Zlatni likovi, medo, papige i turističke brige...

Slika korisnika anamarijabilan
ZADARSKI ĐIR - Jedan običan turistički dan
U staru gradsku jezgru sjatili su se ukočeni, zlatni kipovi koji po potrebi i želji namignu pokojem prolazniku ponosni na svoju nepomičnost, zatim bijele papige koje lijeno sjede na ramenu bezvoljne za bilo kakvu papagajsku priču, a i divovski bijeli medo zalutao u vruće podneblje, pati se u debelom krznu... I tko bi to spojio u smislenu i zabavnu turističku ponudu?!
Zvonko Kucelin
Koferi i koferčići...

Ovih dana priča se o manjem broju turista, o lošijoj sezoni, o galopirajućoj apartmanizaciji koja je pojela samu sebe, o potrebi mijenjanja turističke ponude, pojeftinjenja ponude... i filozofira se o svemu i svačemu vezanom za našu »zlatnu koku« (kako turizam inače zovu)...

No, za to vrijeme zadarskim turistima koji su došli na odmor u Donatov grad ta zabrinutost turističkih djelatnika nije niti na kraj pameti. Njih, a evo i nas, zanima jedan običan turistički dan - u staroj gradskoj jezgri.
One koji prvi put dođu u Zadar ponese priča o povijesnom Forumu, katedrala, Zlato i srebro, zvonik... i pomisle kako je to bogat grad, kulturno-povijesna baština se ne može kupiti niti se povijesno kamenje i znamenje može »posaditi« na nekoj velikoj parceli za potrebe modernog turizma. Poslije takvog obilaska pod dojmom baštine i s patinom povijesti na sunčanim naočalama, turisti se upute prema nezaobilaznim instalacijama na rivi. Pozdrav Suncu, naravno kad nije u kvaru, mora pričekati noć da bi turistima pokazao svemira moć, ali zato su Morske orgulje uvijek s puno »rulje«. Ne mogu zadarski gosti sebi doći od čuda i sreće da se usred grada mogu baciti u tirkizno-plavo more uz pokoji takt Orgulja. U nekim drugim velikim svjetskim obalnim gradovima, to je odavno nemoguće, ovo je nešto što se rijetko viđa, a zasigurno se mnogima sviđa.
Kada se zasite sunca i mora, nešto će turisti pojesti, no do restorana će razne sezonske zabavljače sresti...
U staru gradsku jezgru sjatili su se ukočeni, zlatni kipovi koji po potrebi i želji namignu pokojem prolazniku ponosni na svoju nepomičnost, zatim bijele papige koje lijeno sjede na ramenu bezvoljne za bilo kakvu papagajsku priču, a i divovski bijeli medo zalutao u vruće podneblje, pati se u debelom krznu... I tko bi to spojio u smislenu i zabavnu turističku ponudu?!
Uglavnom, uz zvukove kotačića s kofera koje dolazeći i odlazeći turisti vuku Kalelargom, pomiješane s grajom iz obližnjih pekarnica i kafića, a sve pod užarenom kapom bijelo-plavih nebesa s kojih sunce nemilo prži povijesnu Zadrovu baštinu, domaće i furešte ljude, pomislim kako turizam teče sam od sebe, pa kako bude bude.
Uz prekrasnu i poviješću prebogatu staru gradsku jezgru, rivu s čistim, bistrim, svirajućim morem, nekako ne ide »jeftina« ulična zabavljačka ponuda.
Jedan običan zadarski turistički dan tako može završiti opet na rivi uz najljepši zalazak sunca na svijetu i utonuti u taj suton... Bez primisli da nam nakon godina zenita slijedi neki turistički sumrak!

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno