Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

DUGA BORBA U udrugu uglavnom dolaze ovisnici stariji od 40 godina

23.11.2020. 13:41


Mjesec borbe protiv ovisnosti u Republici Hrvatskoj obilježava se tijekom vremenskog razdoblja od 15. studenog do 15. prosinca s ciljem upozoravanja cjelokupne javnosti na problem zlouporabe svih oblika sredstava ovisnosti, a posebice droga. Osim što se promiču zdravi stilovi života, podiže se razina svijesti javnosti o štetnim zdravstvenim i socijalnim posljedicama ovisnosti i pružanju pomoći obitelji, a posebno se ističe odgojna funkcija roditelja u prevenciji ovisničkog stila življenja.
U skladu s tim, Udruga Nada pomaže roditeljima ovisnika, njihovim obiteljima te samim ovisnicima, a cilj djelovanja je međusobna komunikacija roditelja, razmjena iskustava, pomoć i suradnja u rješavanju problema.
Razgovarali smo s Ivankom Ledenko, predsjednicom Udruge i majkom ovisnika, koja već 12 godina daje nadu drugim roditeljima pokušavajući pomoći svojim osobnim, obiteljskim iskustvom.


«Gdje sam pogriješila?«
Prvi znakovi problema u kojima se našao sin Ivanke Ledenko bili su njegovo čudno ponašanje i prečesti izlasci iz doma na što, kao i većina roditelja, kako kaže, nije odmah reagirala jer je ipak sve upućivalo na tipično mladenačko druženje. Imajući na umu da je njezin sin tada imao samo 17 godina, rijetko koji roditelj bi isprva pomislio na problem ovisinosti.
– Izlasci mojeg sina su tih dana bili sve češći, a oči su mu bile sve staklenije. Kao svaki roditelj, najprije odbacuješ tu mogućnost, negiraš je. To negiranje je trajalo tri godine, dok me diler iz grada nije nazvao i rekao da mi je dijete na heroinu. Tad mi se srušio svijet, priča iskreno snažna majka.
Uslijedili su šok, nevjerica, tuga i mnoštvo pitanja među kojima se ističe »gdje sam ja pogriješila«. Dakle, svaki roditelj smatra da je krivica njegova i da je izravno odgovoran za ono što njegovo dijete radi.
– Osim toga, roditelji osjećaju sram, nesigurnost i pitaju se što će okolina reći. Ali sve to treba odbaciti i pomoći svom djetetu što prije, nastavlja Ledenko.
Ovisnici su najčešće nesigurne osobe ili one koje nemaju podršku jednoga od roditelja pa čeznu za prihvaćanjem. Saznajemo od Ivanke da mnogi kažu i da su se jednostavno našli u krivo vrijeme na krivome mjestu, ali i da je dosta današnjih ovisnika svoj dugogodišnji staž započelo u Domovinskom ratu.


Prvi simptomi
Nameće se pitanje kako prepoznati da je dijete zakoračilo u pakao droge kako bi se što prije moglo djelovati i što bezbolnije ga spasiti.
– Počinju se čudno ponašati, prečesto telefoniraju, skrivaju mobitele, trče vani i predugo ostaju izvan doma. Također, predugo spavaju i gube apetit, a mijenja se i njihov fizički izgled, upozorava predsjednica udruge Nada.
Premda se čini da su to sve promjene koje bi svaki roditelj odmah primjetio i uglavnom vrijedi tvrdnja da roditelj najbolje poznaje svoje dijete, problem je u tome što to roditelj ne može prihvatiti pa potiskuje sve intuicije i odbacuje sve mogućnosti koje nisu u skladu s uobičajenim mladenačkim navikama.
Ivanka upozorava na problem pojave novijih sintetičkih droga koje, nažalost, postaju sve popularnije, a izrazito utječu na osobnost.
– S heroinom smo znali početak i kraj. Ove nove droge su nepredvidive, poručuje gospođa Ledenko.
Roditelji i dalje u njihovu udrugu dolaze i traže pomoć, no primjećuju kako nema društvenog napretka u odnosu na prethodne godine. Uglavnom im, naime, dolaze ovisnici stariji od 40 godina, što pokazuje da su već predugo u tome, ali zanimljivo je da postoje i oni koji s toliko godina tek započinju. Takva je situacija često produkt neimaštine i još jednog snažnog poroka – kocke. Droga je, pak, još uvijek dostupna svima i jeftina.




