Ranokršćanska i romanička crkva su istražene i konzervirane, još se istražuje u njihovoj neposrednoj blizini pronađena kamena nastamba

Sredina je studenoga i šesta arheološka kampanja na virskom  lokalitetu Smratina u samoj je završnici. Do kraja ovog i najkasnije sljedećeg tjedna okončat će se istraživanje kamene nastambe pronađene u  neposrednoj blizini ostataka dvaju crkava. Crkve su još ranije istražene  i konzervirane, a radove provode arheolozi Sveučilišta u Zadru i Arheološkog muzeja Zadar, uz financijsko sponzorstvo Općine Vir.
– Crkve su u potpunosti istražene i konzervirane – kaže voditelj istraživanja na lokalitetu Smratina doc. dr. sc. Tomislav Fabijanić. Zaključak je da starija crkva potječe iz 6. stoljeća, jer vanjski poligonalni  oblik apside i unutrašnji polukružni sugeriraju njezinu istovjetnost i istodobnost s nekoliko lokaliteta iz Zadra i okolice.

Vrijeme nastanka crkava
– Vjerojatno je riječ o prvoj polovici 6. stoljeća, dok mlađa crkva koja  je sagrađena unutar starije, potječe iz 11. ili 12. stoljeća. To je period rane romanike – otkriva profesor Fabijanić vrijeme nastanka virskih crkvi  te činjenicu kako su dijelovi zidova starije crkve korišteni pri podizanju  mlađe romaničke crkve. Starija crkva nije uništena nasilno; nema pronađenih tragova paljenja ili gareži, pa je pretpostavka kako se u nekom  trenutku jednostavno prestala koristiti.    
– Da je spaljena i tako uništena, lako bi pronašli ostatke gareži i pepela, ali to na ovom lokalitetu nije slučaj kao što je na nekim drugima.  Najvjerojatnije je bila napuštena, no teško je sada kazati što je tomu  bio razlog – objašnjava Fabijanić. Iako napuštena, ta je kasnoantička  virska crkva još uvijek bila vidljiva i u srednjovjekovnom razdoblju kada  se njezina građa koristi za gradnju nove. U narednim kampanjama pokušat će se istražiti okolni prostor kako bi se ustanovilo postoji li još arheoloških ostataka, primjerice grobova prvenstveno iz kasnoantičkog  perioda, jer nije nemoguće kako je u neposrednoj blizini sadašnjeg arheološkog lokaliteta postojalo naselje. Nešto rimske keramike već je  pronađeno, dok neposredna blizina mora u uvali Smratina sugerira  mogućnost trgovanja i dodira sa susjednim kopnom, odnosno potrebu  za stalnijim naseljem.
Zasad se istražuje nastamba kod crkava koja je najvjerojatnije nastala  u kasnijem vremenu, odnosno nakon što je i romanička crkva prestala  s djelovanjem. Tako apostolski vizitatori koji u 17. i 18. stoljeću obilaze  cijeli ninski kraj, uključujući otok Vir, nigdje ne spominju crkve u Smratini, iako su precizno bilježili postojanje svih vjerskih objekata, čak i  onih u ruševnom stanju. To znači kako je i mlađa crkva prestala postojati u kasnijem srednjovjekovlju ili ranom novom vijeku, nakon čega je  iznad nje nastao zemljani humak. Život je naizgled potpuno nestao.

