Vozit ćemo se “bez ruku” i na struju

Automobilska industrija će nastaviti pojačavati sigurnost vožnje, ali najviše novaca i snaga bacit će na uvođenje bežičnog prijenosa podataka putem interneta i računala, te na smanjenje potrošnje fosilnih goriva korištenjem alternativnih izvora energije

Kada se prije punog desetljeća, 2001. godine na  sajmu automobila u Detroitu pojavio konceptni automobil Volvo SCC, većina  je, ne samo posjetitelja nego i stručne javnosti, bila  iznenađena količinom i efikasnošću ugrađenih elemenata što su se, prije svega,  odnosili na sigurnost  vožnje. Prepun fantastične  tehnologije, automobil je  izazvao koliko senzaciju,  toliko i skepsu zbog sumnje  u mogućnost masovnije  prihvaćenosti ponuđenih  sustava. Razlog takvom  stavu bila je skupoća moderne tehnologije, i nemogućnost širenja u niže klase.
U Volvu pak nisu bili ni  najmanje skeptični. Uostalom uz tu se švedsku tvornicu vezuje čitav niz patenata. Primjerice, sigurnosni pojasevi patentirani pedesetih godina prošlog stoljeća, postali su obavezni  dio opreme apsolutno svakog automobila. Istina, Volvo SCC je te 2001. godine i  morao djelovati podosta futuristički jer imao je  ugrađene uistinu inovativne sustave. Spomenimo samo one najvažnije: upozorenje o sudaru s vozilom  ispred, sustav za projekciju  trenutne brzine i pojedinih  upozorenja na vjetrobran,  sustav nadzora “mrtvog kuta” ugrađen u sam kut vratiju što je bljeskanjem upozoravao vozača, sustav  upozorenja prilikom napuštanja trake što se  oglašava zvučnim signalom, sustav nadzora vožnje  što održava razmak s vozilom ispred te automatsko  izjednačavanje brzine s vozilom ispred sebe kako ne  bi došlo do kontakta.
Sigurnosne kamere
Imao je SCC i bljeskajuća  svjetla za naglo kočenje, sigurnosne kamere, sustav za  otkrivanje pješaka, aktivna  zakrivljujuća svjetla, razvijeno sučelje čovjeka i stroja, zaštitu za pješake odnosno apsorpcijsku zonu  na “haubi” koja je prigušivala udarac i tako smanjivala  ozljede te – upravljač podesiv po visini. Koncept je  to od kojeg je automobilska  industrija u kratkom roku  preuzela čak 15 patenata!
Znamo, za većinu automobila ovi sustavi i dalje  djeluju poprilično futuristički, ali je isto tako neprijeporno da se u zoni vozila od D klase – kojoj primjerice pripadaju VW Passat  ili Citroen C5 – na više ovi  sustavi pojavljuju djelomično ili u višim “paketima”  opreme u cijelosti. I, što je  također važno, postotno ne  podižu pretjerano cijenu.
A još je važnije da se  najznačajniji sustav kontrole kvalitete automobila,  EuroNCAP čije je sjedište u  Bruxellesu, iz godine u godinu sve strože postavlja  prema sigurnosnim elementima u vozilima. Kad se  pak informacije o kvaliteti s  takvih testova pojave u javnosti, riječ je o takozvanim  zvjezdicama kvalitete, a automobil bude manjkav u  njihovom broju, prodajne  mu se šanse znatno smanjuju. I obaveze koje se  nameću proizvođačima automobilu su sve veće i  strože pa je za vjerovati da  će se navedeni sklop sustava iz famoznog Volva  SCC najkasnije do 2015.  raširiti do te mjere da će ga  posjedovati golema većina  produkcije četverokotača.
Elektromobil
Budućnost mobilnosti je  uostalom jedna od čestih  tema specijaliziranih magazina ali i “multipraktika”  poput “news” magazina.  Zagledamo li se u muzeje  vidjet ćemo da je najčešća  futuristička opsjednutost  bila s višenamjenskim automobilima. Poput amfibija  ili, kao primjerice u filmu  “Povratak u budućnost”,  onima što se osim cestom  koriste i zračnim prostorom. Odmaknemo li se od  SF-a, uvidjet ćemo da je  višenamjenska komponenta itekako zavladala nekim  klasama. Ne mora konj baš  biti krilat da bi privukao  pažnju jer to itekako mogu  SUV automobili što objedinjavaju klasične kompaktne, obiteljske automobile i  terence ili pak monovolumeni što neke elemente  “kombija” uvode u svijet  klasičnih automobila.
Što nas čeka u idućem  desetljeću? Volvo istina nije izložio nešto što bi bilo  blizu SCC-a no skorašnji  Frankfurt motor show što  počinje sredinom rujna  najavljuje silne novitete u  promišljanju mobilnosti i  korištenja alternativnih izvora energije. Prodor elektromobila te daljnji razvoj  sigurnosnih sustava bit će  nezaustavljiv.
“Bez ruku”
Iako još uvijek sramežljivo, ističe se i pokretanje  sustava vožnje bez potrebe  upravljanja. Postoji nekoliko koncepata, no najvjerojatniji je smjer u kojem bi  automobili bili nadzirani  emitiranjem određenih  elektromagnetskih valova  iz odbojnika postavljenih  uz ceste. Ti bi valovi zapravo automobile stalno  držali na određenoj udaljenosti od odbojnika i tako im  držali pravac, dok bi sustav  prepoznavanja vozila ispred sebe onemogućavao  sudare. Svakako i brzine bi  bile definirane propisima  koji vladaju na pojedinim  dionicama. Sustav bi se  najprije razvio na autocestama dok bi se na klasičnim  prometnicama – klasično  upravljalo.
Silna pažnja, čemu već  danas svjedočimo, bit će  posvećena smanjenju  utroška goriva. Glavni  smjerovi kojima će se to  postizati su hibridni ili  električni karakter motora  automobila kao i korištenje  danas ekskluzivnih materijala što osiguravaju čvrstoću ali značajno smanjuju težinu.
Tisuću “kubika”
Hibridni automobili preokreću strategiju. Do prije  nekoliko godina, a trend je  pokrenuo Toyotin Prius,  snažnijem benzincu dodavao se elektromotor simbolične snage. Danas se  motori što kao pogonsko  gorivo koriste benzin imaju  sve manju i manju zapreminu, predviđa se da će u  roku od pet godina u prosjeku imati svega tisuću  “kubika”, dok su elektromotori sve jači što se u  komercijalnom smislu najbolje vidi na Opelovoj Amperi. I ono što je najvažnije,  zapravo i ključ cjelokupne  transformacije s benzina na  struju, baterije imaju sve  veći kapacitet a pritom im  pada težina. U sljedećem se  desetljeću očekuje golemi  napredak na području tehnologije izrade baterija pa  se predviđa da će im kapaciteti omogućavati autonomiju, rad bez potrebe za  punjenjem, i do 500 kilometara. Benzinski bi se motori uključivali rijetko tako  da bi do 2020. godine prosječna potrošnja benzina  na 100 kilometara bila ispod litre. Porast će potrošnja struje, ali kako se i u  toj domeni očekuje velik  udio solarne ili energije dobivene iz vjetroelektrana,  cijene ne bi trebale drastično porasti.
“wi-fi” sustavi
Još jednu zonu, čijem silnom razvoju svjedočimo i  danas, očekuje enorman  napredak. Riječ je dakako o  “wi-fi” sustavima, odnosno  bežičnom prijenosu podataka putem interneta i  računala. Automobili će biti opskrbljeni svom silom  takve elektronike. Dio će se  koristiti u zabavne, multimedijalne svrhe, no dio će  biti apsolutno namijenjen  sigurnosti prometa. Brze,  promptne informacije stizat će do svakog automobila, a osim što će vozaču  omogućavati pravilnu reakciju, dio će ih direktno utjecati na samo ponašanje  automobila bez mogućnosti vozačevog “protivljenja”. Primjerice, nalazi  li se vozilo u zoni zakrčenja  prometa, zbog gužve ili sudara, putem bežičnog će se  nadzora moći direktno utjecati na smanjenje njegove  brzine. Ukratko, automobilima će, neovisno o željama vozača, u iznimnim  slučajevima upravljati sustavi koje danas poznajemo  kod zračnog prometa.
Sveukupno, do kraj ovog  desetljeća najznačajnije će  se promjene dogoditi na razini ekologije, odnosno  utroška energije, fosilna će  goriva polako smanjivati  svoj postotni udio u cjelokupnoj potrošnji, a  vožnja automobilima će  postati značajno automatizirana ili bolje rečeno informatizirana: automobilom će sve više upravljati  elektronički sustavi, a sve  manje vozači.

