Svaki mjesni govor moramo posebno proučavati

Sve moje radove vezane uz silbensku antroponimiju želim objediniti u jednoj publikaciji. Također planiram tiskati jedan silbenski pisani spomenik. Knjiga bi osim preslika stranica sadržavala i transliteraciju glagoljskih tekstova s komentarima i prigodnim predgovorom
Ivica Vigato doktorirao je na Sveučilištu u Zadru temom “Jezik i pismo silbenskih dopreporodnih spomenika”. Diplomirao je 1981. godine na Filozofskom fakultetu u Zadru hrvatski jezik i filozofiju. Na tom fakultetu završio je poslijediplomski znanstveni studij te 17. siječnja 2003. obranio magistarski rad pod naslovom “Pismo i jezik glagoljskih matica sa Silbe”. Poslije završetka studija radi u više osnovnih škola, a od 1985. stalno je zaposlen u Osnovnoj školi Bartula Kašića.
Akademske godine 2000./2001. počinje predavati kolegij Metodika nastave hrvatskoga jezika, a od 2006. godine stalno je zaposlen na Odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja predškolske djece na Sveučilištu u Zadru gdje predaje Metodiku nastave hrvatskoga jezika i Povijest hrvatskoga standardnoga jezika.
Zbog čega ste se odlučili za ovu temu doktorata?
– Ima više razloga zašto sam se odlučio za ovu temu. Kao prvo, uvijek me je zanimala dijalektologija i povijesni razvoj jezika, pa sam ovim doktorskim radom dobio priliku raditi ono što volim.
Glagoljska baština zadarskog kraja
Radeći dugo godina u osnovnoškolskoj nastavi primijetio sam da se u udžbenicima hrvatskoga jezika najčešće spominje upotreba glagoljice u Istri i na kvarnerskom području, a prešućuje ona na zadarskom. Ovim radom želio sam doprinijeti boljem poznavanju bogate glagoljske baštine zadarskoga kraja.
Sljedeći razlog zašto sam se odlučio proučavati tekstove baš sa Silbe je taj što s tog otoka potječu moji roditelji, a vrlo rado i često tamo boravim.
I na kraju, poticaj za odabir ove teme dobio sam od prof. dr. sc. Slavomira Sambunjaka, s kojim sam imao sreću surađivati i na jednom zanimljivom znanstvenom projektu.
O čemu je riječ u Vašem doktorskom radu?
– Tema mojega doktorskoga rada jest Jezik i pismo silbenskih dopreporodnih spomenika. Tragao sam za tekstovima koji su nastali na Silbi, a koje su pisali silbenski popovi glagoljaši. Na tim tekstovima sam proučavao fonološke, morfološke, sintaktičke, leksičke i stilske osobitosti. Korpus kojim sam se služio pisan je dvama pismima: kurzivnom glagoljicom i latinicom (tzv. šćavetom). Nastojao sam uočiti posebnosti tih dvaju pisama i otkriti interferencije jednoga pisma na drugo. Zahvaljujući razvijenom pomorstvu u 16., 17. i 18. stoljeću Silba je doživjela veliki gospodarski razvoj, najjači u zadarsko-šibenskom području. Želeći istražiti koliko su ti društveni čimbenici utjecali na silbenski mjesni govor, u uvodnom dijelu rada prikazao sam povijesni presjek života na Silbi.
Koliko Vam je vremena trebalo da izradite disertaciju?
– To je teško odrediti jer se doktorski rad na neki način nadovezuje na moj magistarski rad, a to znači da sam na samom početku pisanja doktorata već imao viziju kako bi mogao izgledati, a posjedovao sam manje više svu potrebnu literaturu.
Glagoljske matične knjige
S druge strane doktorski rad sam izrađivao dok sam bio zaposlen u dvije ustanove: u Osnovnoj školi Bartula Kašića i kao vanjski suradnik na Odjelu za izobrazbu učitelja pri Sveučilištu u Zadru. Sigurno je da je to usporavalo izradu moje disertacije. Ipak, okvirno mogu kazati da je izrada doktorata trajala od kada sam magistrirao, 2003., do 2008. godine.
Čime ste se sve koristili u izradi rada?
– Korpus moje disertacije sačinjavali su rukopisi, ali i tiskani tekstovi pronađeni u Državnom arhivu u Zadru, u Zadarskom nadbiskupskom arhivu te u župnom arhivu na Silbi. To su pretežito glagoljske matične knjige krštenih, umrlih, krizmanih i vjenčanih, također i stanja duša. U korpus sam uvrstio i latinicom tiskana i rukopisno nadopunjena pravila bratovštine, jedan teološki priručnik i dvije oporuke. Zapisi u tim dokumentima nastajali su u razdoblju od 1613. do 1846.
