Odjednom, zid je bio previsok…

Trener je najodgovorniji za stanje u momčadi, jednako za mentalno i za fizičko stanje, a trener je taj koji treba znati naći pravi izlaz iz svake situacije
 Od Partizana u Beogradu, u sezoni 2006/7 do Vojvodine u Novom Sadu u ovoj sezoni. U tom je vremenu Aco Petrović vodio prvu momčad Zadra s kojom ima jedan trofej, naslov hrvatskoga prvaka iz prošle sezone, te jedno finale u tom natjecanju, ono kad je Cibona s Draženom Anzulovićem bila bolja. U NLB ligi Petrović nije u Ljubljani u prošloj sezoni prošao u finale, a u ULEBovu kupu (sad Eurokup) Zadar je dospio do osmine finala gdje je Pamesa bila bolja u dvjema utakmicama. Na domaćoj sceni Zadar s Petrovićem u prošloj sezoni nije uspio doći u finale Kupa Krešimira Ćosića, ali to i nije neka zamjerka za trenera jer je tada Zadar doslovce masakriran u cilju tzv. viših interesa stanovitih košarkaških krugova. Od svog dolaska, do trena kad je otišao, Petrović je u bodovima za Euroligu znatno približio Zadrane jedinom suparniku, Ciboni.
Kratko i taksativno pobrojeni podaci o postignućima momčadi u mandatu Ace Petrovića takvi su kakvi su, nije ih moguće ignorirati niti izbrisati. Na vrhu skupine tih podataka stoji i rezultat iz Novoga Sada, poraz s Vojvodinom. Poraz koji je došao kao posljedica mizernoga izdanja Petrovićeve momčadi. Svaka posljedica na ovom svijetu ima svoje uzroke pa tako i loša igra Zadra u Novom Sadu. Pitanje je koliko su doboki korijeni tih uzroka koji su doveli do poraza, te koliko su ti korijeni razgranati. Objektivna otegotna okolnost svakako je što nije bilo Juliusa Johnsona, što Malik Dixon nije spreman ni za jednu minutu, kao ni Jere Macura. Sljedeća razina uzroka jesu slabi ili čak i nikakvi učinci najvećega dijela igrača koji su nastupili u toj utakmici. Odgovor zašto su ti igrači bili kakvi su bili, prvi bi trebao znati Aco Petrović. Trener je najodgovorniji za stanje u momčadi, jednako za mentalno i za fizičko stanje, a trener je taj koji treba znati naći pravi izlaz iz svake situacije. Poraz u utakmici s momčadi koja je plaćena koliko i jedan, najviše dvojica igrača Zadra, nedopustiv je. Nema nikakvih isprika, čak u obzir ne dolaze ni nenastupanje dijela igrača koje (nenastupanje) donosi smanjenu mogućnost zamjena. Početna postava, plus još dvojica koja su ušla u igru, nominalno imaju vrijednost višestruko veću od cijele Vojvodine. Pa su zato i trebali tu svoju vrijednost sukladnom kvalitetom iskazati u igri. A nisu. Tu je nastao problem koji Petrović iz ovih ili iz onih razloga nije riješio kako treba.
Raspored u NLB ligi jednim je dijelom išao Zadranima na ruku. Dobro su počeli, svakako dobro jer su dobili Cibonu u Zagrebu, no kasniji tijek zbivanja donosio je poraz za porazom u gostima. Ti su porazi, recimo tako, bili ‘normalni’ jer je Zadar redom igrao s najjačima, s momčadima koje pretendiraju otići na završni turnir. No, u nekim je utakmicama Zadar igrao dovoljno dobro da gotovo do kraja održava izglede za pobjedu. Najviše u Vršcu. Ali, nikad momčad nije i otišla do kraja. U rasplitanju situacije za Zadrane je nepovoljna okolnost što su Partizan, C. zvezda i Hemofarm mrvicu po mrvicu kupili bodove, što se Cibona u igri podigla i što je sustigla, pa prestigla Petrovićevu družinu. Zato je i nervoze oko Zadra bilo sve više, čak ni dobra postignuća u Eurokupu nisu uspjela smanjiti tu nervozu. Zato što je NLB liga jedino natjecanje u kojemu Zadar TREBA biti izvrstan i zato što je preko NLB lige Zadar planirao Ciboni pobjeći u bodovima za Euroligu. Sasvim sigurno da je poslije navijača i klupski UO došao do točke na kojoj su se osnažile sumnje u ostvarenje željenog pozitivnog završetka NLB lige. A po logici stvari, sa sobom takve jake sumnje donose i odluku o određenom potezu kojim se želi prekinuti nešto nedovoljno dobro, te potaknuti pozitivna gibanja. U pravilu taj je potez uvijek isti, trener je na udaru. Kadkad trener sam odstupi (Subotić nedavno u Splitu), a kadkad uprava mora postupiti drugačije. Ovom je zgodom Petroviću ponuđen sporazumni raskid što predmnijeva stanoviti dogovor oko njegovih ugovornih prava. Ne pristane li, Zadar će pribjeći uručivanju otkaza, a kad je i na to spreman UO, već će i ta odluka dovoljno reći o odlučnosti kojom je sve izvedeno. Hipotetski, dade se raspravljati bi li bilo sve drugačije da je Zadar pobijedio u Novom Sadu. Možda da, ali nikad nećemo saznati – do kada.