Kazna glavu čuva

Prije nešto više od dva desetljeća većina se vozača nije vezivala, ABS i  zračne jastuke imali su rijetki automobili, prometne se propise obilato kršilo,  vožnja propisanim brzinama se totalno ignorirala. Danas su svi vezani, ABS  i najmanje dva zračna jastuka su opći standard, a brzinu se rijetki usuđuju  prekoračivati. Broj poginulih, pa i zbog golemog porasta kvalitete  prometnica u Hrvatskoj, se značajno smanjio. Što slijedi? Dalje poboljšanje  svih tih parametara, odnosno kulturnije ponašanja u vožnji. Osnovni razlozi?  Da svakako, rast kvalitete automobila ali i – strah od kazni. Osamdesetih  godina prošlog stoljeća kazne su bile simbolične, a dalo se i “podmazivati”.  Danas su kazne od 500 kuna bazne, a nerijetko se dolazi do iznosa od dvije  pa i više tisuća kuna. U Skandinaviji se određuje minimalna kazna, koja je  itekako velika, a drugi joj se dio određuje dodavanjem postotka od godišnje  plaće. Pa je tako prije nekoliko godina jedan od direktora Nokije platio kaznu  od – 200 tisuća eura. Kazne će nastaviti rasti, dolazit će do vrlo visokih  iznosa što će direktno utjecati na porast kulture prometa. Uz dakle  materijale, tehnologiju, elektroniku i represiju možemo istaknuti kao  značajan element promjene ponašanja u vožnji. Na bolje, naravno.

Ekološko lice plastike

Kad govorimo o materijalima, dijelom mislimo na aluminij i slične metale,  ali daleko više na vrata, “haube”, branike i slične dijelove karoserije izrađene  od umjetnih materijala. Od modernih, naprednih vrsta plastike.  Automobilima bi na taj način značajno bla smanjena težina, uz jednaku  čvrstoću i sigurnost, pa bi i to utjecalo na smanjenje potrošnje goriva.  Drugim riječima plastika će u budućnosti što se automobila tiče, pokazati  apsolutno ekološko lice.