Pobjegao od biznisa i sreću našao na selu

Imao sam betonaru i bio uvršten među jedan posto najuspješnijih hrvatskih poduzetnika, a i bavio sam se turizmom. No sve mi je to dosadilo i htio sam mir. Slučajno sam našao ovo imanje koje je tad bilo napušteno, kupio ga i došao ovdje s vizijom da ću se baviti stočarstvom i ekoturizmom, govori Puškar
Kamena kućica, pucketanje vatre, na drvenom stolu domaća spiza, a uokolo planina, šuma i livada sa stokom. Mozak na pašu, svjež zrak, dobro društvo, ugodan domaćin… To je seoska idila na kojoj počiva ruralni turizam za koji u Hrvatskoj ima mnogo potencijala.
Terasa na stablu
Da bi tako nešto imao, a prije svega zbog vlastitog mira, Ivica Puškar je svijet biznisa zamijenio stočarstvom i sad svoju seosku idilu gradi na imanju “Zlatni rog” u Cerovcu u blizini Gračaca.
S ceste skrećemo na imanje po bijelom putu i dolazimo do ovog bajkovitog imanja gdje nas čeka Ivica i njegov pas.
– Dođite se prvo ugrijati, govori Ivica i vodi nas u drvenu osmerokutnu kućicu na brežuljku u kojoj su stolovi i šank, sve od drva i kamena, a u sredini otvoreno ognjište na kojem gori vatra. Iz oktagona izlazi most i širi se na terasu na stablu. Poput kućice na stablu, sna svakog djeteta. To je samo jedan od objekata na imanju koje je obitelj Puškar sama obnovila ili sagradila. Dok se divimo pogledu, Ivica nam nudi svoje domaće proizvode i priča svoju priču.
– Prije no što sam došao ovdje, živio sam u Ninu. Bio sam prvo kovač, a kasnije sam imao betonaru i bio uvršten među jedan posto najuspješnijih hrvatskih poduzetnika. Imam tamo veliku kuću s apartmanima i bavio sam se i turizmom. No sve mi je to dosadilo i htio sam mir. Slučajno sam našao ovo imanje koje je tad bilo napušteno, otkupio ga od sedam vlasnika i došao ovdje prije šest godina s vizijom da ću se baviti sa stočarstvom i ekoturizmom. Tražio sam mir, a opet želio i uvjete za rad jer želim živjeti od svog rada, a ne biti na teret države, priča Ivica.
Već na prvom koraku sudario se s birokracijom pa se prvo borio s katastrom. Četiri i pol godine je čekao da mu se dovede struja. Potrošio velike novce na priključivanje vode. Bavio se sa stokom, htio zaposliti radnike, ali nije ih mogao naći jer će ljudi radije živjeti od socijalne pomoći nego čuvati stoku. Uzgaja junice najkvalitetnije pasmine hereford u sustavu uzgoja “Krava-tele”, ali sad smanjuje broj krava pa ih ima pedesetak, ali i četrdesetak lopatara (jelena i muflona). Obitelj Puškar je cijelo imanje raskrčila, ogradila, uredila, a uz to malo pomalo gradi 20 soba i apartman, sve od drva i kamena. Što god mogu, sami proizvode. Povrće se bere u vrtu, lovi se divljač, uzgaja teletina, proizvode se džemovi, sokovi, rakija, med…
Borba s birokracijom
Pravi suživot čovjeka s prirodom, baš kao što se nekad živjelo. Puno modernija nije ni gradnja. Drvo i kamen, ručni rad. Tako odmah uz oktagon, drvene grede i debla čine jasne obrisi buduće sale. Tu se planira napraviti kuhinja i sanitarni čvor. Sve to rade Puškari sami sa svojim novcem i stalnom borbom s birokracijom.
– Svaki dan smo za jedan čavao jači, ali ide nam presporo i ne možemo više sami. Postoje razni europski fondovi i programi naših ministarstava. Svagdje mi obećaju pomoć pa ništa ne naprave. Nikako da pogodim prava vrata. Evo, sad mi pomaže Javna ustanova za upravljanje zaštićenim područjima prirode i vjerujem da ćemo uspjeti pronaći neki program za ruralni razvoj. Ne trebaju mi bespovratna sredstva, nego barem da mogu dignuti kredit na hipoteku. Žalosno je da sam bio dragovoljac Domovinskog rata, a sad ne mogu ni kredit dobiti, govori Puškar.
U blizini “Zlatnog roga” su Cerovačke pećine, Zrmanja, vrelo Une, a na samom imanju bi Puškar uredio i sanjkalište, tako da su brojni motivi da se posjeti ovo imanje u bilo koje doba godine. “Zlatni rog” daje i veliki doprinos ovom, možda i najmanje razvijenom “ličkom dijelu Zadarske županije”.
Sad je obiteljsko gospodarstvo prepisao na sina Josipa koji se sa svojom obitelji doselio na imanje.
– Sin je kuhar, ima volje raditi, a i ljepše ga je vidjeti nego mene pa možda on uspije dobit kredit, kaže Ivica kroz smijeh.
Iako su naišli na milijun zapreka, Puškari ne odustaju u svom naumu pa se nadaju da će pronaći način da ostvare svoju viziju i da će na proljeće ljudi koji dođu kod njih na izlet, u jednoj od soba koje grade moći i prespavati.

 VJENČANJE NA MOSTU LJUBAVI

Kad je našao svoje imanje iz snova, Ivica je našao i Višnju, ženu koja će s njime graditi budućnost, dijeliti i dobro i zlo. Tako su jedno drugom barem obećali upravo na svom imanju.
– Skupa smo gradili taj most prema stablu. Ja sam pilio daske, ona je zabijala čavle. Obukli smo lovačke odore, pozvali prijatelje, doveli matičarku i na tom mostu se vjenčali. Zato smo ga nazvali Most ljubavi.