Reno Sinovčić: Vraćam se na medijsku scenu i u NK Zadar!

Ovih se dana pak u središtu pozornosti javnosti Sinovčić našao i zbog javljanja na natječaj za dodjelu koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije za digitalnu regiju D7 (Zadarska, Šibensko-kninska i dio Ličko-senjske županije.)
Rijetki su oni o kojima je napisano toliko mnogo negativnih novinarskih tekstova a da im se tako malo puta dala prilika da na njih odgovore, kao što je to slučaj s Renom Sinovčićem, zadarskim poduzetnikom uz kojega se najčešće vezuje pridjev kontroverzan. Iako mediji ovaj epitet koriste za mnoge hrvatske poduzetnike isključivo kao eufemizam, Reno Sinovčić je u pravom smislu riječi kontroverzna, prijeporna osoba, ona koja na okolinu ostavlja snažan, često proturječan dojam. 
Protiv ovoga bivšeg nogometnog suca i dugogodišnjeg vlasnika više zadarskih medija, USKOK je prije 18 mjeseci podignuo optužnicu u tzv. aferi Ribar kojom ga se zajedno s petero zadarskih poreznika i dvojicom bivših direktora NK Zadra tereti za prijevare u gospodarskom poslovanju, no optužnica protiv njega i suoptuženika još uvijek nije potvrđena. Unatoč za sada nepravomoćnom statusu optužnice i činjenici što mu se u mogućem sudskom postupku tek treba dokazati eventualna krivnja, Sinovčić je godinama, a posebno od pokretanja istrage u aferi Ribar, izložen rijetko viđenoj medijskoj osudi bez suda.
Ovih se dana pak u središtu pozornosti javnosti našao i zbog javljanja na natječaj za dodjelu koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije za digitalnu regiju D7 (Zadarska, Šibensko-kninska i dio Ličko-senjske županije.) Uz Sinovčićevu tvrtku Vox Fenix j.d.o.o. na natječaj su se javila još četiri ponuditelja, no ni ovoga puta Vijeće za elektroničke medije nije za ovu regiju dodijelilo koncesiju, smatrajući kako ni jedan od ponuditelja u dovoljnoj mjeri ne udovoljava potrebnim kriterijima. 
Očekujem dobivanje koncesije
Nakon samo devet mjeseci otkako je televiziji Vox oduzeta koncesija te je prestala s emitiranjem, ponovno se javljate na natječaj za nakladnika regionalne televizije i to s novoosnovanom tvrtkom simbolična imena. Iako je televizija Vox bila rado gledana i već prvih godina postojanja postala jedna od produkcijski i programski najjačih lokalnih televizija, na čemu temeljite optimizam da ćete u ponovljenim natječaju dobiti koncesiju?
– Zbog toga što je moja ponuda bila programski najbolja, a jedini nedostatak bio je proceduralne prirode odnosno pitanje garancije, a to će u ponovljenom postupku biti otklonjeno. Vox televizija je tijekom skoro desetogodišnjeg rada bila programski najbolja lokalna televizija u Hrvatskoj, a to će biti i ubuduće. Na ponovljenom natječaju očekujem dobivanje koncesije i ponovno pokretanje jednako kvalitetnog programa na zadovoljstvo brojnih građana koji me svakodnevno pitaju kada će Vox ponovno početi emitirati program. 
Javni napadi na Vas posebno su bili eskalirali prije par mjeseci, kada ste ponovno izabrani za predsjednika Nogometnog saveza Zadarske županije. Što su po Vama razlozi tako žestokih diskvalifikacija?
– Najteže u životu je priznati nekome uspjeh. Nogometni savez Zadarske županije sa mnom na čelu je jedan od najboljih saveza u državi. Unatoč mom dugogodišnjem angažmanu u Savezu i odličnim rezultatima, svjestan sam da mi taj položaj nije ostavio u naslijeđe otac. Kad mi moji najbliži suradnici kažu da je vrijeme da se povučem, onda se više neću kandidirati, ali neću dozvoliti da me smjenjuje ulica niti oni koji s nogometom nemaju nikakve veze.
Nakon Vašeg reizbora za predsjednika županijskog Nogometnog saveza posebno su žestoki napadi dolazili od aktualnog vodstva NK Zadar. Radi se mahom o ljudima koje je javnost godinama percipirala kao Vaše najbliže suradnike, pa i prijatelje, a u pogrdnim izrazima prednjačio je direktor Kluba Svetko Ćustić. U sjećanju mnogih još uvijek su trenuci u danima tragedije kada je zbog ozljede tijekom utakmice smrtno stradao mladi Hrvoje Ćustić, i kada su Vas više puta fotografi „uhvatili” u suzama. Kako objašnjavate činjenicu da su ti ljudi tako žestoko krenuli na Vas, a sve prethodne godine su šutjeli o, kako danas tvrde „poplavi, oluji, uraganu i pijavici” koju ste navodno ostavili u Klubu u kojem tek sada, kako navode, „nakon Sinovčićeve strahovlade dišu punim plućima”?
