Švorinić: Prava ljetna pozornica riješila bi mnoge probleme

Ove godine očekuju nas dvije naše premijere. Prva će biti krajem studenog “Staklena menažerija” Tennessee Williamsa. Taj tekst je posljednji koji je ovdje igrao 1981. godine. Ovo je naš svojevrsni hommage prerano preminuloj glumici Jelici Lovrić Vlajki. RDruga naša premijera će biti koncem veljače i radi se o tekstu Rone Munro, kanadske spisateljice novije generacije, “Željezo” u režiji naše Zadranke Maje Šimić
Zadarsko kazališno ljeto je za Vama. Nakon kraćeg vremenskog odmaka, kako ga doživljavate?
– Generalno sam svime zadovoljan. Publike je bilo više nego li je to bio slučaj prijašnjih godina, a tome je pridonio i naš odabir predstava koji je bio više populistički i koji su mahom činile komedije. Popunjenost je gotovo na svim komadima bila maksimalna. Kada govorimo o Zadarskom kazališnom ljetu onda neizbježno govorimo i o jednom problemu, a taj je nedostatak adekvatnog prostora. Kao što znate, zahtijevnije predstave ne mogu se izvoditi u dvorištu Providurove Palače.
Da, taj problem neprestano apostrofirate. Ima li kakvih pomaka, barem na razini ideja?
– Prava ljetna pozornica riješila bi taj problem, a bila bi rješenje i za neke druge manifestacije, ne samo za Zadarsko kazališno ljeto. Došli smo na ideju da bi pravo mjesto bilo dvorište Kapetanskog parka, iznad sad već bivšeg DHM-a. Taj je prostor u vlasništvu Sveučilišta i trenutno o tome razgovaramo s rektorom. Tamo bi se, uz adekvatnu infrastrukturu, mogla izgraditi pozornica i gledalište oblika amfiteatra kapaciteta za oko 500 do 600 gledatelja. To je znatan pomak u odnosu na 250, koliko maksimalno može stati u dvorište Providurove palače.
Inflacija ljetnih događanja
Otvaranje Zadarskog kazališnog ljeta na Trgu pet bunara gledano s te pozicije je golem i nepotreban trošak. Tu utrošena sredstva bi se, kada bi imali za to prikladan prostor, mogla usmjeriti u program. Sljedeće će se Kazališno ljeto otvoriti domaćom produkcijom. Naravno, koncepcija s prvim dijelom ljeta baziranim na kazališnim predstavama, a drugim na koncertnom programu će ostati. Znakovito je i pohvalno što smo ove sezone u većoj mjeri privukli i sponzore. Osim toga i Grad je bio izdašniji. Naravno da se ne možemo, ali ja smatram da niti ne trebamo, mjeriti s grandioznišću ljetnog prograna s Dubrovnikom i Splitom. Zadarsko kazališno ljeto je steklo svoj imidž i tu ćemo prepoznatljivost nastojati zadržati. Još bih jednu stvar vezanu uz ovo ljeto htio istaknuti. Naime, ovog se ljeta dogodila, da ju tako nazovemo, inflacija ljetnih događanja. Njih bi trebalo sinkronizirati, uskladiti.
Aludirate li možda na organizacijsko objedinjavanje svih ljetnih manifestacija u Zadru?
– Ne, smatram da za tim nema potrebe. Dovoljno je da svi na vrijeme objelodanimo svoje programe i da ih netko vremenski uskladi. To bi, recimo, mogao biti zadatak Turističke zajednice. Nama je minulog ljeta, konkretno, ponekad zasmetala buka manifestacije koja se vremenski preklapala s predstavom. A kada bi se programi znali na vrijeme, mi naš znamo otprilike u veljači, to bi se moglo uskladiti, ali time i postići da u Zadru ne traju sva zbivanja od 15. srpnja do 15. kolovoza.
U nekim vašim istupima u javnosti znali ste istaći da će Zadar uskoro prerasti kazališnu dvoranu. Kada procijenjujete da bi se to moglo dogoditi i kako bi trebalo odgovoriti na taj potencijalni problem?
