Vera Jurjević iz Kruševa predložena za najuzorniju hrvatsku seosku ženu

Kao sportašica i danas je redovna na svim turnirima Rukometnog kluba veteranki Zadar, a kondicije joj ne nedostaje jer svakodnevno trenira u nekoliko sportskih vještina, primjerice: čišćenje staja, hranidba krava, mužnja, okopavanje povrtlarskih kultura u vrtu na okućnici, povremeno i prijevoz krme traktorom, a najdraži trening joj je jutarnje preskakivanje suhozida za kozama

Zatvoren je natječaj za ovogodišnji nacionalni izbor „ Najuzornije hrvatske seoske žene”. I kada smo već bili sigurni da Zadarska županija ove godine neće imati svoju kandidatkinju, oglasio se Grad Obrovac sa svojom predstavnicom Verom Jurjević iz Kruševa. Bilo je više prijedloga za Veru pa nije imala izbora nego prihvatiti se ukazanog povjerenja. U Veru svi imaju povjerenje jer se tijekom proteklih godina doista iskazala u svom nesebičnom zalaganju i doprinosu unutar zajednice.
Rođena je 1959. g. i nakon završene učiteljske gimnazije upisala je DIF. Htjela je biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture, a s tom namjerom u Zagreb je došao i Kruševljanin Joso Jurjević. No, htijenja su jedno, a život drugo, u ovom slučaju, ljubav. Nakon druge godine studija (Vera), odnosno treće (Joso) prekidaju oboje studiranje jer dobivaju sina Gorana. Prekid studija za mladi bračni par značio je i prekid boravka u glavnom gradu te se sele u Zadar k Josinim roditeljima. Trebalo je opravdati prekid studija, ali i ne biti na teret roditeljima pa se oboje zapošljavaju.
Od čistačice do šefice
– Tada sam radila sve i svašta, od čistačice do šefice, a dvije godine paralelno sam radila dva posla u jednoj tvrtki, kaže Vera.
Na upit kako je to moguće, kaže:
– Jednostavno, na porti sam radila na svoje ime, a kao čistačica na studentsku karticu kolegice. Sve te godine ljubav za sportom nije napuštala bračni par te je Vera igrala za Rukometni klub Zadar u kojem je Joso bio trener.
– Tih sedam godina neću nikada zaboraviti jer je Vera morala igrati po mojim pravilima, kaže Joso uz široki osmijeh koji govori više od riječi. Joso se ne zna ljutiti, miran je i radišan da me to ponekad nervira, ali uglavnom me podržava i trpi moje bezbrojne aktivnosti, kaže Vera i dodaje, on je nadareni slikar (ulje na platnu) i žao mi je da taj dar ne koristi u mjeri u kojoj bi trebao, jer ima puno narudžbi koje stalno odgađa. Vjerojatno zanimanju za slike doprinose Josini radovi na zidovima obiteljske kuće u Kruševu, poglavito u dnevnom boravku, koje svojim osobitim plavim tonovima odmah privlače pozornost.
Na primjedbu da niti na jednoj slici nema Vere, Joso kaže:
– Čekao sam posebnu priliku, a kako vidim, uskoro će biti.
– Ja u to ne vjerujem jer ja nemam vremena, a niti strpljenja pozirati, uključuje se Vera pa pojašnjava:
– Trenutačno sam angažirana od pet ujutro do ponoći i ne vjerujem da će se to uskoro promijeniti, jer otkako se vratila u Kruševo Vera je okrenula još jedan novi list i otpočela sa stočarstvom.
Najveći proizvođač mlijeka
Već dvanaest godina najveći je proizvođač mlijeka u Kruševu, kojeg otkupljuje sirana s Paga. No, Vera nije zadovoljna trenuačnom situacijom s proizvodnjom kravljeg mlijeka te će prioritet dati proizvodnji kozjeg mlijeka i mesa što je do sada držala sporednom granom. Zbog čega mijenja prioritete, Vera obrazlaže da to nije isključivo zbog cijene i plasmana mlijeka, već zbog jednostavnije organizacije proizvodnje, ali i zbog činjenice da je govedarstvo izuzetno zahtjevna grana i traži velika ulaganja i prilagodbe prema pravilima EU koje njihovo obiteljsko gospodarstvo ne može podnijeti.
Osim toga, nastavlja Vera, trenutačno sam GenoPro domaćica (pomoć starima u kući) u sklopu projekta Grada Obrovca i MBOMGS, dopredsjednica Mjesnog odbora Kruševo (drugi mandat), član NO Infragarada – Obrovac, član UO KUD -a Zrmanja Obrovac, organiziram tradicijske igre u sklopu kulturnog ljeta Obrovac i očuvanja kulturne baštine, organiziram turnir u časti sjećanje na prvog poginulog branitelja Kruševa Damira Šošu i uglavnom direktno, manje indirektno pratim sva događanja u Kruševu. Da bi se svi ovi turniri mogli organizirati bilo je potrebno izgraditi nogometno igralište, a okoliš Sride sela – jedno od šest naselja Kruševa imao izgled, kakvog se ni centar grada ne bi posramio zaslužna je, dakako, opet Vera.
Sportsko srce i preskakanje suhozida
Natjecala se na sve programe potpora međunarodnih nevladinih udruga i uspjela pribaviti cca 200.000,00 kn kojima su realizirani projekti poput: izgradnje malog nogometnog igrališta, uređenje krajobraza oko crkve Sv. Jure, obnovljen prirodni izvor Osojnice do pritoka te izgrađene tri autobusne postaje u tri naselja Kruševa. Doista, hvale vrijedno, a za one koji se pitaju je li to sve moguće, kao i još puno toga izostavljenog, odgovor je da, moguće je Veri jer sve radi s vjerom i srcem.
– Sa sportskim srcem, dodaje Vera, a ono je u sportaša razvijenije i jače. Vera jednostavno ne dopušta da se ulijeni i danas je redovna na svim turnirima Rukometnog kluba veteranki Zadar, a kondicije joj ne nedostaje jer svakodnevno trenira u nekoliko sportskih vještina, primjerice: čišćenje staja, hranidba krava, mužnja, okopavanje povrtlarskih kultura u vrtu na okućnici, povremeno i prijevoz krme traktorom, a najdraži trening joj je jutarnje preskakivanje suhozida za kozama. Nada se da će u sportskom duhu nadmašiti ostale kandidatkinje iz Hrvatske, na natjecanju u Ličko-senjskoj županiji, u Otočcu gdje će se 24. listopada održati izbor za najuzorniju hrvatsku seosku ženu.
Najuzornija hrvatska seoska žena može biti žena starija od 25 godina, hrvatska državljanka, koja živi na selu, uživa ugled u svojoj sredini, ima lijepo uređeno kućanstvo i poljoprivredno gospodarstvo, proizvodi poljoprivredne proizvode i/ili rukotvorine i/ili stvara umjetnička djela, u svojoj sredini je poznati borac za razvitak i napredak društvenog, kulturnog i gospodarskog života, a koja do sada nije sudjelovala za izbor najuzornije hrvatske seoske žene.
 Žena je temelj seoskog kućanstva i obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva. Tim projektom želi se pripomoći promociji i važnosti žene na selu i u gospodarstvu radi afirmacije i podizanja kvalitete življenja na hrvatskom selu, sačuvanju obitelji i kulturne baštine, ali i željom za uključivanjem Hrvatske u međunarodni izbor u povodu „Svjetskog dana seoske žene” koji se obilježava svake godine 15. listopada u Švicarskoj (Geneve).