Žene i dalje najčešće žrtve

Nasilje nije poprimilo epidemijske razmjere već se promijenila percepcija društva prema nasilju. Prije je bilo “normalno” da muž udari ženu, a danas ljudi shvaćaju da takvo ponašanje treba sankcionirati rekao je Mladen Mavar, specijalist kliničke psihologije u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan. U bračnom nasilju najčešće žrtve su žene i to u 90 posto slučajeva, a čak 45 posto ubijenih žena ubili su upravo njihovi partneri

Svakih petnaest minuta jedna je žena u Hrvatskoj zlostavljana, svaka četvrta žena doživjela je fizičko zlostavljanje, svaka treća neki oblik seksualnog zlostavljanja, a samo ih 17 posto prijavi nasilje, šokirajući su podaci koje su iznijeli predavači na tribini povodom obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, a koja je održana jučer u Gradskoj knjižnici u Zadru.
Na javnoj tribini o problematici obiteljskog nasilja govorili su brojni stručnjaci koji su usko vezani uz rad sa žrtvama obiteljskog nasilja. Za govornicom su se tako izmijenjivali Dario Vučenović, ravnatelj Obiteljskog centra Zadarske županije, Mladen Mavar i Suzana Ivezić, psiholozi u psihijatrijskoj bolnici Ugljan, Ana Uranija psihologinja Caritasa Zadarske nadbiskupije te Jagoda Gauta, psihologinja udruge Duga i Skloništa za žrtve obiteljskog nasilja Mala kuća.
Dario Vučenović, ravnatelj Obiteljskog centra Zadarske županije rekao je kako se o problematici obiteljskog nasilja u Hrvatskoj počelo govoriti tek prije 13 godina, pa je još i danas velik broj takvog nasilja neregistriran. Ipak, kako je rekao, situacija se promijenila jer su se žene samoorganizirale i osnovale brojne udruge i skloništa za zaštitu od nasilnika.
 – Najčešće nasilje u obitelji je fizičko. Međutim, obitelj bi trebala biti najsigurnije mjesto za pojedinca, a ne mjesto u kojem se provodi nasilje. Prema podacima MUP-a na razini Hrvatske policija svaki dan ima u prosjeku 29 intervencija zbog obiteljskog nasilja, a oko 70 posto oštećenih osoba su žene, a potom su žrtve djeca, rekao je Vučenović i istaknuo kako je potrebno senzibilizirati javnost da se pomogne ženama koje su žrtve obiteljskog nasilja i da ih se potakne da potraže pomoć stručnih službi.
Mladen Mavar i Suzana Ivezić u svom su izlaganju govorili o vrstama nasilja, njegovoj pojavnosti te o traumatizacijskim čimbenicima, narušavanju povjerenja, privrženosti i samopoštovanja, kao i ostalim posljedicama za sve članove obitelji.
Promijenjena percepcija
 – Nasilje nije poprimilo epidemijske razmjere već se promijenila percepcija društva prema nasilju, rekao je Mavar na početku svog izlaganja i nastavio:
– Prije je bilo “normalno” da muž udari ženu, a danas ljudi shvaćaju da takvo ponašanje treba sankcionirati. Prema njegovim riječima zlostavljane žene ne žele prijaviti obiteljsko nasilje zbog straha da još više ne stradaju, zatim zbog toga jer misle da će se zlostavljač promijeniti, dio njih je u potpunosti financijski ovisno o zlostavljaču, a nekima je i neugodno da se sazna da ih suprug ili partner tuče. Mavar je upozorio na slučajeve kad bi žene došle kod liječnika s ozljedama i liječnik ne prijavi taj slučaj nadležnim službama jer se ne želi petljati.
Inače, kako su istaknuli, u bračnom nasilju najčešće žrtve su žene i to u 90 posto slučajeva, a čak 45 posto ubijenih žena ubili su upravo njihovi partneri. Nasilje u obitelji može biti emocionalno, tjelesno, seksualno, ekonomsko i zanemarivanje, a posljedice nasilja mogu biti dugoročna fizička i psihička oboljenja, a u krajnjim slučajevima obiteljsko nasilje znalo je eskalirati pokušajem ubojstva ili ubojstvom.
Sve ovo utječe i na psihičko i fizičko zdravlje djece koja odrastaju u obiteljim u kojima postoji obiteljsko nasilje, pa se na kraju kod njih mogu pokazati i znakovi PTSP-a. Osim toga djeca koja odrastaju u takvim obiteljima sklonija su agresivnosti, pa na kraju i sami mogu postati zlostavljači.
24 korisnice Male kuće
Ana Uranija iz Caritasa Zadarske nadbiskupije govorila je o potrebi zaštite osoba izloženih nasilju, o zaustavljanju nasilja, o resocijalizacijskim mjerama kako za žrtve i tako i za počinitelje, te o senzibilizaciji institucija i javnosti o problemu nasilja nad ženama.
 – Kad sam počinjala raditi prije 20-ak godina imali smo velikih problema oko zbrinjavanja žrtava nasilja kao i oko sankcioniranja počinitelja. Sad je malo lakše, ali trebamo još mnogo raditi i educirati se kako bi i dalje mogli pomagati žrtvama, rekla je Uranija i dodala kako je osim penaliziranja nasilnika potrebno i psihosocijalni tretman te resocijalizacija kako žrtve tako i nasilnika.
Udruga Duga i Sklonište za žrtve obiteljskog nasilja Mala kuća ove su godine primili 24 korisnice, koje su u kući boravile od sedam dana do sedam mjeseci. Osim toga u 2008. godini imale su tri do četiri poziva dnevno, a 138 obitelji bilo je uključeno u njihovo savjetovalište.
 – Devet štićenica uspješno se uspjelo integrirati u našu okolinu, sedam je otišlo iz naše županije i integriralo se drugdje, četiri su se vratile u bračnu zajednicu i dolaze na savjetovalište, dvije su se vratile nasilnicima i nastavile živjeti u istim uvjetima, a svije još borave u kući, rekla je Jagoda Gauta, psihologinja udruge Duga. Ona je u svom izlaganju govorila o svojim iskustvima u radu sa žrtvama nasilja kao i o iskustvima svojih kolega.