Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Plastične vrećice – pošast našeg doba

Autor: Branimir Vukosav

22.07.2008. 22:00
Plastične vrećice – pošast našeg doba


Američki zavod za zaštitu okoliša procjenjuje da je godišnja svjetska potrošnja između 500 i tisuću milijardi plastičnih vrećica. U prilog proizvodnji i korištenju ovih vrećica idu činjenice da je, u odnosu na papirnate vrećice, za njihovu proizvodnju nužno manje energije te posljedično stvara manje zagađenja zraka i vode, kao i manje krutoga otpada. No, dugoročno gledano, ekološke implikacije korištenja ovoga ambalažnog proizvoda su iznimno nepovoljne te anuliraju sve eventualne beneficije za okoliš
Jedan od najmasovnijih i najkorištenijih proizvoda u današnjoj civilizaciji koja stremi k bezuvjetnoj udobnosti pojedinca i beskrupuloznom individualizmu, odnosno razvoju “po svaku cijenu”, civilizaciji utemeljenoj na masovnoj proizvodnji i potrošnji u okvirima nerijetko “darvinističke” tržišne ekonomije jesu plastične vrećice. Ovaj doslovce “sveprisutan” simbol šopinga i trošenja najčešće koristimo svakodnevno, tijekom odlaska po namirnice i druge potrepštine, najčešće ne razmišljajući o implikacijama koje njegovo korištenje možda ima na nas, nesvjesni o posljedicama kao i u bezbroj drugih prilika. U nekom udaljenom dijelu naših umova jednom smo čuli da plastične vrećice zagađuju okoliš. Možda smo o tome čuli iz medija, možda čak i u školi tijekom djetinjstva i školovanja. No, opterećeni mnogim životnim brigama i problemima, takve stvari nam rijetko kada padaju na pamet.
No, kao i kod drugih ekoloških pitanja oko kojih se danas sukobljavaju svjetske vlade, aktivisti i gospodarski lobiji, korištenje plastičnih vrećica jedan je od nebrojenih aspekata našega načina života koji ima nepovoljan učinak na svijet u kojemu živimu, predstavljajući tihu prijetnju ekosustavima te, posljedično, ljudskom zdravlju. Što je toliko nepovoljno glede obične plastične vrećice, zapitat će se prosječni neupućeni pojedinac. Da bismo odgovorili na to pitanje bitno je da se osvrnemo na povijest ovoga pomagala, odnosno njegov put od proizvodnje do odlaganja.
Izuzetna praktičnost
Kao izum, plastične vrećice prvi su se put pojavile šezdesetih godina prošlog stoljeća. Njihova praktičnost zbog male težine, kao i ekonomičnost i vrlo niska cijena proizvodnje postupno su izazvale njenu masovnu proizvodnju i korištenje diljem svijeta. Pokazale su se pouzdanima i praktičnim za nošenje kupljenih namirnica, odjeće i drugih stvari u svakodnevnoj kupnji. Ubrzo se plastična vrećica našla u svakoj trgovini, kao i u gotovo svakom domu, postavši nezaobilazan dio naše svakodnevice bez kojega je gotovo nemoguće zamisliti moderno potrošačko društvo.
Američki zavod za zaštitu okoliša procjenjuje da je godišnja svjetska potrošnja između 500 i tisuću milijardi plastičnih vrećica. U prilog proizvodnji i korištenju ovih vrećica idu činjenice da je, u odnosu na papirnate vrećice, za njihovu proizvodnju nužno manje energije te posljedično stvara manje zagađenja zraka i vode, kao i manje krutoga otpada, a zauzimaju i manje mjesta na deponijima. Također, u proizvodnji ne koriste papir, što u konačnici znači i manje stradanja šuma. Ovo naizgled predstavlja dovoljno snažne argumente za njihovo korištenje, čak i u ekološkim okvirima. No, dugoročno gledano, ekološke implikacije korištenja ovoga ambalažnog proizvoda su iznimno nepovoljne te anuliraju sve eventualne beneficije za okoliš.
