Benkovčani sudjelovali na obilježavanju 27. godišnjice vukovarskog humanitarnog konvoja

Slika korisnika valentinam
Iz vukovarske bolnice spašeno 105 ranjenika
Okupljene liječnike i medicinsko osoblje na skupu u bolnici pozdravila je ratna i sadašnja ravnateljica bolnice dr. Vesna Bosanac koja je podsjetila kako je dogovor bio da će konvoj dva puta tjedno dolaziti u vukovarsku bolnicu i evakuirati sve ranjenike
Marko LEDENKO MANE
Sudionici skupa su položili cvijeće i upalili svijeće u bolničkome dvorištu ispred spomenika dr. Juraju Njavri

Stručnim skupom te prigodnim druženjem bivših djelatnika i ranjenika vukovarske ratne bolnice u Vukovaru je u subotu obilježena 27. obljetnica humanitarnog konvoja organiziranog od strane Ministarstva zdravstva i Liječnika bez granica kojim je 19. listopada 1991. godine iz vukovarske bolnice spašeno 105 ranjenika.

Okupljene liječnike i medicinsko osoblje na skupu u bolnici pozdravila je ratna i sadašnja ravnateljica bolnice dr. Vesna Bosanac koja je podsjetila kako je dogovor bio da će konvoj dva puta tjedno dolaziti u vukovarsku bolnicu i evakuirati sve ranjenike.

- Prvi pokušaj dolaska konvoja u Vukovar bio je 13. listopada 1991.g., ali ih je bivša JNA zadržala u vojarni i sve ono što su donijeli od sanitetskog materijala i lijekova su pokupili i vratili prazan konvoj za Zagreb. Nakon tjedan dana 19. listopada mi smo imali pripremljene ranjenike koji su se bojali jer nisu imali pratnju našeg medicinskog osoblja, ali su se ipak odlučili ući u prazne kamione. Dugo su putovali blatnjavim putevima, bilo je dosta rizično jer su naišli na mine, ali su ipak došli u ratnu bolnicu Đakovo te su spašeni, jer da su ostali pitanje je koliko bi njih još skončalo na Ovčari, rekla je dr. Bosanac

Grad Benkovac i Zadarsku županiju predstavljali su Benkovčani Marijan Boban, vukovarski dragovoljac koji je kao ranjenik izašao u konvoju i Marko Ledenko Mane u ulozi medijskog izvjestitelja.

- Morali smo sve osobne dokumente baciti da se ne zna tko smo jer bi mogli nastradati od srbočetnika. Krenuli smo blatnjavim putevima kroz kukuruze, bilo je dosta rizično, bili smo promrzli, gladni, žedni i iscrpljeni. Kada smo ugledali svjetla grada mislili smo da smo u Đakovu i počeli smo pjevati, ali moj pokojni suborac Ramo rekao je da smo u Šidu i da prestanemo pjevati. Nastavili smo dalje putem u neizvjesnost koji je trebao trajati 40 minuta, ali mi smo se vozili 14 sati do ratne bolnice u Đakovu dočekavši konačno slobodu i spas, kazao je Boban.

Sudionici skupa su položili cvijeće i upalili svijeće u bolničkome dvorištu ispred spomenika dr. Juraju Njavri, kod spomen obilježja žrtvama Ovčare, na mjestu masovne grobnice na Ovčari i na Memorijalnome groblju žrtava iz Domovinskoga rata.

Humanitarni konvoj organizirali su Ministarstvo zdravstva i Liječnici bez granica, međunarodna  humanitarna i nevladina organizacija, a konvoj kojim je 19. listopada 1991. izvučeno 105 ranjenika trebao je biti tek prvi konvoj iz opkoljenog Vukovara.

Mjesec dana poslije, 18. studenoga 1991., slomljena je obrana grada Vukovara, a iz bolnice je odvedeno najmanje 260 ranjenika, civila i medicinskog osoblja, među kojima je 20. studenoga 1991. na poljoprivrednom dobru Ovčari ubijeno njih 200 te pokopano u masovnu grobnicu, a sudbina ostalih još nije poznata.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 2.3 (3 glasova)