Pravo na informaciju

Cilj ove akcije je pokazati građanima da mogu zatražiti svaku informaciju koju smatraju zanimljivom ili im je potrebna. Ljudi su pokazali veliki interes za ovu akciju, ali moram naglasiti da ovaj zakon u Hrvatskoj nije kvalitetan i svakako ga je potrebno poboljšati, kazala je Maja Kočiš

U organizaciji GONG-a i Transparency Internationala jučer je na Branimirovoj obali održan informativni štand, na kojem su se građanima dijelili besplatni edukativni materijali kako bi se podigla svijest i razina znanja o Zakonu na pristup informacijama.
GONG i Transparency International Hrvatska treći put zaredom provode kampanju “Imamo pravo znati”, u povodu Međunarodnog dana prava na pristup informacijama, a voditeljica istraživanja Maja Kočiš predstavila je zanimljivosti iz GONG-ova godišnjeg istraživanja o provođenju Zakona u regiji.
 – Cilj ove akcije je pokazati građanima kako mogu zatražiti svaku informaciju koju smatraju zanimljivom ili im je potrebna. Ljudi su pokazali veliki interes za ovu akciju, ali moram naglasiti da ovaj zakon u Hrvatskoj nije kvalitetan i svakako ga je potrebno poboljšati. Ono što je pozitivno kod ovog zakona jest otkrivanje korupcije, koja je golem problem u našoj zemlji, tako da smo zadnjih nekoliko mjeseci svjedočili mnogim primjerima otkrivanja korupcije. Ipak, smatramo da je vrlo bitno da se u Hrvatskoj uvede test javnog interesa jer vlasti na tajnim sjednicama odlučuju koje će informacije biti tajne a koje javne, a to, svakako, nije u interesu javnosti, kazala je Maja Kočiš.
Test javnog interesa se provodi u slučaju dvojbe treba li učiniti neku informaciju dostupnom ili je zadržati tajnom, a kojim se odlučuje hoće li javni interes biti bolje zaštićen ako se informacija objavi ili ostane tajnom. Takav test zakonski je uveden u Irskoj, Velikoj Britaniji, Japanu, Bosni i Hercegovini, Australiji, Novom Zelandu, Južnoafričkoj Republici, Estoniji i mnogim drugim zemljama.
 – Još uvijek nismo zbrojili rezultate naših istraživanja, ali mogu sa sigurnošću reći da više od 50 posto tijela javnih vlasti nije upoznato sa zakonima, a transparentnost kod javnih vlasti gotovo i ne postoji. Nažalost, građani reagiraju tek kada se osjete ugroženi, npr. ako nekome građaninu postave znak na fasadu, tek tada će reagirati, ali ni tada neće znati smije li postaviti pitanje u vezi s tim. U slučaju da pošalje upit i dobije odgovore, najverojatnije se neće boriti za svoja prava i ići na Upravni sud, istaknula je Kočiš.
Sve informacije koje ih zanimaju građani mogu zatražiti od tijela javne vlasti koja se nalaze na Popisu tijela javne vlasti, a to su npr. općine, gradovi, županije, Vlada RH, ministarstva, Hrvatski sabor, uredi državne uprave, škole, vrtići, bolnice te ostale javne institucije. Zahtjev za pristup određenim informacijama može biti upućen u bilo kojoj formi i to poštom, e-mailom, usmenim putem ili urudžbiranjem u tijelu javne vlasti od kojeg se traži informacija, a građani odgovor trebaju dobiti u roku od 15 dana. Kako bi olakšali građanima, GONG je izradio obrasce koje građani mogu preuzeti na web stranicama GONG-a.
Prema rječima Maje Kočiš, volonteri GONG-a tijelima javne vlasti šalju zahtjeve za pristup nekim informacijama, a često se događa da nakon toga netko zove te osobe koje su poslale zahtjev te ispituje zašto se traži ta informacija, za što će koristiti informacije i sl.
 – Zbog tih upita tijela javne vlasti se osjećaju ugroženim jer nisu navikli da netko i njih kontrolira, ističe Kočiš.