Služio sam se i cjelokupnom dijalektološkom literaturom u kojoj je, doduše fragmentarno, opisan silbenski mjesni govor, i onom koja objašnjava neke jezične osobitosti silbenskoga mjesnoga govora. Od velike mi je pomoći bio Upitnik za srpskohrvatski dijalektološki atlas koji je 1966. godine za silbenski mjesni govor ispunio Mate Hraste. Iz toga vrlo važnog dijalektološkoga djela u rukopisu, koliko je meni poznato, nitko prije mene nije crpio građu.
Želio sam jezične činjenice uočene u zadanom korpusu kontrastivno proučiti s današnjim silbenskim govorom i tako uočiti glavne smjernice razvoja. Podatke o suvremenom mjesnom govoru dobio sam od izvornih govornika sa Silbe koji nisu duže vremena izbivali s otoka. Daleko najviše relevantnih podataka dobio sam od moje nane (bake), devedesetsedmogodišnje Vjekoslave (Alvize) Lovrin.
Koji bi bio doprinos znanosti Vašeg rada?
– Slijedeći opće zakonitosti, svaki jezik i svaki njegov idiom, pa i svaka etapa u dijakroniji istoga idioma, iznalaze svoje posebno rješenje za različite prilagodbe jezičnih činjenica. Zato svaki mjesni govor moramo posebno proučavati. Do sada silbenski mjesni govor nije bio sustavno istraživan, nego su se istraživanja odnosila samo na uočavanja suvremenoga stanja kod izvornih govornika. U odnosu na ranija istraživanja ovaj rad predstavlja određeni pomak ne samo zbog cjelovitoga pristupa već i zato što se istražuju tekstovi 17. i 18. stoljeća, pa se mogu kompleksnije objasniti neke jezične činjenice.
Silbenski mjesni govor
Rad se i metodološki bitno razlikuje od dosadašnjih istraživanja. Proučavajući silbenski mjesni govor u povijesnom kontekstu, tj. u nekoliko sinkronijskih razina, mogao sam uočiti glavne etape razvoja ovoga mjesnoga govora.
Nastojao sam jezični razvoj silbenskoga mjesnoga govora oprimjeriti raznim uzrečicama, anegdotama i stihovima pjesama. Na taj način sam prikazao dio silbenske kulturne baštine iz koje proizlazi i sam govor, pa ovaj rad ima i kulturološki značaj.
Hoćete li se nastaviti baviti ovom tematikom?
– Svakako ću se nastaviti baviti ovom tematikom jer ima još dosta pisanih spomenika koje treba znanstveno opisati. Posla ima za sve koji se žele time baviti i kojima je na duši kulturna baština zadarskoga kraja. Želja mi je zaroniti u pisanu baštinu susjednih otoka Oliba, Premude ili Ista, poglavito onu glagoljsku, koja je na tim, meni dragim otocima, isto tako bogata kao i silbenska.
Čime se trenutačno bavite?
– Upravo sam završio jedan opsežan rad iz povijesne antroponimije, a građu sam crpio iz glagoljskih matičnih knjiga. Na nekoliko zadnjih znanstvenih skupova svojim izlaganjima sam nastojao upozoriti na značaj zavičajnih glagoljskih spomenika i pokušao odgovoriti na pitanje kako taj veoma važan segment nacionalne kulture koji ističe kulturološku posebnost hrvatskoga naroda utkati u nastavni proces i tako sačuvati za buduća pokoljenja. Trenutačno kontrastivno istražujem jezične i uopće kulturološke osobitosti dvaju istovrsnih pisanih spomenika sa Silbe i Premude.
Planovi za budućnost?
– Sve moje radove vezane uz silbensku antroponimiju želim objediniti u jednoj publikaciji. Također planiram tiskati jedan silbenski pisani spomenik. Knjiga bi osim preslika stranica sadržavala i transliteraciju glagoljskih tekstova s komentarima i prigodnim predgovorom.
Ne nedostaju mi ni planovi vezani uz moju pedagošku djelatnost. Naime, prije dvije godine Stručnom vijeću Odjela za izobrazbu učitelja i odgoljitelja ponudio sam izborni program pod nazivom Glagoljica i glagoljski spomenici. Cilj izbornoga programa bio bi da studenti ovladaju glagoljskim pismom kako bi u sredini u kojoj budu obavljali svoju prosvjetnu djelatnost mogli njegovati svijest o glagoljskoj baštini toga kraja. Nadam se da će se procedura oko odobravanja izbornoga programa uskoro završiti. Treba biti strpljiv.