice, čovječji zub iz mlađeg razdoblja te kost od psa. Pećina se već nakon prvog iskapanja pokazala bogatim nalazištem mezolitika i gornjeg paleolitika, s obzirom da se samo u prvoj sondi s prostora od jednog kvadrata izvuklo čak 16 kilograma materijala, uglavnom raznih alatki.
Dosadašnje rezultate istraživanja u pećini Vlakno, koje je započelo još 2004. godine, danas su predstavili mr.sc. Dario Vujević, dipl.arh. Mate Parica i prof. dr. sc. Zdenko Brusić s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru. Vujević i Parica su vodili iskopavanja najnovije, treće po redu kampanje ove godine, a sudjelovali su i dipl.arh. Nikola Vukosavljević, dipl.arh. Vedrana Glavaš, dipl.arh. Mario Radaljac i dipl.arh. Marko Meštrov. Istraživanja je financiralo Ministarstvo znanosti u okviru projekta prof. Brunislava Marijanovića i Zdenka Brusića.
Nastavak istraživanja se očekuje na jesen, no još je upitno financiranje.
– Od lokalne zajednice nismo dobili ništa. Mogli bi se barem pobrinuti da se s glavne ceste napravi put i malo parkiralište u blizini pećine kako bi postala atraktivna za turiste. Pećina je u šumovitom ambijentu, s obje strane teško dostupna, a voljeli bismo maknuti suhozid i napraviti jedan plato da se dobije dojam onog doba. To sve, naravno, u dogovoru s konzervatorima i lokalnom zajednicom, ispričao je Brusić buduće planove.
Što se tiče same arheologije, cilj je doći do razdoblja od prije 30, 40 tisuća godina, a najvrjednije bi bilo naći ostatke čovjeka. Pronađeni zub je, kako je potvrđeno analizom u Zagrebu, ljudski i nije od pokojnika, već je najvjerojatnije ispao, a planira se vršiti i DNA-analiza. Ipak, ljudski zub je iz puno mlađeg razdoblja, a želje arheologa su doći do razdoblja neandertalaca.
Toliko o planovima i željama, no kako je sve počelo? Prilikom terenskog pregleda Dugog otoka 2003. godine, Parica je pronašao pećinu Vlakno koja se nalazi između mjesta Luka i Savar, stotinjak metara od mora.
– Već na prvi pogled vidjelo se da u toj pećini postoji debeli kulturni sloj, a pokusna sonda je pokazala veliki potencijal. Istraživanja su započela 2004., a što se dublje išlo, rezultati su bivali sve veći, rekao je Parica.
Istraživanje je započeo Zdenko Brusić.
Preskočen neolitik
– Pećina Vlakno nema uobičajenu stratigrafiju kao one na kopnu. Nedostaje jedno mlađe razdoblje, neolitik kada se pojavila keramika, a na vrhu smo odmah utvrdili da tamo ima predmeta starih i 6.000 godina. Pećina ima oko 30 metara kvadratnih, a na dubini od dva metra, dokle sežu istraživanja, pećina je i šira, kazao je Brusić te dodao da je pećina na pogodnom mjestu.
Čak su se tijekom istraživanja šalili da bi mogli slobodno ostati spavati u njoj, umjesto da putuju amo-tamo.
Kako priča Brusić, ulaz je okrenut prema jugozapadu, što je važno jer to znači da je pećina osunčana, to jest suha i pogodna za život, što jednim dijelom potvrđuje i to što u pećini nisu pronađeni stalaktiti. Ipak, Brusić napominje da se zapravo ne može znati da li je ona bila suha i prije 10.000 godina. Dobrim životnim uvjetima pogoduje i mogućnost da je pokraj pećine bio izvor vode, što sugerira naziv uvale iz koje se ulazi u pećinu Šipnatica (šipnata = izvor).
– Kako su tada bili drugačiji klimatski i geohidrološki uvjeti, pećina Vlakno se povremeno udaljavala od mora. Pronašli smo različite vrste školjki, riba i kost od sipe, s čime su se najvjerojatnije hranili dok je more bilo blizu, pojasnio je Brusić.
Napuljski žuti tuf
Kako nastavlja, nastupom ledenog doba prije 20.000 godina, more se povuklo, otok se spojio s kopnom pa su u pećini pronađene kosti velikih životinja. Pretpostavlja se da su se tamošnji stanovnici tada dobro hranili s obzirom da je more bilo 65 metara niže no danas, pa su na određenim mjestima bile ravnice. Bilo je zelenila i stada jelena, bizona i prabivola.
Pretpostavlja se da se u pećini Vlakno živjelo povremeno. Iako je to teško dokazati, vjerojatno su u toplijim razdobljima ljudi boravili u njoj, a u hladnijim se povlačili prema jugu.
– Na dubini od dva metra našli smo vulkanski tuf, žuti napuljski tuf, koji se nataložio kad je eruptirao kompleks vulkana. U 13. stoljeću prije Krista čak devet rupa je izbacivalo lavu, a vjetar je raznio pepeo sve do Ukrajine, kazao je Brusić te istaknuo važnost nalaza tog pepela. Naime, po njemu se može još točnije odrediti datacija.
Mr.sc. Dariu Vujeviću je dodijeljeno vođenje treće kampanje istraživanja ove pećine, koje je provodio zajedno s Paricom.
– Treću kampanju smo započeli u proljeće ove godine. Uz 1.000 kremenih alatki i brojne koštane alatke, pronašli smo naznake umjetnosti stare 15.000 godina. Ukrašene, izrezbarene alatke pokazuju želju za estetikom, a crtež pronađen na kremenom oblutku dokazuje da Hrvatsku treba uvrstiti u red europskih zemalja koje još od onda njeguju ovaj vid umjetnosti, kazao je Vujević te dodao da, iako ne znaju što crtež predstavlja, znaju da je napravljen s namjerom.
Analiza pronađenog crteža vršila se na Floridi, a pepeo, to jest vulkanski tuf, analiziran je u Njemačkoj.
Kako je istaknuo Vujević, u Hrvatskoj je do sada jedini sigurni nalaz umjetnosti bila figura konja iz Vele spile na Korčuli.
Arheolozi potvrđuju da je crtež iz Vlakna s Dugog otoka definitivno najstariji dokaz umjetnosti u Hrvatskoj, a uz daljnja istraživanja enigma njegova značenja ne bi trebala ostati zakopana u zaboravu.

 RAZBIJALI I U RIMSKOM I U BRONČANOM DOBU

Osim vulkanskog tufa i dokaza o alatima i umjetnosti, koji svjedoče o prastarim dobima, pećina Vlakno skrivala je još tajni, vezanih za mlađu povijest. U Drugom svjetskom ratu su se u njoj skrivali pastiri, kad je najvjerojatnije i sagrađen suhozid na njenom ulazu.
Arheolozi su tamo pronašli i razbijene keramičke posude. Zaključili su da je u brončano doba tamo netko došao, vjerojatno grupa ljudi, i razbila im se keramička posuda. Zanimljivo, otkrili su isto tako, da je i u rimsko doba netko tamo došao i – razbila mu se keramička posuda.

 NAJBOLJI PRIJATELJ I NAJSTARIJI

Zanimljivo, u pećini Vlakno na Dugom otoku pronađena je i kost psa stara 9.000 godina. Zadarski arheolozi kažu da je pas bio pripitomljen, ili za lov ili da stoji uz kuću. Ispada tako da je čovjekov najbolji prijatelj, možda i njegov najstariji prijatelj.