Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Pošto mozak?

Autor: Marija Knežević

22.09.2008. 22:00


Malo tko upisuje fakultet zbog učenja, to mi je jasno. Ali, ipak ima nešto u onoj strci za upise, znojenju dlanova nad papirom na kojem su pitanja. Pa onda čekanje rezultata, pa onda prozivke, upis, s plaćanjem ili ne, rijetko tko to može zaboraviti. Najbolja je ta prva godina. Predavanja počinju tek u listopadu, veljača vam je mjesec odmora, a tek lipanj dočekate sa strepnjom od ispita. Znam, dragi “bolonjci”, da vama nije tako, ali nama je bilo!
Kada nakon puste birokracije napokon dočekate predavanja, njima ste ushićeni cijelih mjesec dana. Nakon toga otkrijete studentske tulume i kafiće u okolici. Na predavanja i dalje idete, iako manje na ona ranojutarnja. Sjećam se da smo mi na prvoj godini imali srijedom ujutro predavanje u 8 sati. Rijetke su bile te srijede kad bi nas se skupilo više od dvadeset, a još rjeđe one kad na popisu studenata ne bi bilo njih makar desetak viška. To su one male bijele prijevare – kad netko potpiše tebe ili, pak, ti nekim iskrivljenim rukopisom falsificiraš kolegin potpis.
Na Sveučilištu u Zadru, mom sveučilištu, ama baš nikad nisam čula da je netko kupio ispit ili nešto slično. Čula sam samo za jedan telefonski poziv vezan uz davanje potpisa dotičnoj studentici, koja se profesoru zainatila ne dolazeći na predavanja. Također, jedan nam je profesor na povijesti umjetnosti kazao kako je primio jedan poziv. Ne znam više točno što se tražilo od njega, potpis ili “naknadno pružanje šanse za polaganje ispita”. Čim nam je to rekao, znate da nije dobro završilo. Kazao je kako on zna o kome se radi, da to zna i taj o kome se radi, i da ako sličan poziv dobije još jedanput taj netko zajamčeno leti s fakulteta. I to je bilo to.
Na mom fakultetu, dvopredmetnom, ima lakših i težih ispita. Za neke se (malobrojne) spremaš čitajući skriptu u kantini pola sata prije ispita. Za neke druge spremaš se oko dva mjeseca intenzivno iščitavajući knjige i članke u Znanstvenoj knjižnici, ne zazirući niti od zavirivanja u arhiv. I tako redaš ispite, preskačeš neke rokove, grizeš nokte i slaviš prolaze.
Što su imali studenti koji su “kupili” ispite? Facu glumca i nekoliko fraza kojima govoriš da “ništa ne znaš”, da se “nisi dobro spremio/la” ili da ćeš “ovo garant pasti”. Onda bi ušao u kabinet, stajao tamo neko određeno vrijeme i izišao s osmijehom prolazne ocjene. Dakako, lažnim. Jer nisi kuhao kavu u termosicu, ostajao budan noćima nad stotinu razbacanih knjiga i ujutro s podočnjacima došao na “veliki okršaj”. Ne, samo si dan prije odšetao do mjenjačnice i kupio eure. I njima ispit. I okrenuo sliku razuma naopako.