– O trenutnom rukovodstvu NK Zadar kažem sve najbolje i o njima nikad nisam loše mislio i loše govorio. Ni jučer, ni danas, a neću ni sutra, bez obzira na riječi koje o meni dolaze s njihove strane. Međutim, došlo je vrijeme da se vratim u NK Zadar jer Klub nije udruga nego vlasništvo, a ja sam tamo jedan od najvećih vlasnika. Zato očekujem da se u narednim danima sazove Skupština dioničkog trgovačkog društva NK Zadar na kojoj će doći do određenih promjena u Nadzornom odboru i gdje ću ja tada sudjelovati u radu Kluba u kojem, da napomenem, i dalje vidim sadašnje vodstvo. No, smatram i uvjeren sam da bez mog povratka u Klubu neće biti napretka u nogometnom smislu. Odgovorno tvrdim da moj povratak, koji će se dogoditi u roku od 30 do 60 dana, je garancija da će Klub u roku od dvije godine ponovno biti prvoligaš. Smatram da sadašnje vodstvo nema snagu napraviti taj iskorak prema Prvoj ligi. Ja im se zahvaljujem na trudu i radu na stabilizaciji Kluba, ali za potrebne veće rezultate neophodna je moja prisutnost. 
Obitelj, prijatelji i čist obraz
U učestalim napadima bilo kroz raznorazna priopćenja ili novinarske članke nebiranim rječnikom nazivaju Vas, među ostalim, „radioaktivnom robom”, „korovom” i sl. Kako doživljavate takve uvrede i što odgovarate onima koji smatraju da ni Vi niste ostajali dužni svojim protivnicima?
– Istina je da nisam ostajao dužan onima koji su me sustavno i neargumentirano napadali i koji me bez ikakvih dokaza optužuju za sve i svašta. Ali za razliku od njih ja nikada nisam nikoga prvi napao niti vrijeđao. Ja sam samo uzvraćao na udarce. Radi se o pojedincima koji već godinama govore o meni najgore laži, ne birajući pritom ni riječi ni sredstva. Po njima ispada da sam ja nekakav dežurni neprijatelj u ovom gradu, a takve izljeve mržnje nije uvijek jednostavno šutke otrpjeti jer je samoobrana prirodna ljudska reakcija. Ne tvrdim za sebe da sam svetac, ali sigurno nisam ni vrag kakvim me ti pojedinci već godinama žele prikazati. Ponekad je teško ne odgovoriti onima koji vas konstantno napadaju i vrijeđaju najprljavijim lažima, a sami su oličenje nepoštenja i nemorala. Ali uvijek sam i o tim ljudima iznosio samo istinu i ono što sam pouzdano znao. Njihovo vrijeđanje ne znači mi ništa, neka slobodno nastave ako ih to veseli i zadovoljava.
I dalje ste u očekivanju rješavanja statusa optužnice, imovina Vam je kao i u mnogim uskočkim predmetima blokirana, mediji ugašeni. Jesu li protekle dvije godine bile najteže razdoblje u Vašem životu?  
– Ja sam prošao puno teških trenutaka u životu i ovo razdoblje sigurno nije najteže do sada. Mene život nikad nije mazio i meni je svaki novi dan svakodnevna borba. Vrlo rano sam još kao dječak počeo raditi, sa šesnaest godina zarađivao sam za sebe i isključivo se svojim radom probijao kroz život. Nikada se nisam hranio državnim novcem i uvijek sam privređivao za sebe i svoju obitelj, ali i stvarao radna mjesta za druge. U proteklih nekoliko godina, uslijed krize i recesije, mnogi poduzetnici i u Hrvatskoj i u svijetu suočili su se s brojnim poslovnim poteškoćama i nisam ja jedini čije su se firme našle u određenim poslovnim problemima. Naravno da svatko tko radi i griješi, pa sam tako vjerojatno i ja kroz svoj dugogodišnji poduzetnički rad imao nekih loših poteza ili krivih poslovnih procjena. Ali uvijek sam i u poslu i u životu nastojao postupati ispravno, pošteno i pravedno. Navikao sam rješavati poslovne poteškoće i ne smatram probleme takve vrste nikakvom tragedijom. Isto tako dobro znam vrijednost drugih stvari u životu koje su važnije i od poslovnog uspjeha ili, s druge strane, od poslovnih problema, a to su obitelj, prijatelji, zdravlje i čist obraz. Uvijek razmišljam o pozitivnim stvarima, kako ranije tako i danas i nikakvi problemi, a najmanje oni poslovne prirode, nisu i ne mogu me slomiti, koliko god bi to neki željeli.
Tko mu je okrenuo leđa?
Oni koji su tvrdili da ste svoje medije koristili za osobna obračunavanja s protivnicima nisu skrivali svoje likovanje zbog nestanka, kako govore, „Sinovčićevog medijskog carstva.”
– Nisam car pa nisam imao nikakvo carstvo. Imao sam dugo godina u vlasništvu više zadarskih medija, a ta moja medijska priča – ne samo zbog ponovnog dobivanja televizijske koncesije za koju sam uvjeren da ću je dobiti, ni izdaleka nije gotova kao što neki misle i nadaju se. Kroz moje su medije svih tih godina prošle sve značajnije osobe u našem gradu i županiji. Svi, pa tako i neki od tih koji su, kako kažete, likovali zbog trenutnog gašenja mojih medija, dobivali su u mojim novinama i na televiziji itekako prostora da iznesu svoje stavove i mišljenja o raznoraznim pitanjima i temama. Svi su oni tretirani korektno i profesionalno, a ako se o nekima pisalo u negativnom kontekstu, radilo se uvijek o argumentiranim tekstovima.
