Beskrajna ljepota mora, prirode i ljudi zaustavljena u trenutku

Slika korisnika mkvanja
Fotograf Ivo Pervan uhvatio bajkovite prizore Vrsi i Poljica
Dugogodišnji fotograf Hrvatske turističke zajednice, sa stažom od dvadesetak godina, počevši od 1993. svojim je fotografijama u Hrvatsku donio niz nagrada, zajedno s timom kolega/profesionalaca gradeći polako, ali temeljito imidž Lijepe naše u svijetu, privlačeći u zemlju ne samo spomenuta priznanja i nagrade već i turiste željne uživo se uvjeriti u istinitost najčešće gotovo bajkovitih prizora prirode, ljudi i događanja trajno zaustavljenih u vremenu
Ivo PERVAN
Sandra Babac rado je pozirala majstoru fotografije

Biste li došli posjetiti Zadarsku županiju s mojih fotografija ili Zadarsku županiju kakvu ju prikazuju neki novi promidžbeni materijali, upitao nas je svojedobno nagrađivani hrvatski fotograf Ivo Pervan kada smo prije godinu dana radili prvu priču o njemu i njegovom radu. Dugogodišnji fotograf Hrvatske turističke zajednice, sa stažom od dvadesetak godina, počevši od 1993., svojim je fotografijama u Hrvatsku donio niz nagrada, zajedno s timom kolega/profesionalaca gradeći polako, ali temeljito imidž Lijepe Naše u svijetu, privlačeći u zemlju ne samo spomenuta priznanja i nagrade već i turiste željne uživo se uvjeriti u istinitost najčešće gotovo bajkovitih prizora prirode, ljudi i događanja trajno zaustavljenih u vremenu objektivom njegove kamere.

Vrsi i Poljica nikada nisu izgledali tako zavodljivo

- Svatko može imati fotoaparat no ne i oko, kapacitet da prepozna onaj jedinstveni trenutak u vremenu i zabilježi sliku koja priča više od tisuću riječi, sliku koju treba znati prepoznati i »zaustaviti«, trajno ju sačuvati, znao je Pervan također reći, itekako bez lažne skromnosti, svjestan svojih kapaciteta.
No, kako to već biva u Hrvatskoj, nakon spomenutih dvadesetak godina odličnog rada Pervana su, kako nam je to rekao, istisnuli »rođaci« i »kumovi«.
No, sudeći po fotografijama koje danas objavljujemo uz ovaj članak na sreću i dalje ima pojedinaca iz turističkog sektora spremnih angažirati ga i predstaviti svoje područje u najboljem svjetlu. Ovoga puta to je područje Vrsi i Poljica gdje se nagrađivani fotograf zadržao nešto više ovoga ljeta, očaran uglavnom netaknutom prirodom i prizorima obale koja ovako nažalost egzistira na sve manjem i manjem području. Tim više, kako je dodao, izazov je bio veći, dočarati atmosferu tišine, bijega, beskrajne ljepote mirnog mora i autentične čarolije prirode. Vrsi i Poljica svakako nikada nisu izgledali tako zavodljivo. Pervanov je rad prepoznala i vjerojatno najpoznatija hrvatska proizvođačica pekmeza Sandra Babac, vlasnica OPG-a koji na tržište izbacuje čuvenu Šinjorinu smokvu, odlučivši se i sama stati pred njegovu kameru.

Čast, izazov i gušt

- Budući da sam i ja dio općine Vrsi, jer živim i radim u susjednim Poljicima, a stalo mi je do prosperiteta lokalne zajednice, rado sam se odazvala pozivu gospodina Pervana. Iznimno ga cijenim kao fotografa i držim da je on u fotografiji isto što i Oliver u glazbi. Ostati ovjekovječen njegovim objektivom za mene je čast, a izazov je bio tim veći jer sam ipak prevalila pola stoljeća. Na promidžbenim materijalima ovog tipa uglavnom su mladi i lijepi ljudi. Mislim da je bitno da na njima budu stvarni ljudi, autentični, karakteristični za svoje podneblje, a fotografija je ta koja će izvući maksimum i nedostatke, ako ih ima, pretvoriti u prednosti, rezimirala je Babac i dodala kako je fotografija najjače sredstvo komunikacije pa je za svaku pohvalu to što su upravo Pervana izabrali da fotografijom prati spomenuti dio Zadarske županije.
Photosession je napravljen na pješčanoj plaži Ričina, »dog friendly« plaži pa je Sandra povela i svog psa.
- Ako poželite plivati noću, na Ričini ćete doživjeti arduru, prirodni fenomen svjetlucanja mora koje se doima poput srebra. Fotografiranje je pak bilo u cik zore, prije svitanja. Lako za mene, koja živim desetak minuta od plaže, no gospodin je Pervan svoj alarm morao naviti najkasnije u tri ujutro ne bi li stigao u dogovoreno vrijeme. Nadam se da ova njegova žrtva nije bila uzaludna, barem što se tiče mog dijela »posla«, preciznije – gušta, kroz smijeh je zaključila Babac.

Ocjena: 
Nije još ocijenjeno