Kolumnist razotkrio medijsku urotu!

Prema autoru, u Zadru je sve osrednje, instant, jednom riječju “trash” (Morske orgulje, Pozdrav suncu, Forum, Kalelarga, plaže, riva, događanja…), ali mediji to ne shvaćaju. Zapravo shvaćaju, ali zbog zavjere izvješćuju posve suprotno
Kolumnist Zlatko Gall nedavno nam je procjenom iz daljine, znanstvenom metodom u narodu poznatom kao “odokativ” iliti ga od oka, pojasnio kako je Zadar medijskom urotom postao “in”, dok je istom urotom Split postao “out”.
Premda autor članku pokušava dati izbalansiran ton vrlo jasno se iščitava animozitet prema Zadru. Koliko rastužuje takvo stajalište iskusnog kolumnista, novinara i intelektualca, toliko može laskati da je Zadar postao predmet zavisti jednog “fetivog” Splićanina. Ipak puno više rastužuje. Zadar i okolne gradove naziva jadranskim konkurentima. Kada bi Zadar bio u Grčkoj, Italiji ili Crnoj Gori donekle bih razumio takvu konstrukciju.
Gospodin Gall je autor najsmješnije teorije urote do sada viđene na ovim prostorima. Mediji domaći i inozemni, različite vlasničke strukture, političkih simpatija, različitog ranga, tiraža, utjecaja, imaju barem nešto zajedničko. Zadar im je miljenik!? Gle čuda, Zadar je pomirio rogove u vreći. To nikome do sada nije uspjelo. Konsenzus medija da je Zadar “in” trebao bi značiti da doista jest, no po gospodinu Gallu riječ je o uroti. Kao mrlje na medijski idealiziranoj slici Zadra navodi marginalnu skupinu staraca s ustaškim obilježjima koji paradiraju (jedva i hodaju, a kamoli paradiraju) prigodnim nadnevcima, povremene navijačke svinjarije i političare koji veličaju Antu Pavelića. Nije jasno na koga misli. Takav iole relevantan političar u Zadru ne postoji, a vjerujem da i on ne zna na koga je mislio. Ipak, ako su to sve mrlje na našem gradu onda smo sjajan grad.
Prema autoru, u Zadru je sve osrednje, instant, jednom riječju “trash” (Morske orgulje, Pozdrav suncu, Forum, Kalelarga, plaže, riva, događanja…), ali mediji to ne shvaćaju. Zapravo shvaćaju, ali zbog zavjere izvješćuju posve suprotno.
Zadarska glazbena događanja mu se ne sviđaju. Sve su manje više hopa cupa derneci. Njegova dragocjena glazbena naobrazba, svestranost i iskustvo mogle bi doprinijeti da zadarske glazbene i kulturne manifestacije postanu izvrsne makar u onoj mjeri u kojoj su Splitsko ljeto i Festival zabavne glazbe.
Gospodin Gall se samoproglasio hladnim i racionalnim procjeniteljem za kojeg su lokalpatriotske navijačke strasti strana stvar, kako to uostalom i pristoji vrhunski obrazovanom, izbrušenom intelektualcu koji živi od svoje karizme te objektivnog stava pod svaku i niti za koju cijenu.
Procijenio je zadarske i splitske resurse i sve stavio na svoje mjesto. Čak je objavio i proročanstvo, tako da više nitko u Zadru i Splitu ne treba ništa raditi na boljitku, jer sve je zapisano. Ukratko, sve je u Splitu bolje premda to mediji ne vide. Gospodin Gall je prorekao. Tom usudu nitko ne može pobjeći.
Uspoređivanje zadarske i splitske rive u najmanju ruku je neumjesno. Splitska riva je, kako on kaže, živa zato jer se spletom okolnosti (ničijom krivnjom ni zaslugom) radi o prometnici, a ne rivi u pravom smislu riječi. Ljudi prolaze splitskom rivom jer se ukrcavaju na trajekt, idu iz istočnog u zapadni dio grada i obrnuto, odlaze na “lijepi i funkcionalni” autobusni kolodvor, a kraj njega i željeznički. Ekvivalent splitskoj rivi bio bi zadarski most kojim ljudi pješice dolaze na Poluotok. Uz zadarsku rivu kao pozornicu i šetnicu (a ne “prolaznicu”) sa spektakulranim pogledom, Zadar ima i kafiće i mjesta sa “carskim” jastucima uz more posvuda. Gospodin Gall je eksplicitno izreklamirao izvjesnu kavanu na Peristilu. Kod gazde je zaslužio besplatno piće u, kako on kaže, najoriginalnijem jadranskom kafiću na otvorenom.
Zadar je do 1918 g. bio glavni grad Kraljevine Dalmacije, a 1920. Rapalskim ugovorom potpada pod Italiju. Time biva nasilno otrgnut od svog zaleđa i otoka, gospodarski propada, premda stanovništvo živi u lažnom obilju kratkoga vijeka “zahvaljujući” administrativnoj mjeri kojom je proglašen slobodnom lukom. Takvo stanje traje sve do oslobođenja 1945. U tom razdoblju Split (spletom nesretnih okolnosti po Zadar) postaje neformalno sjedište Dalmacije. Oslobođenje je Zadar koštalo teških savezničkih bombardiranja, a i Domovinski rat ga je pogodio najviše poslije Vukovara. Sve je to razlog zašto i nije ostao sjedište Dalmacije u svakom smislu. Okolnosti su se promijenile i ne treba vas čuditi gospodine Gall da Zadar ide naprijed. Okruženje, mikroklima, kontinuitet stabilne vlasti, dobro postavljena strategija razvoja čine svoje. Povijest nas nije mazila, ali zato je pred nama budućnost.
U Zadru ima bodula, vlaja pa i starih Zadrana ali nema one “ubij vlaja pusti zeca”. Takva retorika ovdje je deplasirana. Ovdje se priznaju izborni rezultati. Vi osobno ne poštujete temelje demokracije, izbore. Kažete da Splićani nisu izabrali lokalnu vlast, pa nisu je valjda izabrali Vinkovčani? “Kerum je nula” – i to su vaše riječi. Splitski dišpet koji je u osnovi sinonim dobrog i konstruktivnog pretvarate u zavist prema susjedima pa i svojima. Vi sami stvarate lošu sliku o svom gradu. Ukoliko ste odlučili nastaviti s medijskom promocijom Splita, nastavite, ali ne huškački preko leđa Zadra. Mi ćemo se svakom uspjehu Splita radovati kao vlastitom, tako je na koncu uvijek i bilo. Dioklecijan je Vaš, ali i naš, premda u najmanju ruku kontroverzan, sretni smo da je u Splitu sagradio palaču za svoje umirovljeničke dane. Forum i Peristil su i naši i vaši. Mi nismo suparnici već saveznici, a tko će kojim putem (premda ste vi izrekli proročanstvo) pokazat će budućnost.
Valja priznati da Split ima najviše pjesama koje ga ističu kao najboljeg na svijetu, ali samim tim nije postao najljepši grad bilo kome izvan Splita. No, neka se pjesma pretoči u zbilju. Za početak, predlažem da pokrenete inicijativu uklanjanja mahovine sa zvonika svetog Duje. Ostavlja ružan dojam, škodi konstrukciji zvonika, a nije skupo očistiti ga.