Porazna je činjenica da se od trilijuna godišnje proizvedenih plastičnih vrećica reciklira manje od 1%. Računica je jednostavna – prerada jedne tone plastičnih vrećica stoji 20.000 kuna, dok dobivena sirovina vrijedi svega 160 kuna. Dakle, vrećicu je skuplje reciklirati nego proizvesti novu. Gdje onda završava taj enorman broj plastičnih vrećica?
Prije svega, većina plastičnih vrećica nikada ne stigne do deponija – one bivaju bačene u okoliš te završavaju posvuda. Vjetar i zračne struje raznose ih po šumama, morima, jezerima i rijekama, kao i po gradovima i selima. Ali najveći dio na koncu završi u svjetskim oceanima i morima. Plastične vrećice u velikom broju plutaju morima i sjeverno od Arktičkoga kruga, a južno sve do Falklandskog otočja. Prema statističkim podacima spomenutoga američkog zavoda, predstavljaju preko 10% otpada koje more naplavi na američke obale. No, estetske posljedice radi odbacivanja milijardi vrećica u okoliš najmanji su problem.
Tisuću godina za razgradnju
Plastična se vrećica proizvodi od polietilena, naftnog derivata kojemu treba gotovo 1.000 godina da se razgradi. No, prilikom njegove razgradnje nastaju mikroskopske otrovne čestice koje prodiru u hranidbeni lanac, kontaminirajući ekosustave i, posljedično, hranu i vodu. Čak i bez razgradnje, posljedice za životinjski svijet su katastrofalne – naime, procjenjuje se da milijuni morskih ptica i sisavaca godišnje ugibaju zbog plastičnih vrećica koje često zamjenjuju za hranu misleći da je, primjerice, meduza. Najčešće se to odnosi na morske sisavce kao što su kitovi, dupini i tuljani. Oko 100.000 morskih sisavaca godišnje ugine zbog plastičnih vrećica. Životinje prolaze agoniju gušeći se plastičnim otpadom koji im onemogućava disanje ili dopire u njihove probavne organe. Kad jedanput proguta plastične vrećice životinja ih ne može probaviti te one ostaju u crijevima. Tamo sprečavaju probavu hrane, uzrokujući bolnu i vrlo sporu smrt. S obzirom na sporost razgradnje plastičnih vrećica, one “preživljavaju” smrt životinje te nakon raspadanja trupla ponovno dospijevaju u slobodno more te ubijaju druge životinje. Ptice se obično zapletu u plastičnu vrećicu. Tada ne mogu letjeti pa umiru od gladi.
U kolovozu 2000. godine Byrdeov kit od osam metara umro je nedugo nakon nasukavanja na plaži. Obdukcijom je ustanovljeno da je njegov želudac sadržavao 6 kubičnih metara plastike, uključujući i besplatne plastične vrećice kakve se danas masovno dijele po trgovačkim centrima. Ova, kao i mnoge druge vrste kitova hrani se gutanjem velike količine morske vode iz koje njen organizam izdvaja plankton. No, s vodom progutaju i plastični otpad, uz već opisane posljedice.
Zemlje diljem svijeta postaju polako svjesne opasnosti koju korištenje plastičnih vrećica predstavlja za svijet. Mnoge su uvele zakone s ciljem smanjenja njihove potrošnje, dok druge uvode poreze na plastične vrećice.
Svjetska iskustva
Australska je vlada izdala nalog supermarketima da do 2005. prepolove korištenje plastičnih vrećica, uz njihovo obvezno selektiranje. Irska, Tajvan i Bangladeš upotrijebile su drugačiju strategiju – poseban porez na vrećice koji se očituje u njihovoj cijeni. Rezultat: većina trgovačkih subjekata prešla je na papirnate vrećice koje su, stjecajem okolnosti, postale jeftinije od plastičnih. Irska je, primjerice, odredila cijenu plastičnoj vrećici od 0,15 eura, što je dovelo do smanjenja njihove uporabe za više od tri četvrtine, a vladi je donijelo dodatna sredstva za daljnje ekološke projekte. Besplatne vrećice postupno su zabranjene i na Tajvanu (uz uvođenje čak dvostruko više cijene po vrećici u odnosu na Irsku) gdje je njihova uporaba smanjena za 80 %.