Ali neke ste slučajeve od onih koji su vas tužili za klevetu, na sudu izgubili?
– Točno, ali i mnoge druge novine i njihovi vlasnici odnosno izdavači gube na sudovima i zbog raznih tekstova plaćaju veće ili manje odštete. To međutim ne znači da u tim tekstovima nije napisana istina. Neke stvari iako su istinite, na sudu se teško mogu dokazati. Kad spominjemo novinarsko izvještavanje ja, na primjer, nikada nisam krivio one novinare koji su korektno, profesionalno i s iznošenjem činjenica izvještavali o meni u slučajevima kad je to bilo potrebno, pa tako i kod mog privođenja 2. 12. 2014. što su neki mediji, a posebno neke privatne nacionalne tv-kuće pratili korektno. Ali u Zadru ima nekoliko novinara koji svoj posao ne rade profesionalno već pod utjecajem i za interes određenih skupina o meni godinama pišu laži i stalno ih ponavljaju nadajući se da će te laži postati istina, što nije moguće.
Mnogima, pa i onima koji Vam nisu skloni, poznato je da ste često pomagali tzv. malim ljudima, onima izvan poslovnih i političkih „krugova moći.” Otkako je protiv Vas podignuta optužnica, jesu li Vam mnogi, kako to u životu biva, okrenuli leđa? 
– Kad god sam mogao pomagao sam ljudima koje nikad nisam dijelio na male i velike. Često su oni mali ljudi i najveći. Pomagao sam mnogima i onda kada od mene nisu tražili pomoć. Nažalost, bilo je među takvima i onih koji su kasnije na sve moguće načine radili protiv mene. Ali to je život, ljudi se razočaravaju jedni u druge svaki dan. Unatoč tome i danas pomognem svakome kad god sam u prilici. Naravno da ima onih koji su mi okrenuli leđa, ali to nisu ni bili ljudi kojima sam vjerovao niti na njih računao u bilo kojem smislu. Takve nikad nisam smatrao svojim pravim prijateljima. Inače je ta riječ „prijateljstvo” danas jako izgubila na važnosti jer je puno onih koji neke zovu svojim prijateljima, a da se nađu u prilici, najradije bi ih „utopili u čaši vode.” Unatoč takvima, puno je više onih koji me podržavaju, ne samo obitelj, rodbina i bliski prijatelji već i mnogi poznanici koji znaju tko sam i kakav sam i koji su uz mene. No, najveću potporu i snagu daje mi moja obitelj – supruga, kćeri i unuci.
Četiri godine bez politike
Nakon dugogodišnjeg političkog angažmana još od Općinskog vijeća Novigrada, vijećnika u Županijskoj skupštini, te upravo završenog mandata gradskog vijećnika, vidite li se u budućnosti ponovno u politici i jeste li zažalili što ste svojevremeno napustili HDZ?
– Na nedavno održanim lokalnim izborima nisam se kandidirao, pa će ovaj period od četiri godine lokalne politike proći bez mene. Moj isključivi angažman u sljedećem periodu bit će u sferi sporta, medija i gospodarstva i to su područja kojima ću se posvetiti. Inače, nikad ne žalim za onim što je bilo jučer. 
U svojoj 11 godina dugoj karijeri nogometnog suca bili ste prvi izabrani međunarodni sudac s A liste iz Zadra, a prije toga i četiri godine najbolje ocijenjeni sudac Prve HNL-ove A liste, što ne dovode u pitanje ni neki ugledni kroničari zadarskog sporta poput Drage Marića. Ipak, mediji Vašu sudačku karijeru najčešće povezuju s aferama o navodnim lažiranjima utakmica. 
– Točno je da sam prvi međunarodni sudac iz Zadra i jedan od najboljih, ako ne i najbolji sudac kojeg je Hrvatska imala. U cijeloj svojoj sudačkoj karijeri nikad nisam imao niti jednu jedinu aferu i uvijek sam sudio isključivo prema pravilima struke. 
Više puta ste s govornice Gradskog vijeća tražili odgovor na pitanje što će Grad Zadar, koji u vlasništvu ima 41 posto dionica NK Zadra, učiniti za spas Kluba. Kako vidite budućnost NK Zadra, danas trećeligaša, i uopće zadarskog nogometa s obzirom da je, unatoč Zadru kao gradu košarke, nogomet na području Zadarske županije ipak najmasovniji sport.  
– Iako sam ja nogometni čovjek puno puta sam rekao da je Zadar grad košarke, a ne nogometa i nikad nisam tražio da nogomet dobije više od košarke. Isto tako, nikad nisam rekao da Grad Zadar treba financijski participirati kako bi NK Zadar ostvario uvjete za Prvu ligu. Kad dođe vrijeme Grad treba dionice pokloniti onome tko je spreman participirati i brinuti se o Klubu kako bi se mogao razvijati i napredovati. Da bi se Klub u roku od 2 godine vratio u Prvu ligu treba 60 milijuna kuna, što Grad Zadar niti može niti želi financirati. Za dobivanje licence za Prvu ligu treba napraviti zapadnu tribinu za što treba od 30-40 milijuna, a za natjecanje u Trećoj i Drugoj ligi treba od 20-30 milijuna, uz plaćanje zaostataka koji u ovom periodu nisu plaćeni.

