Milanović i Josipović smijenili šefa ureda VNS-a, šef HDZ-a ga štiti

Policija nije učinila ništa protuzakonito u vezi s izlistima telefonskih poziva nekih ljudi, izjavili su Milanović i Josipović. Smjena Petra Miševića rezultat je nepovjerenja, izjavio je premijer. Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko grmio je, pak, da treba smijeniti ravnatelja policije, čelnika PNUSKOK-a, pa i samog premijera
Premijer Zoran Milanović i predsjednik Ivo Josipović dogovorili su smjenu ravnatelja Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost Petra Miševića i zaključili da policija nije učinila ništa protuzakonito u vezi s izlistima telefonskih poziva nekih ljudi. Činilo se tada da je to kraj ovog vikend medijsko-obavještajnog slučaja, međutim nešto kasnije on je prerastao u politički spor. Naime, predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko je na svojoj press konferenciji nastupio kao da raspolaže sa svim relevantnim informacijama, uvjeren je da su suština ovog slučaja nezakonitosti i zlouporabe i zatražio ostavke ravnatelja policije, PNUSKOK-a, ministra Ranka Ostojića, »a i Milanovića ako ga pokriva«. Idućih bi dana, dakle, moglo biti vatreno.
Curenje podataka
Nakon hitnog sastanka na Pantovčaku, Milanović i Josipović nisu precizirali zašto je smijenjen Mišević. Premijer je tek novinarima napomenuo da je to bio »rezultat nepovjerenja«. Neslužbeno doznajemo da je Miševića koštalo curenje povjerljivih podataka u Večernji list.
– Njegova se smjena i ranije razmatrala, ali sada je to učinjeno isključivo zbog toga što je sve ovo došlo u medije. To je nedopustivo, u pitanju je možda i kazneno djelo, kazao nam je izvor u državnoj vlasti.
U Vladi i Uredu predsjednika smatraju da je Mišević, osim Milanoviću i Josipoviću, svoj, barem djelomičan, izvještaj dostavio i Večernjem listu. I da se to nije dogodilo, Mišević, kojeg su 18. travnja 2009. imenovali Ivo Sanader i Stjepan Mesić, bio bi zamijenjen, a predviđeno je bilo da na njegovo mjesto dođe – Damir Buljević. Njemu je prije tjedan dana istekao mandat ravnatelja SOA-e i trebao je biti premješten na drugu dužnost u sigurnosnom aparatu, ali s izbijanjem ovog slučaja ta je mogućnost, doznajemo, otpala. Je li Buljević doista kontaktirao s određenim osobama iz kriminalnog miljea, nije više niti bitno. Samo dovođenje njega u taj kontekst zaustavilo mu je karijeru.
– Ravnatelj SOA-e je državni dužnosnik, nije operativac, on ni rekreativno ne bi smio imati kontakte. A što se stvarno dogodilo utvrdit će drugi, kazao je na Milanović novinarima.
I on i predsjednik Republike su na osnovu Miševićevog izvještaja bezrezervno ocjenili da nije bilo nepravilnosti u postupanju policije.
Nije bilo kršenja zakona
– Temeljem rasploživih podataka, zaključili smo da nije bilo kršenja zakona u primjeni određenih mjera koje zakon stavio na raspolaganje nadležnim državnim tijelima, konkretno MUP-u. Naša je trajna briga da te mjere budu pod stalnim i efikasnim nadzorom. Plediram da se i u ovom slučaju provede propisani nadzor i da sačini izvještaj, izjavio je Josipović.
Premijer se složio s predsjednikom, otkrio je da nisu utvrđene nezakonitosti, ali je predložio da se o svemu očituje o saborski Odbor za nacionalnu sigurnost. To tijelu, kojem je na čelu HDZ-ovac Miroslav Tuđman, a članovi su i Karamako i glavni tajnik stranke Milijan Brkić, moći će dobiti na uvid i Miševićev izvještaj. Milanović je najavio raspravu o tome treba li postrožiti uvjete za traženje izlista nečijih telefonskih razgovora, iako su oni dostupni i telefonskim operaterima. Ta rasprava možda rezultira rješenjem da će i za zahtjeve za takve izliste biti nužan nalog istražnog suca, kao što je to sada za prisluškivanja.
– No bit ove priče nije nadzor izlista. Postoje stvari koje ne znam i o kojima ne smijem govoriti i one o kojima možemo. U mjeri u kojoj sam uspio shvatiti, zaključujem da su ljudi koje se s pravom smatra kriminalcima opravdano nervozni i nesigurni. Ovaj slučaj se tiče borbe protiv organiziranog kriminala, protiv loših dečki. Otkad sam premijer rijetko ste čuli od mene o borbi protiv korupcije, oni koji o tome pričaju najčešće su sumnjivi. Iako o tome ne pričam puno, naša opredjeljenja su jasna, radimo u tišini i jedinstveni smo i odlučni da se svim zakonski sredstvima suprotstavimo tim društvenim zlima, naglasio je predsjednik Vlade. Josipović je pojasnio da se u izvještaju ne sugerira infiltracija kriminalaca u sigurnosni sustav. Milanović je još istaknuo da nakon promjene vlasti devet mjeseci nije bilo smjena u sektoru državne represije.
Obrana Buljevića
– Neki od njih bili su bliski suradnici ljudima koji su tada bili profesionalci, a preko noći su postali političari. Imali su naše povjerenje, možda nisu trebali… Sada ćemo predložiti nove, zaključio je premijer.
Karamarkov odgovor bio je razoran iako nije jasno odakle mu informacije s kojima barata. Na novinarsko pitanje kazao je da je »pročitao u izvjesnom dnevniku i to je bilo je vrlo uvjerljivo«, a dodao je i »moja je stvar otkud imam svoju informaciju«.
– Šokiran sam onim što sam čuo od Josipovića i Milanovića. Bio je to klasičan primjer kako se obmanjuje javnost zamjenom teza i kako se očito ide u zataškavanje same afere. Iz jednostavnog razloga, afera ima tako veliku težinu da bi povlačila za sobom velike posljedice, prije svega, neke ostavke, a nakon toga vjerojatno i kaznene prijave, izjavio je predsjednik HDZ-a. A prije nego što je precizirao čije sve ostavke zahtijeva, uzeo je u zaštitu Miševića i Buljevića. Činio je to bez ostatka.
– Bilo je zanimljivo slušati premijera da su izlisti normalna stvar. Također je zanimljivo da je on kao čelnik izvršne vlasti zaključio da izvršna vlast funkcionira po zakonu. Ali, kako to dvoje gospode sa dva brda znaju da je u ovom slučaju bilo sve u redu? Ako je Mišević nakon nadzora zaključio da nije bilo zlouporaba, zašto je smjenjen? A ako je Mišević u svom izvješću konstatirao, a to je izvjesno, da je bilo kršenja zakona i neregularnog postupanja, to je znak da nadzor itekako funkcionira i tog su čovjeka onda trebali pohvaliti jer je otkrio devijacije u odnosu policijskog USKOK-a prema vrhu sigurnosno obavještajne agencije, branio je Karamarko Miševića. Čak je izrazio sumnju da će njegov izvještaj biti »pročišćen, tako da sve bude u redu«, prije nego dođe u Odbor za nacionalnu sigurnost. Još se žešće Karamarko zauzeo za Buljevića.
– Nije bitno tko s kim kontaktira, nego tko šta radi. Taj čovjek je od SOA-e napravio instituciju vrijednu respekta u čitavoj Europi, u NATO-u. On odrađuje velike stvari u antiterorističkoj koaliciji, dobija nagrade vani, potpuno je distanciran od politike i posvećen nacionalnoj sigurnosti. Ako je sada sumnjiv zbog nečega i ako ga treba početi obrađivati zašto je zahtjev za izliste njegovih brojeva prikriven, maskiran na zahtjevu za neke brojeve iz Agrokora? Od Buljevića žele stvoriti kriminalca, samo da bi opravdali svoje kriminalne i nezakonite radnje, grmio je Karamarko. Svoje je izlaganje završio ocjenom da sadašnja vlast »nije sposobna ništa drugo napraviti nego destruirati ovu državu u svim njezinim bitnim segmentima, kako u gospodarstvu, kako sigurnosti, tako i u pristupu EU«. Niječno je odgovorio na pitanje novinarke Večernjeg lista zna li da su traženi i izlisti njegovih telefonskih razgovora.

