Poginuo pirotehničar iz Radovina

Marinova obitelj u Radovinu jučer još uvijek nije dobila službenu obavijest o sinovljevoj smrti. Saznali su kad je Marinovu majku nazvao njegov kolega iz Centra za razminiravanje i izrazio joj sućut
Pirotehničar Marin Beretin (34), zaposlenik dubrovačke tvrtke Heksogen, poginuo je jučer oko 11 sati dok je sudjelovao u razminiranju terena kod Kotar šume u blizini Petrinje. Njegov kolega Gligor Naravić (37) u istoj je eksploziji ranjen u nogu, nakon čega je hospitaliziran u bolnici u Sisku te je izvan životne opasnosti.
Do zaključenja ovog izdanja nije bilo poznato što je eksplodiralo, ali prema prvim rezultatima moglo bi se raditi o mini PROM-1, jednoj od najopasnijih koja je postavljana po crtama bojišnice u Hrvatskoj. Radi se o mini koja nakon što se nagazi na nju aktivira prvo eksplozivno punjenje koje je izbacuje na visinu od 70 centimetara, a nakon toga se aktivira i bojevo punjenje. Ipak, tek će se po okončanju očevida, koje je otežano zbog same činjenice da se radi o opasnom terenu, sa sigurnošću znati koja je mina uzrokovala tragičnu smrt pirotehničara.
Područje oko Kotar šume već se nekoliko tjedana intezivno razminirava, a prije nekoliko tjedana jedan je pirotehničar zadobio lakše ozljede. Također, kako navode lokalni mediji, zbog težine ove zadaće nekolicina je strojeva za razminiranje proteklih tjedana oštećeno. Inače, ovo je prva ovogodišnja tragedija pirotehničara, a posljednji poginuli prije jučerašnjeg slučaja je bio u rujnu prošle godine, kada je stradao pirotehničar koji je radio na razminiranju područja oko Cerića kod Vinkovaca.
Prema neslužbenim statistikama, Marin Beretin je 56. pirotehničar koji je poginuo tijekom obavljanja svog posla u posljednjih deset godina. Zbog težine posla ljudi koji Hrvatsku nastoje očistiti od mina često su skakale iskre na relaciji pirotehničari – Vlada, koja god bila aktualna. Za sada su se uspjeli izboriti tek za beneficirani radni staž, ali njihovi radni uvjeti i dalje nisu nešto što bi čovjek poželio. U neformalnim razgovorima zaposlenici tvrtki koje sudjeluju na tom poslu istaknut će da je radno vrijeme izuzetno naporno za tako opasan posao, kao i činjenicu da se nije toliko puno ulagalo u strojno čišćenje mina, koje ipak odnosi mnogo manje ljudskih života.
Inače, teren oko Siska i Petrinje jedan je od najproblematičnijih u Hrvatskoj kada je razminiranje u pitanju. Naime, minska polja često se nalaze uz sama naseljena mjesta, pa je tako poznat i slučaj mjesta Mošćenica, gdje je u manje od tri godine smrtno stradalo čak devet osoba iz iste ulice, jer su upadali na minsko polje koje počinje pet metara od posljednjih kuća. U sisačkom kraju većina minskih polja, kako onih koje je “posadio” agresor, tako i onih koje je postavila Hrvatska vojska, nije upisana u tzv. minske karte, koje bi prema vojnim pravilima morale dokumentirati svako minsko polje, baš zbog potrebe razminiranja nakon završetka ratnih operacija.
Jučer, pred rodnom kućom Marina Beretina u Radovinu nedaleko od Zadra u ranim poslijepodnevnim satima počela se okupljati ožalošćena rodbina i prijatelji. Majka Nada je u kući plakala i naricala, a otac Šime sjedio je vani i u suzama primao sućut.
Obitelj jučer još uvijek nije dobila službenu obavijest o sinovljevoj smrti. Saznali su kad je Marinovu majku nazvao njegov kolega iz Centra za razminiravanje i izrazio joj sućut.
– U šoku smo, ali i ogorčeni jer nam nitko ništa nije javio, kaže Marinov prijatelj dodajući kako je Marin sa suprugom i sinčićem živio u Karlovcu.
– Bio je vedar, veseo, pun života. Nitko ne može vjerovati da je mrtav – rekao je i sam u strašnom šoku.