Spomen na Sv. Martina
– Te su crkve nestale iz memorije, ali je u imenu Smratina ostao spomen na stariju crkvu. Ime duguje Svetom Martinu kojemu je vjerojatno  bila posvećena – ističe Fabijanić. Sveti Martin je tijekom 6. stoljeća bio  omiljeni ranokršćanski svetac; bio je biskup grada Toursa, prvi svetac  koji nije bio mučenik i prvi svetac zaštitnik Francuske. Svoju veliku popularnost, između ostaloga, duguje i činjenici kako se na njegov blagdan Martinje (11. studenoga) pije novo vino.
– Kult Svetog Martina snažno se širio u ranokršćanskom periodu tijekom 5. i 6. stoljeća, a zahvaljujući Francima kasnije će se proširiti po cijeloj Europi. On je jedan od najpopularnijih svetaca u cijelom srednjem  vijeku, a njegova popularnost očita je i danas – objašnjava voditelj istraživanja virskog arheološkog lokaliteta. Kada je riječ o kamenoj nastambi pored crkava koja je sada u fokusu istraživanja, radna je pretpostavka kako je riječ o pastirskom domu. Tehnika njezine gradnje je  suhozidna, bez žbuke, a kamenje je očito presloženo i korišteno od ostataka crkve. Sama gradnja je nepravilna sa izrazito debelim slojem  tamne zemlje u unutrašnjosti, što znači kako je tu mogla boraviti stoka.  Pronađeno je također nešto životinjskih kostiju oko suhozidne građevine, vjerojatno od ovaca ili koza, no ova će se pretpostavka tek potvrditi  ili odbaciti nakon analize tih kostiju.

Izložba i monografija
Rezultati cjelokupnog istraživanja lokaliteta u Smratini bit će predstavljeni na izložbi i u monografiji tijekom 2020. godine. Ranije je bilo  predviđeno da se jedan od najatraktivnijih i najzanimljivijih arheoloških lokaliteta u Zadarskoj županiji predstavi ranije, u 2019. godini,  ali je zbog prerane smrti virskog arheologa i suvoditelja istraživanja  Mate Radovića taj datum pomaknut.
– Mate je bio jedan od istraživača i najzaslužniji za otkriće ovog vrijednog arheološkog lokaliteta. Nakon arheološkog rada, predstoji nam i  onaj povijesni, odnosno dodatno istraživanje kako bi dobili što više informacija i arhivskih podataka – zaključuje profesor Fabijanić. Prvo sustavno istraživanje nekog lokaliteta na Viru provode arheolozi Odjela za  arheologiju Sveučilišta u Zadru i Arheološkog muzeja Zadar uz glavno  sponzorstvo Općine Vir, Ministarstva kulture (troškovi konzervatorskih  radova) i manjim dijelom Sveučilišta u Zadru.(Virski list) 

U jednom grobu pronađena su dva  muškarca s odsječenim glavama
Istraživanjima je dosad utvrđeno postojanje 20 grobova od čega je  dio iz ranokršćanskog perioda, a riječ je o zidanim grobnicama iz 6.  stoljeća, dok je oko crkve pronađeno još desetak srednjovjekovnih grobova koji se povezuju s mlađom romaničkom crkvom. Neki su grobovi  bili prazni, u nekima je pronađeno po dvoje ljudi, a u jednom istaknutom središnjem grobu – unutar narteksa starije crkve – pronađeni su  ostaci pokojnika koji se tu ukapaju u srednjem vijeku. Radi njih je ponovno popločana cijela prostorija, a grobnica je posebno istaknuta u  pravokutnom slaganju manjih kamenih ploča. Antropološkom analizom kostiju utvrđeni su spol i dob svih pokojnika, dok je za pokojnike  u posebno istaknutom grobu pokazano kako su im odsječene glave.
– Netko ih je namjerno dekapitirao. Glave su im bile s ostatkom tijela  u grobu, ali su antropolozi ustanovili kako je riječ o odsijecanju glave.  Riječ je o odraslim muškarcima od 20 do 25 godina. Sada tu situaciju  pokušavamo staviti u neki povijesni kontekst, odnosno odgovoriti na  pitanje kada i zašto se to moglo dogoditi. Pronađene kosti su u jako dobrom stanju, a drugih ostataka u grobovima nemamo – kaže doc. dr. sc.  Fabijanić. U drugom grobu uz stariju crkvu pronađeni su i ostaci šestero male djece, moguće stradale od epidemije ili neke druge pošasti,  na što upućuje njihovo istovremeno pokapanje. Taj se grob može datirati u 6. stoljeće. Postojanje djece u grobovima opravdanom čini pretpostavku kako je u crkvi ili oko nje živjela jedna ili više obitelji, kao što  upućuje na onu raniju pretpostavku o postojanju naselja.