Još su mnoge javne ustanove neprilagođene invalidima

Najproblematičniji je Poluotok kao stara gradska jezgra pa samim time i površina najteža za prilagodbu invalidima. Malo je uređenih prilaznih rampi u javne ustanove, kaže dopredsjednik Udruge invalida Zadarske županije Stanko Panić
Ni dvije godine nakon isteka zakonskog roka za prilagođavanje Pravilniku o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti isti nije zaživio u praksi. Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva još je 2005. godine donijelo pravilnik koji propisuje uvjete i način osiguranja nesmetanog pristupa, kretanja, boravka i rada osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti i unapređivanja pristupačnosti građevinama javne, poslovne, stambene i stambeno-poslovne namjene, te uvjete i način jednostavne prilagodbe pristupačnosti građevina stambene i stambeno-poslovne namjene.
Rok za prilagodbu iznosio je dvije godine, počevši od 3. prosinca 2005. godine, no kako pravilnik nisu slijedile i zakonom određene sankcije u slučaju njegove neprovedbe, malo je koji od 60 članaka istog svoju primjenu našao tamo gdje je sve trebao.
Zakonski propis bez sankcija
– Zakonski propisi koji se donose, a da uz njih nisu određene sankcije za njihovo neprovođenje ne služe ničemu, samo za informaciju ili, pak, dekoraciju. U Hrvatskom savezu organizacija invalida postoji inicijativa za pokretanje tužbe, no istovremeno i jak otpor pa nismo sigurni gdje bismo s takvom tužbom završili. O tome smo u Savezu puno razgovarali, za sada je najizglednija jedino velika kampanja kojom bismo ukazali na ovu problematiku, a koja bi obuhvatila sve hrvatske gradove, ističe dopredsjednik Udruge invalida Zadarske županije Stanko Panić.
No, na sreću zadarskih invalida i osoba smanjene pokretljivosti Grad Zadar je puno napravio po pitanju osiguranja pristupačnosti građevina i javnih površina invalidima, osiguravši si visoku ocjenu četiri za svoju prilagodbu.
– Najproblematičniji je Poluotok kao stara jezgra pa samim time i površina najteža za prilagodbu invalidima. Malo je uređenih prilaznih rampi u javne ustanove, počevši od pošte koja ima jednu stubu pa dalje preko banaka od kojih ni jedna nema rampu do Zavoda za socijalno i mirovinsko osiguranje u koji se može ući samo u prizemlje s jednim malim pragom. Gradska uprava je napravila rampu kao i ljekarne u koje se može ući u kolicima, navodi Panić, te nastavlja:
– Trgovine su zanemarile invalide jer ni jedna trgovina na Poluotoku nema ulaz za kolica osim Konzuma u kojemu je pristup invalidima nasmetan u njihovoj trgovini na tržnici. Nadalje, pristup invalidima ne postoji ni u kazalištu, a ništa bolje nije ni u ambulantama od kojih, koliko sam informiran, u kolicima se može ući jedino u sportsku ambulantu doktora Prenđe, naglašava Panić. Kako doznajemo za sada su najbolje pristup invalidima riješili u velikim trgovačkim centrima, no  njihova briga za invalide najvjerojatnije je motivirana profitom.
Dopredsjednik udruge invalida Zadarske županije Panić zadovoljan je što se pri gradnji novih građevina razmišlja o pristupu za invalide poput Muzeja antičkog stakla koji je u potpunosti prilagođen ulasku invalida.
– Iako je zgrada muzeja stara prilagođena je osobama s invaliditetom. No to ne bih mogao reći i za crkve jer je malo koja crkva prilagođena invalidima. Ili nema ulaznu ili nema silaznu rampu. Izvan Poluotoka, u novim zgradama, napravljena je prilagodba, no ostale su mnoge nepravilnosti vezane za nogostupe. Ulagnuća su napravljena, ali ta ulegnuća negdje imaju čak i do pet centimetara razlike između ceste i nogostupa pa bi ih trebalo anulirati, staviti na nulu. Nije dobro što nam ni jedna škola nije prilagođena, što znači da ako se dijete nalazi u kolicima ne može doći u školu bez pomoći. Pomak je izgleda napravljen tek s novom školom na Bilom brigu pa ćemo tu školu nazvati škola prijatelj invalidima. To je jedna uhodana praksa kako bi se upoznalo učenike kako je to biti u kolicima.
Škole – prijatelji osobama s invaliditetom
– Napravit ćemo, ističe dalje Stanko Panić, jednu malu prezentaciju. Ideja za to je potekla od Saveza distrofičara Hrvatske, gdje nastoje da takve škole budu škole prijatelji osobama s invaliditetom, da mala djeca budu educirana već od prvog razreda da postoje i ljudi u kolicima, da postoje i ljudi koji imaju poteškoća u svom životu. Moramo na neki način navikavati djecu da u svakoj sredini postoje takvi ljudi. Za tu akciju ćemo dobiti jedan prospekt, jednu malu knjižicu “Kako je tužni plavi autobus promijenio ime i postao sretan.”
U nekim gradovima Hrvatske ta je akcija već realizirana, a bit će uskoro i u Zadru. Ta škola neće biti samo prijatelj distrofičara već ćemo to nastojati napraviti tako da ta škola bude škola svih osoba s invaliditetom, dodaje Panić.
U udruzi, koja trenutno broji 630 članova, od kojih je dvadesetak distrofičara, naime, žele postići da sve škole naprave prilagodbu, da sve omoguće pristup osobama s invaliditetom.
– Dakako, i sada sve škole mogu primiti osobu s invaliditetom, ali to nije riješeno na pravi način, tako da učenik sam može doći na nastavu što je naš cilj, ističe Panić.
– Ono što bi nadalje trebalo riješiti što prije je javni wc u bedemu na rivi. Sam wc je dobar no pristup mu nije baš jednostavan. Teško je preko šljunka gurati kolica pa treba napraviti stazu koja bi povezivala rivu i wc, naglašava Panić. U udruzi su o tome, kao i o ostalim problemima, razgovarali s nadležnim gradskim uredom za koji imaju samo riječi pohvale.
– S uredom Grada koji vodi Vladimir Paleka imamo odličnu suradnju. Ako ih danas nešto zamolimo, već sutra dobijamo odgovor, iz ureda odgovaraju na sve naše upite i izlaze na teren. Prije nekoliko dana, primjerice, nazvao me je jedan otac čije dijete nije moglo doći do ceste jer je put između njihovog doma i ceste bio neasfaltiran. Iz Grada su odmah izišli na teren kako bi se organiziralo asfaltiranje 25-30 metara puta što je svakako jedna gesta hvale vrijedna, zaključuje Panić.