Maštovita persona s koronom poveže i četnike, komunjare, abortuse...

Slika korisnika asaric
TV SVEKRVA
Postoje ljudi koji bi htjeli biti u centru pažnje, a nemaju ništa pametno što bi mogli napraviti da bi u taj centar i dospjeli. Onda se rade razne gluposti, a najbolje je kada ima puno publike, a to je na nogometnim utakmicama. Pa se skinu goli i trče preko terena, nose neke zastave, napise, što li već i čekaju da ih uhvati kamera. Ali ne! Nou! Njet! Pametni ljudi se dosjetili i dogovorno se kamere okreću na drugu stranu
Sergej DRECHSLER
Ilustracija

NE DAJ BOLESNIKU PROSTORA U MEDIJIMA!

Svako malo na televiziji imamo nekoga kome se ove protuzarazne mjere ne sviđaju i koji onda iznosi neke argumente o ovome i onome, vrlo je žučljiv u tome, jako je protivan, ali da mu se mater ili baba zarazi visio bi ispred bolnice i molio za pomoć, a onda bi njegova prije spomenuta baba zauzela mjesto na respiratoru nekome drugome i onda nikada kraja svemu. Što se mene tiče, stvar je vrlo jasna. Zdravstveni sam radnik i trebam se cijepiti jer radim s ljudima i imam svoju odgovornost i to nosi sa sobom moje radno mjesto. »Da, ali ti svejedno možeš prenijeti, bez obzira na to što si cijepljen... bla, bla, bla«, kažu opet ovi, samo što ja nemam vremena za blebetanje i tu je razgovoru kraj.

Pojavila se naime opet neka persona koja iznosi svoje stavove o cijeloj priči, a koja samo što nije rekla da je zemlja ravna ploča ili tako neku teoriju zavjere ili kako se to već kaže. Ova je vrlo maštovita pa je povezala i četnike i abortuse i komunjare i sve živo što joj padne na pamet, a meni je odmah na pamet pao nogomet. Kako nogomet, zašto nogomet? Postoje ljudi koji bi htjeli biti u centru pažnje, a nemaju ništa pametno što bi mogli napraviti da bi u taj centar i dospjeli. Onda se rade razne gluposti, a najbolje je kada ima puno publike, a to je na nogometnim utakmicama. Pa se skinu goli i trče preko terena, nose neke zastave, napise, što li već i čekaju da ih uhvati kamera. Ali ne! Nou! Njet! Pametni ljudi se dosjetili i dogovorno se kamere okreću na drugu stranu tako da nesretnika vide samo ovi na stadionu, a to im je malo. Isto je tako i s navijačkim naguravanjima i tučnjavama. To oni ne rade radi boja svoga kluba. Ne, njima je bitno da im slika dospije u vijesti na televiziji pa se to prevenira tako da ih se i ne snima, a oni neka se mlate do besvijesti ako im je to toliko važno po mogućnosti negdje u svojoj avliji u rodnom im mjestu.

Slično je bilo i onda kada je jedan osuđeni ratni zločinac s one druge strane Dunava (čije ime neću spominjati iz poštovanja prema čitateljima) u jednoj prilici zapalio našu zastavu i odmah dospio u medije, što mu je bio i cilj, a mi budale nasjeli umjesto da smo ga ignorirali pa neka pali zastave u svojoj avliji koliko mu duša ište. Ustvari, krivo sam se izrazio, jer takvi i nemaju dušu, a umjesto srca u grudima im je lovački šešir. Stvar je dakle jasna. Postoje ljudi koji bi sve dali da su u medijima pa su im ovakve pošasti poput zaraze dobro došle da se penju na govornicu i pametuju. Ali, što sam ono htio reći? Da... svačega ima na televiziji.

ŠKOLSKE TORBE KAO ZATVORENIČKE KUGLE

Prije dva tjedna napisao sam svoja bolna iskustva povodom početka školske godine. Tada sam obratio pažnju na školske torbe s kotačićima u kojim djeca svaki dan nose desetak kila knjižurina i bilježničetina u školu. Uistinu se zahvaljujem roditeljima koji su slikavali svoje torbe i mjerili ih na vagi pa mi to slali na mail, ali - ja sam to već slikao. Uzeo sam zato knjige svoga djeteta. Prvo, da ne griješim dušu, prvašići su dobili knjige besplatno, a drugo, jako su lijepe te knjige. Iz svakog predmeta ima udžbenik i radna bilježnica, a kada bolje pomislim i u moje vrijeme je bilo isto samo mi se čini da te knjige i nisu bile tako strašno teške, ili sam ja sada ostario, pogrbio se, oronuo i ofucao se pa mi je sve postalo teško. Ipak, ako sam ja ostario, pogrbio se, oronuo i ofucao se, nije moje dijete koje puca od zdravlja i koje te knjige ne može podići na ramena. Doduše, on nikada nije digao ništa teže od mobitela ili žlice i piruna, ali ipak mi je to čudno. Zašto su te knjige toliko teške? Morat ćemo pitati ministra prosvjete.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (2 glasova)