Na božićnim drvcima se ne štedi

Prodajom božićnih drvaca bavim se već 25 godina i svake godine, po slobodnoj procjeni, prodam sedam do deset tisuća komada. U ovom poslu se, na sreću, ne osjeti kriza jer su ljudi za lijepo božićno drvce uvijek spremni izdvojiti. Za sada drvca uvozimo iz Danske, što zbog njihove posebne kvalitete i izgleda, što radi nedostatka uzgojnjih njiva u Hrvatskoj, kazao je Željko Zovak
Predbožićno vrijeme, vrijeme darivanja i obiteljskog zajedništva te kićenja domova, ulica i trgova, nemoguće je zamisliti bez tradicionalnog božićnog drvca. Božićno drvce, bor ili jelka, kako ih tko već zove, odnosno njihova veličina i raskoš, često budu i sredstvo nadmetanja te pokazatelj koliko tko drži do tradicije i što raskošnije proslave nadolazećeg nam blagdana.
Bez obzira na financijsko stanje i u zadnje vrijeme često spominjanu krizu, cijena nije bitna kad je božićno drvce u pitanju.
Već pomalo tradicionalno mjesto na koje su naši građani navikli dolaziti u kupnju borova je svakako otvoreni prostor kraj parkirališta Kauflanda. Na lijep način osmišljeno i raspoređeno, ovo prodajno mjesto pomalo podsjeća na nekakav sajam, gdje ljudi opušteno defiliraju te mjerkaju borove pokušavajući se odlučiti koji je za njihov dom najadekvatniji.
Jele iz uzgoja
U prodaji je više vrsta drvaca, najviše je normand jela uvezenih iz Danske, koje su inače posebno uzgojene za božićne blagdane, a prodaju se diljem Europe. Ovaj je vrsta posebna po tome što ima iznimno mekanu i bogatu krošnju te se po tome bitno razlikuje od ostalih božićnih drvaca koje možemo naći na našem tržištu. Cijena joj se kreće oko 150 kuna po metru, a unatoč skupoći prodaje se puno bolje nego ostale vrste.
Tu su još i obična jela, te obična i srebrna smreka, čije se cijene kreću od 70 do 100 kuna po metru. Iako su ove vrste znatno jeftinije od normanda, dva dana prije Badnjaka bilo je prodano tek oko 30 posto ovih drvaca što je važan pokazatelj kakva je vizualna razlika između njih i normanda te koliko naši ljudi drže do raskoši božićnog drvca.
Na upit šteti li prodaja drvaca očuvanju šuma, prodavači nas uvjeravaju kako su sva izložena drvca uzgojena na posebnim uzgojnim njivama, a dokaz za to je i novouvedeno pravilo da svaki komad mora imati ceduljicu na kojoj piše podrijetlo i ime proizvođača.
Problem prodajnog prostora
– Prodajom božićnih drvaca bavim se već 25 godina i svake godine, po slobodnoj procjeni, prodam sedam do deset tisuća komada. U ovom poslu se, na sreću, ne osjeti kriza jer su ljudi za lijepo božićno drvce uvijek spremni izdvojiti. Za sada drvca uvozimo iz Danske, što zbog njihove posebne kvalitete i izgleda, što radi nedostatka uzgojnjih njiva u Hrvatskoj. Moj moto je da se na božićnim drvcima ne “špara”, pa svojim kupcima nastojim pružiti što bolju kvalitetu kako bi mi se i sljedeće godine zadovoljni vratili, kaže Željko Zovak, vlasnik “Kverkus commerca”.
U prostoru Saraga, u sklopu tržnice, naišli smo pak na prodaju isključivo domaćih vrsta drvaca.
Zvonko Rožić s područja Turopolja, već jedanaestu godinu na ovom mjestu prodaje drvca isključivo domaćeg podrijetla, uzgojena u rasadnicima Hrvatskih šuma te rasadniku obitelji Rožić.
– Prodajem obične jele te običnu i srebrnu smreku i zadovoljan sam prodajom. Držim konstantu od 600 prodanih drvaca godišnje, no ipak se ponekad sjetno prisjetim vremena kada su cijene bile dosta niže, kaže Rožić.
Sve u svemu, može se zaključiti da se recesija nije odrazila na prodaju božićnih drvaca, a jedini problem koji konstantno muči njihove prodavače jest pronalaženje prostora za prodaju. Naime, svake godine se ponavlja isti scenarij da prodavači doslovce moraju moljakati direktore i voditelje centara kao što su Kaufland, Mercator, Konzum i ostali, da im tih dana ustupe nešto prostora za prodaju.
Grad, očito, nema sluha za ovu problematiku. No, svejedno, za nadati se da se ipak neće dogoditi da neki od sljedećih Božića doćekamo bez božićnog drvca.