Vrbnjak, Jovančević i Jurišić otišli u riječko Primorje

Goran Jovančević, trener vaterpolista Zadra 1952 još po završetku prošle sezone najavio je velike promjene u seniorskoj momčadi kluba s Višnjika. Čini se da je ta izjava sada dobila i konkretne obrise budući da je jučer Kristian Tončić, glasnogovornik riječkog Primorja EB, potvrdio nova imena u sastavu s Kantride. Riječ je o Ivanu Vrbnjaku, Marinu Jovančeviću i Roku Jurišiću, najboljim igračima Zadra 1952, inače standardnim članovima mladih reprezentacija za koje nastupa i njihov vršnjak i nekadašnji suigrač Jerko Jurlina, od 2017. član zagrebačke Mladosti. Sva četvorica imaju dugi staž u reprezentaciji, posebno Vrbnjak koji za nacionalne selekcije igra »od malih nogu«. Osim toga sva četvorica dio su sjajne generacije igrača 1999., prvoj koja se okupila nakon završetka izgradnje bazena na Višnjiku 2009. i koja je ostvarila niz uspjeha u mlađim uzrastima te dovela Zadar u bok najboljim hrvatskim momčadima. Brzo su, možda i prebrzo, odrastali ti momci te su su postali okosnicom seniorske momčadi koja se 2016. uključila u A-2 regionalnu vaterpolsku ligu. Sada je očito da su nakon Jurline, koji je davno »digao sidro«, i ostala trojica prihvatila novi izazov. Žele se dokazati u sredini vaterpolski poznatijoj od one zadarske i sada imaju pred sobom mnoge etape žestokog, marljivog rada kako bi napredovali i jednog dana eventualno bili prava pojačanja za svoju novu momčad koju vodi nekadašnji reprezentativac Igor Hinić. Primorje je ove sezone osvojilo peto mjesto u Prvenstvu Hrvatske dok se u A-2 regionalnoj ligi našlo na trećem mjestu. Ovo ljeto redove Primorja napustili su iskusni bek Mislav Vrlić te slovački napadač Maroš Tkač pa se čini da su u klubu počeli slagati mladi sastav.
A kad je riječ o Zadru prvi sastav će se teško oporaviti od ovakvog udarca te se potpuno logičnim čini postaviti pitanje kakve će biti ambicije prve momčadi koja je ionako rezultatski (a još više financijski) teško pratila izazove nastupanja u regionalnoj ligi. Nažalost, odlazak spomenutog trojca donio je razlaz još jedne izgubljene generacije za zadarski sport u kojem očito nema mjesta za barem jednom stabilnog prvoligaša, osim košarkaškog. A još prošle sezone vaterpolisti Zadra igrali su ravnopravno s Riječanima s kojima su se borili u razigravanju za plasman od petog do osmog mjesta. Umjesto da to bude poticaj za korak naprijed trkom se krenulo unatrag i to u Zadru koji je za 2021. proglašen Europskim gradom sporta. Kako je onda tek u sredinama koje nemaju tu titulu? Bolje ili lošije, tko zna, ali u Zadru nije dobro jer najbolji mladi sportaši i dalje odlaze, bez obzira na značajna poboljšanja sportske infrastrukture.