– Vrlo brzo. Zadar će uistinu uskoro zatrebati novu kazališnu dvoranu. Zapravo, novo kazalište u pravom smislu riječi. Kako grad raste u gospodarskom segmentu, tako treba rasti i u ovom. Radi se o financijski velikom zahvatu i treba o njemu dobro promisliti.
Dvije naše premijere
Na ovaj naš sadašnji prostor aplicira mnoštvo udruga i institucija i sve to, na neki način, ometa naš rad. Tu se održava niz nekazališnih manifestacija, recimo proslava poput Dana Grada i sl. Sa svima njima mi moramo uskladiti naš rad. Samo radi ilustracije, za jednu predstavu treba održati oko 30 probi. Međutim, ovdje se radi o jednom dugoročnom planu koji treba dobro osmisliti. Teško je očekivati da se 30 godina nečijega nerada i nemara ispravi u pet godina. Mi smo u ovu kazališnu dvoranu zaista puno toga uložili. Prilagodili smo rasvjetu i ona je danas u vidno boljem stanju nego li je bila prije pet godina. Zatim, radili smo na sjedećim mjestima, akustici…
Domaća produkcija? Ansambl?
– Ove godine očekuju nas dvije naše premijere. Prva će biti krajem studenog “Staklena menažerija” Tennessee Williamsa. Taj tekst je posljednji koji je ovdje igrao 1981. godine. Ovo je naš svojevrsni hommage prerano preminuloj glumici Jelici Lovrić Vlajki. Redatelj te predstave je Dražen Ferenčina. Druga naša premijera će biti koncem veljače i radi se o tekstu Rone Munro, kanadske spisateljice novije generacije, “Željezo” u režiji naše Zadranke Maje Šimić, koja je akademiju završila u Beogradu i tamo napravila dvije vrlo uspješne predstave. Što se ansambla tiče, za sada ostajemo u ovom broju, dakle četiri stalna glumca i drugi koje angažiramo po projektu. Sa “Mambo Italiano” idemo na gostovanje u Sisak na festival malih kazališta poput onih iz Karlovca, Šibenika, Siska i Zadra.
Predstojeća sezona?
– Otvaramo je 20. listopada komedijom “Skup” Marina Držića s Perom Kvrgićem u glavnoj ulozi. To je i naš obol proslavi Držićeve godine. O ostalim predstavama dovoljno je konzultirati naš program.

Sezona 2008./2009.
U sezoni 2008./2009. Hrvatska kazališna kuća u pretplati nudi 12 predstava.
Otvaranje kazališne sezone 2008./09.; 20. listopada u 20 sati,HNK Split “Skup”, Marin Držić, komedija, redatelj: Joško Juvančić.
Studeni i prosinac (točni termini još nisu određeni)
ZGK Komedija “Svečana večera u pogrebnom poduzeću”, Ivo Brešan, redatelj: Zoran Mužić;
ZGK Komedija “S ljubavlju, Janis” (pjesme, pisma i duša Janis Joplin), redatelj: Lawrence KIIRU;
Teatar EXIT “Kauboji”, mjuzikl, autor i redatelj: Saša Anočić.
Premijera (prosinac 2008.), Hrvatska kazališna kuća Zadar “Staklena Menažerija”, Tennessee Williams, drama, redatelj: Dražen Ferenčina.
U 2009. godini:
Zeakem “Najbolja juha, najbolja juha”, drama, redatelj: Rene Medvešek.
GKD Gavella “San Ivanjske noći”, William Shakespeare, drama, redatelj: Aleksandar Popovski.
Premijera (veljača 2009.) Hrvatska kazališna kuća Zadar “Željezo”, Rona Munro, drama, redatelj: Maja Šimić.
Slovensko mladinsko gledališće, Ljubljana “Sumrak Bogova”, N. Badalucco/E. Medioli/L. Visconti, komedija, redatelj: Diego de Brea.
HNK Split “Babina Guica”, Tahir Mujičić, komedija, redatelj: Ivica Boban.
HNK Split “San ljetne noći”, Felix Mendelssohn, balet, koreograf: Youri Vamos.