Isplatit ću radnike Voxa

Što je s obećanjem da ćete isplatiti bivše djelatnike tvrtke Vox?
– Kao što sam obećao osobno ću preuzeti obvezu isplate dijela zaostalih plaća bivšim radnicima tvrtke Vox. Iako zakonski nemam tu obvezu jer je tvrtka otišla u stečaj i država preuzela imovinu, isplatit ću ta potraživanja.

O Ćirinom obećanju

Za izlazak iz remetinečkog pritvora bila Vam je određena jedna od najviših hrvatskih jamčevina, iznos od čak 10 milijuna kuna. Tih se dana u medijima spominjalo kako Vam je Miroslav Ćiro Blažević obećao posuditi veliki dio tog iznosa, pa se predomislio. Što je istina?
– Ja od njega nisam ništa tražio, pa mi nije ništa ni dao. Ćiro Blažević nije prema meni imao nikakvih obaveza, sam se ponudio za pomoć i ja mu, naravno, ništa ne zamjeram.

I zatvor je za ljude

Mnogi od poznatih političara i poduzetnika koji su tijekom istrage proveli dulje ili kraće vrijeme u pritvoru u Remetincu poput Sanadera, Bandića, Vidoševića i drugih, ne žele govoriti o svom iskustvu iza rešetaka. Jedino je Zdravko Mamić po izlasku rekao da su u Remetincu hrana i smještaj kao iz 16. stoljeća, ali da je imao odličnu ekipu, točnije „spektakularnu sobu.” Kakvi su uvjeti u tom „popularnom” pritvoru?
– I zatvor je za ljude. Bitno je da znate gdje dolazite, da poštujete pravila ponašanja i da vjerujete u sebe i svoju nevinost. U zatvoru ima i ljudi koji su nedužni, što se i dokaže na sudu. Naravno da svi ljudi nisu jednako mentalno jaki i da je u takvim okolnostima važna psihička snaga i izdržljivost, kao i sposobnost da se znate nositi s teškoćama, što olakšava boravak u zatvoru. Ljudi s kojima sam ja dijelio sobu u Remetincu ta dva mjeseca bili su vrlo korektni, kao i osoblje zatvora.