Mirisati po politici?!

Slika korisnika admin

Tko bi danas želio mirisati po politici kada puno toga u njoj i ne miriše na dobro? Nisu se previše pitali u OraH-u Mirele Holy. Naime, za tu je stranku parfeme "baltazarski" smućkao Dejan Levačić i tako otvorio nove poglede na financiranje stranaka nadajući se kako će građani uspjeti nanjušiti taj njihov miris političkog poštenja. Muški, ženski uniseks, svi ti parfemi, kako je i red, uz široku cvjetnu lepezu imaju notu oraha, ali i miris papira i Sabora?! Čudo jedno, kako sve to stade u OraH-ove bočice! Da nije ovih "saborskih dodataka" možda bi se čovjek i namirisao, a ovako...

OraH-ova originalna ideja potiče, međutim, na puno teže asocijacije, na pitanje kako bi mirisala parfemska bočica ukupne hrvatske politike čiji je vonj sve nepodnošljiviji većini građana.

Zna se kako običan mali svijet komentira politička posla, afere, podmetanja, optužbe. Kaže: "Nešto tu smrdi". Kada bi se svi lopovluci, podmetanja, spletkarenja, korupcijašenja, nepotizmi, ideološka blaćenja s repovima iz Drugog svjetskog rata, te gospodarski promašaji i Potemkinova sela kao i one sitnije greške u koracima zbog kojih se skače i kliče za ostavke - slili u jedinstveni politički parfem, od njegovog bi se smrada morao zatvarati nos.

Tako je i bez OraH-ovog parfema po cijeni od niti dvjesto kuna, svako saborsko odijelo već upilo i u džepovima ponijelo specifičan miris politike koji se može osjetiti "na kilometar".

Što u toj politici smrdi? To što se stalno, kako se mnogim građanima čini, previše bavi stvarima koje nisu od presudne važnosti za njihov bolji život. Primjerice, pored i previše gospodarskih tema, visoku politiku usmjeriti na čašice ministra Šipuša? Već znamo da i ministri piju, zar ne? A piju i gradonačelnici, i neki drugi, pa nikom nije pala kruna s glave. Zašto se onda sada očekuje da bi on bio savjestan i ponudio ostavku kada ni prije toga nije savjestan bio, nego je pio i vozio?! Kao da u ovoj zemlji padaju ostavke tako lako. One se dogode tek kada su političari stjerani u kut da više nemaju kamo, a oko njih sve već miriše na nju - nevoljenu ostavku.

Danima se međusobno optužuju vladajući i oporba podmećući jedni drugima pod nos Pelješki most jer mora se znati tko će zasluge za njega pobrati. Onda HDZ optužuje vladajuće jer na mimohod u povodu Oluje neće doći visoki gosti i saveznički vojnici, a krug uz premijera aludira kako je i predsjednica koja je HDZ-ove gore list, suodgovorna jer je i ona kreatorica te, kako Karamarkovi viču, neuspješne vanjske politike. I sve miriše na produbljivanje jaza unatoč pozivima na zajedništvo koje upućuje kninska gradonačelnica i direktorica HDZ-ove kampanje Josipa Rimac. Sve zvuči previše otrcano da bi bilo za povjerovati. Rimac se, kao i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović uhvatila zajedništva kao pobjedničke krilatice, no ono što je upalilo za predsjedničke izbore sada više ne djeluje svježe. A i to što se predsjednica razletjela po zemlji pokazujući radničke mišiće, kao da je usred kampanje ne miriše na dizanje predsjedničkog rejtinga jer je upravo njezin najveći. Nosi li to predsjednica parfem HDZ-a koji joj se uvukao pod kožu?

U cijelom tom vrtlogu neugodnih političkih mirisa ostao je po strani bauk grčkog scenarija, a ne miriše na dobro ni arbitraža oko graničnog spora sa Slovenijom.

Tko uz takve dominirajuće, teške mirise, unatoč ORaH-ovom nastojanju, može osjetiti parfem političkog poštenja?

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno