Cilj: Biti ispred Cibone!

– Put prema Euroligi je kroz NLB ligu koja nosi najviše bodova i ULEB kup. Tako trebamo smanjiti prednost Cibone što je moguće više i na kraju osvojiti PH
Jere Macura prošloga je ljeta došao na mala vrata u Zadar nakon sezone u Kvarneru, ali naprečac je osvojio poklonike zadarske košarke. Iako nije uživao veliku minutažu, igrao je jako dobro, a navijači su znali cijeniti njegovu borbenost i veliko srce. Nakon ranih dana u rodnome mu Splitu, gdje je slovio za najvećeg talenta svoje generacije, 28-godišnji krilni centar se zaputio na sveučilište Notre Dame u Americi gdje se pomalo izgubio iz vidokruga hrvatskih klubova. Potom se vratio u Hrvatsku i proveo nekoliko sezona u domaćoj ligi igrajući za Split, Zagorje iz Varaždina i riječki Kvarner, s iznimkom kratke avanture u Belgiji. U prošloj je sezoni prvi put nastupao u regionalnoj NLB ligi i ULEBovom kupu i svojim igrama dao naslutiti kako je pravi igrač za izbirljivu zadarsku publiku.
Uspješna sezona
Kako sada, više od dva mjeseca nakon završetka sezone, gledate na učinjeno u Zadru? Ostvarili ste sve ciljeve i smanjili zaostatak za Cibonom?
– Ne bih rekao da je sezona bila perfektna zbog onog poraza od Hemofarma u polufinalu NLB lige. Da smo tada pobijedili Hemofarm, sezona bi zaista bila perfektna. Međutim, niti ovako nije za baciti. Osvojili smo PH, plasirali se na Final Four NLB lige, ušli među najboljih 16 momčadi ULEBova kupa i ukupno gledano, sezona je bila vrlo dobra.
 Nakon sezone u Kvarneru napravili ste korak naprijed i došli u veći klub i zahtjevnije natjecanje.
– Svi znamo kakav je Zadar, a prva sezona je uvijek teška zbog privikavanja. Ne bih rekao da sam pokazao sve, imam još puno toga pokazati što se nadam da ću napraviti ove sezone. Sve što sam očekivao od ove sezone se ostvarilo. Prvu smo utakmicu u Jazinama protiv Cibone pobijedili i poslije osvojili naslov prvaka. Na najbolji mogući način smo zatvorili Jazine i mogu reći da je sezona bila nezaboravna.
Ova sezona će biti ključna u kontekstu ugovora s Euroligom.
– Da, ovo će biti ključna sezona. Bit će teško, jer se Cibona stvarno pojačala. Nisu štedjeli novca, praktički su doveli tri – četiri reprezentativca. Ponavljam, bit će teško, bit će borba do zadnje utakmice, no i mi imamo dobru dobru momčad i nadam se da ćemo izboriti taj ugovor. Put prema Euroligi je kroz NLB ligu koja nosi najviše bodova i ULEB kup. Tako trebamo smanjiti prednost Cibone što je moguće više i na kraju osvojiti PH. Pet bodova Cibonine prednosti možda zvuči puno, ali to nije puno s obzirom koliko je bodova u igri u NLB ligi, ULEBovom kupu i PH-u. Cilj je ponoviti prošlu sezonu ako to bude moguće. Šteta što prošle sezone završni turnir nije bio u Jazinama kao što su mnogi govorili da hoće, no, cilj nam je izboriti FF i osvojiti što je više moguće bodova.
Što očekujete u smislu svojih igara od nadolazeće sezone?
– Sezona privikavanja je iza mene. Očekujem bolju igru i vjerujem da mogu dati barem 20 – 30 posto više nego prošle sezone. Naravno, očekujem i da nastavimo pobjeđivati. Minutaža? Na treneru je da odluči, na meni je da izborim.
Nazire li se možda problem u novom pravilu HKS-a prema kojem samo dva stranca u isto vrijeme mogu biti na parketu, a četiri u sastavu?
– To je sve relativno, jer mislim da Todor čeka državljanstvo, tako da bi taj broj od pet stranaca trebao pasti. Prilagodit ćemo se, nije kraj svijeta. Igrat ćemo s dva stranca. Uostalom, do PH će puno toga biti jasnije.
Na centarskim pozicijama će vam pod košem društvo praviti Todor Gečevski, Dejan Ivanov, Tomislav Ružić i mladi Marino Šarlija.
– Izgubili smo Lalića i Štimca, ali dobili smo Ružića i Ivanova. Situacija će biti kao i prošle godine, a na nama je da izborimo tko će više igrati. Svi znamo kako je Ivanov igrao prošlu sezonu i za njega smatram da će nam biti pojačanje. Tomislav Ružić je iskusni internacionalac i tu se nema što dodati. Što se tiče ostalih pojačanja, za Dixona sam čuo da je odličan playmaker i mislim da će biti pojačanje. Becka ne znam, tako da ne mogu ništa reći. Tu je i Rančić, moj sugrađanin i odličan šuter. Smatram da je tako nešto nedostajalo Zadru proteklih sezona. Pomažem mu da pronađe stan i pokazujem mu Zadar, no i ja sam tu tek godinu dana, tako da mu ne mogu previše toga pokazati. Međutim, tek kada dođeš svaka ti je pomoć dobrodošla.
Kakvi su uvjeti u novoj dvorani na Višnjiku?
– Sve je drugačije. Dvorana je golema za razliku od Jazina gdje smo naviknuli da je sve zbijeno. No, treba pričekati do prve utakmice. Ne sumnjam da će i u Višnjiku atmosfera biti vatrena. Ako se nova dvorana napuni do kraja i ako bude navijanje kao u Jazinama, igra će biti ista, ako ne i bolja.
Slobodna bacanja
U ponedjeljak su počele pripreme, no bez okosnice momčadi.
– Krenuli smo stvarno dobro. Ujutro radimo u Jazinama na kondicijskom dijelu i u teretani, a poslijepodne u Višnjiku na košarkaškom dijelu. Radimo punom parom i ako ovako nastavimo sigurno ćemo biti spremni. Mladi su me iznenadili, nikad ne bih rekao da imaju 18 – 19 godina. Bore se, trče, prvi su u svemu, a na treneru je da odluči tko će ostati. Šestić? Fizički je nevjerojatan, tim više što ima 19 godina.
Jeste li pratili igre reprezentacije ovoga ljeta?
– Da, pratio sam. Odlična je stvar za našu košarku što su izborili OI u Pekingu. Šteta je što ih nismo mogli gledati na kvalifikacijama u Ateni, jer to HRT nije prenosio. Ispali smo protiv Španjolske, ali velika je stvar pojaviti se na Igrama i ući među najboljih osam. Poraz protiv Španjolske boli, ali s obzirom na status naše košarke prije nekoliko godina, ovo je veliki korak naprijed.
Imate i vi niz reprezentativnih nastupa.
– Bio sam u kadetskoj, juniorskoj i u mladoj reprezentaciji i poziv u seniorsku bi mi bio i više nego čast, ali polako, sada razmišljam o Zadru. S kadetskom reprezentacijom 1995. u Portugalu, u kojoj su među ostalima bili Vujčić i Štimac, osvojio sam prvo zlato za hrvatsku košarku. S juniorima sam osvojio srebro na EP-u, broncu s mladom i prošao sve uzraste. Nakon toga sam otišao u SAD četiri godine i to me pomalo udaljilo, ali ne mogu požaliti. To je bilo predivno iskustvo. Ako otiđeš na dobar koledž završit ćeš školu, igrat ćeš svaku utakmicu pred 15 – 20 tisuća ljudi. To je doživljaj kakav se teško može steći u Hrvatskoj i Europi.
Svako ljeto odlazite u SAD. Očito vas tamo vežu lijepe uspomene.
– Da, tamo imam puno prijatelja i djevojku. Uostalom, tamo sam i studirao četiri godine. Tamo otiđem malo se odmoriti, praktički na ljetovanje. To mi je postao svojevrstan ritual. No, to nije samo pasivni odmor. Naravno da se trenira. Da ne treniram, u Americi bih se vjerojatno u mjesec dana udebljao 10 kg, to je tamo običaj. I za vrijeme boravka u SAD-u ostajem u treningu, treniram jednom do dvaput dnevno, igram baskete, idem u teretanu, itd.
Imate diplomu business marketinga.
– Da, to će uvijek dobro doći. Košarka se igra još malo, moram nečime nastaviti poslije igranja. Zato uvijek preferiram školu.
Jeste li vježbali slobodna bacanja? Prošlosezonski prosjek vam je svega 49 posto.
– Jesam, vježbao sam. I sada vježbam. To je stvar glave, nadam se da će biti bolje ove sezone. Bilo je malo problema oko toga, malo je bilo i nervoze. Vježbao sam i sigurno će biti bolje.
Otvorenje sezone je na Višnjiku baš protiv Splita.
– Očekujem da ćemo nastaviti kako smo završili prošlu sezonu, dakle pobjedom, da na pobjednički način otvorimo Višnjik.