Buljević bio Karamarkov čovjek

Josip Buljević, oko kojeg se ova čitava priča i potegla, na mjesto ravnatelja SOA-e došao je nakon ubojstva Ivane Hodak, kada dotadašnji šef špijuna Tomislav Karamarko odlazi na čelo MUP-a. Buljević je postavljen na direktno inzistiranje Karamarka i nije bila neka tajna da je on njegov kadar. Dapače, Karamarko je i naknadno uzeo Buljevića u zaštitu. Na zatvorenom ročištu istražnog postupka koji je Karamarko pokrenuo protiv novinara Željka Peratovića, Buljević je kazao kako su mu nakon nekih uhićenja prijetili ljudi iz kriminalnog miljea. Dodao je kako ga je to zbilja preplašilo, a sve je na kraju isplivalo u medije. Karamarko je onda novinare koji su to objavili kazneno prijavio zbog odavanja službene tajne, ali je Tužiteljstvo prijave odbacilo. (D. Ra.)

Olakšan prostup izlistima poziva

Policiji, ali i tajnim službama, omogućen je lagan pristup izlistima telefonskih poziva i upućenih poruka s bilo kojeg broja u Hrvatskoj. Zanimljivo je kako se kod donošenja zakonskih odredbi koje su to omogućavale najviše bunio sadašnji ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić, a ponajviše branio ondašnji ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko. Dapače, prije dvije godine Karamarko, Mladen Bajić i jučer smjenjeni Petar Mišević čak su morali izaći s priopćenjem kako se ne prisluškuje veliki broj ljudi. Medijski se tada OTC prozivalo da u ime DORH-a, policije i tajnih sužbi obrađuje oko 40.000 osoba. Oni su pak tvrdili da se samo 500-tinjak osoba prisluškuje. (D. Ra.)