Važnost resocijalizacije
A prema Ivankinom mišljenju, jedino rješenje za liječenje ovisnika su terapijske zajednice i komune. U međuvremenu se davanje lijekova ovisnicima postrožilo, što svi pozdravljaju. Naime, prije su im davali količinu lijekova za tjedan dana koju su oni naknadno prodavali kako bi došli do novca, a sada redovno dobivaju potrebnu zalihu lijekova. Međutim, Ivanka misli kako bi bilo dobro da postoji ambulanta samo za ovisnike, zbog toga što su liječnici opće medicine preopterećeni.
Važan su faktor u potpunom izliječenju ovisnika i mogućnosti njihove resocijalizacije, budući da trebaju posao kako bi se osjećali vrijednima i ravnopravnima članovima društva i kako bi imali osnovne uvjete za život.
– Dok imaju smještaj i hranu, oni će se drogirati. Moraju se boriti sami, a mi, roditelji smo im vjetar u leđa, upozorava Ivanka na to da se ipak moraju odvojiti od obitelji i započeti sami živjeti uz njihovu pomoć.
Ovu priliku je iskoristila da zahvali poznatoj zadarskoj poduzetnici gospođi Elviri Sterle jer je, kako kaže, uvijek fleksibilna, puna razumijevanja, spremna pomoći pri zapošljavanju i svakome daje priliku za dobivanje posla. Ledenko kaže da neki od ovisnika pri pokušaju povratka u normalni život polože test odgovornosti, neki ga pak padnu, ali ono za što se ona bori jest da svatko od njih dobije priliku za novi početak.
S druge strane, priča nam kako je jedan poznati poslodavac njezinom sinu dao otkaz u trenutku kada je zapravo na u toj tvrtki trebao dobiti unaprijeđenje. Razlog je bio taj što je taj poslodavac saznao da je njezin sin bio u komuni i nije htio riskirati, kako kaže, ugled svoje tvrtke, usprkos toga što je on odlično obavljao svoj posao.
– Ja sam nula i mene svi osuđuju. Neću nikada dobiti posao, cijeli grad sve zna, bile su riječi tog ovisnika kojeg je taj otkaz dodatno dotukao.


Izgubila puno prijatelja
Premda je zbog toga što je njezin sin bio ovisnik te zbog toga što se u njihovoj udruzi bave ljudima koji su se našli na toj vrsti pogrešnog puta, ova Zadranka izgubila mnogo prijatelja, tješi je to što udruga Nada okuplja 30-ak roditelja koji se druže i privatno i uvijek su tu jedni za druge. Svakog četvrtka imaju roditeljski sastanak gdje dijele iskustva i pokušavaju si međusobno pomoći. Lakše im je kada znaju da nisu sami.
– Mi smo jedna obitelj. Skupa se radujemo, skupa plačemo. Nažalost, bilo je i smrtnih slučajeva među našom djecom, sa žaljenjem se prisjetila Ledenko koja ističe kako njihova udruga surađuje i s Cukrićima, udrugom djece oboljele od dijabetesa i njihovih roditelja, kao i s udrugom Pet Plus. Organiziraju razne projekte i radionice, a planiraju i otvoriti poludnevni borak čime bi dodatno unaprijedili Udrugu.
– Zahvalila bih Gradu i Županiji, bezuvjetno nas podržavaju. Uvijek su tu za sve vrste podrške. Nemamo prepreka zahvaljujući njihovoj empatiji, rekla je Ivanka.


Majka Hrabrost
Za kraj, roditeljima poručuje da su razgovor i zdrava komunikacija temelj svega pa tako i zdrave, složne obitelji.
– Sjednite s sa svojim djetetom i popričajte s njim. Otvoren razgovor dosta toga rješava. Oni upadnu u to i onda se boje reakcije roditelja i to se odvuče u nedogled. Sami ne mogu ništa, a i najbitnije je od svega da su roditelji složni. Jako puno brakova u kojima ima djece- ovisnika se raspadne, slabiji roditelj pobjegne. Najčešće ispaštaju majke, ispričala je Majka Hrabrost koja sama brine o sinu ovisniku.
Udruga Nada poziva sve roditelje koji su se prepoznali u dijelovima priče predsjednice Udruge da ne negiraju problem i da ne brinu o tome što će ‘selo reći’, već da se što prije jave i pokušaju spasiti svoju djecu iz pakla ovisnosti. (Doris BABIĆ)
 


Sitni prekršaji, ogromne kazne


Imajući na umu kronični nedostak novca i neupravljanje svojim postupcima u trenutcima krize, dogodi se i da pojednici ovisnici zbog preprodaje droge i krađa završe u zatvoru.
– Trebalo bi mijenjati zatvorski sustav. Zbog malo droge dobivaju velike kazne. I za njih i za društvo bi bilo bolje da u slučaju sitnih prekršaja idu u terapijske zajednice, a ne u zatvor, kazala je Ivanka
 


Kontakt


http://www.udruganada.hr/
091 122 0098
[email protected]
 


Crna statistika


Zadarska je županija, prema zadnjim dostupnim podacima, vodeća po broju liječenih ovisnika.
– I tijekom karantene i sada dostupni smo i spremni pomagati, napomenula je dr. Stela Klepac Erstić, voditeljica Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo Zadar.