Borbu protiv plastičnih vrećica najvile su i druge zemlje kao što su Kina, Francuska, Velika Britanija i Finska. Znanstvenici razmatraju i proizvodnju bioplastike na bazi žitarica koji bi u konačnici (nakon odbacivanja) poslužili u kompostiranju. No, prepreka uvođenju takvih i sličnih proizvoda jest visoka cijena proizvodnje. Uz sprječavanje i ograničavanje proizvodnje, pojedine zemlje odlučile su se “pozabaviti” i plastičnim otpadom kao takvim te su pronašle način da iskoriste dugovječnost plastičnih vrećica u pripremi mase za asfaltiranje cesta. Daleko najučinkovitija i najefikasnija metoda za smanjenje proizvodnje i potrošnje plastičnih vrećica jest educiranje potrošača. U zemljama koje su se okrenule takvoj strategiji dolazi do višestrukog porasta prodaje papirnih i platnenih vrećica, a kupci počinju ciljano i odgovorno koristiti plastične vrećice višestruko ih upotrebljavajući pri odlascima u kupnju.
Vrećice kao marketinški proizvod
Pitanje koje se sada postavlja jest – kakvo je stanje s plastičnim vrećicama u Hrvatskoj. Odgovor, nažalost, glasi – vrlo loše. Nedavni prelazak na tržišno gospodarstvo otvorio je širom vrata proizvođačima plastičnih vrećica koje u Hrvatsku “prodiru” putem marketinško-promidžbenih akcija supermarketa i hipermarketa koji ove vrećice nerijetko daju bresplatno ili po vrlo niskoj cijeni. Rezultat je da se vrećice gomilaju u domovima kupaca ili bivaju bačene bez nadzora u okoliš, dok one koje završe na smetlištu nisu ispravno obrađene i odložene zbog nedostatnosti tehnologije. Kada bi se naša vlada odlučila ugledati na irsku vladu što se toga tiče, beneficije bi bile vrlo velike. Oporezivanjem plastičnoga ambalažnog otpada po cijeni od samo jedne kune po komadu te slijevanje dobivenih sredstava u Fond za zaštitu okoliša pokrenulo bi lančanu reakciju i donijelo državi pozamašna sredstva za rješavanje drugih tekućih ekoloških pitanja. No, kao i po mnogočemu drugom, i ovdje zasad “kaskamo” za razvijenim zemljama u kojima se ubrzano radi na osvješćivanju potrošača s ciljem što manjeg nepovoljnog učinka na okoliš.


Što možemo učiniti?
Kao pojedinci, možemo učiniti mnogo na smanjenju gomilanja plastičnog otpada i umanjiti njegov utjecaj na okoliš i zdravlje ljudi i drugih živih organizama. Nekoliko jednostavnih mjera koje, kao pojedinci, možemo poduzeti umanjit će značajno količinu plastičnog otpada u prirodi. Korištenjem platnene vreće u kupnji tjedno uštedimo do šest plastičnih vrećica, odnosno 288 godišnje. U prosječnom ljudskom vijeku, to je 22.176 vrećica manje. Kad bi samo svaki peti stanovnik Hrvatske prestao koristiti plastične vrećice, nadolazeća bi generacija u prirodi zatekla 199.588.400.000 vrećica manje. Dakle, među načinima djelovanja koji su nam dostupni u svakodnevnom životu jesu:
– iznova nosite u kupnju već korištene plastične vrećice
– prilikom odlaska u kupnju koristite papirnate ili platnene vrećice
– ukoliko je vaša kupnja manjeg opsega te je možete ponijeti u ruci, odbijte plastičnu vrećicu u trgovini
– ispričajte poznanicima i prijateljima o pogubnosti korištenja plastičnih vrećica
– preko ekoloških organizacija zahtijevajte od Vlade da potiču ekološki prihvatljivu ambalažu.