Boja Pavlović: Pravosuđe je zakazalo u slučaju moje obitelji

Ni kriv ni dužan, zbog bratovih grešaka, stariji mi je sin upao u probleme i život mu se sveo na skrivanje. I tko zna do kad, a i čemu kad je pravosuđe ni za što. Oni su nula! Nula ispod nule! – ogorčeno govori bespomoćna majka napominjući kako su im, otkako su zbog mlađeg sina upali u probleme, prijatelji, pa čak i rodbina okrenuli leđa

Zlatko Lisica je  oslobođen krivnje. Kažu da  nije bilo dokaza. Presuda je  takva kakva jest i ja njega ne  krivim za to. Meni je za sve  moje nevolje i ovu sad situaciju u kojoj se ja i moja obitelj  nalazimo krivo pravosuđe.  Ogorčena sam, jadna, ponižena… Pitam se što sam  uopće sve ovo prolazila kad je  sve tako kako jest – kroz suze  priča Boja Pavlović, majka  dvojice mladića, dojučerašnjih zaštićenih svjedoka u slučaju iznude za koji je  bio optužen i prekjučer nepravomoćnom presudom oslobođen krivnje Zlatko Lisica.
Boja je pozvala novinare  kako bi se konačno čula i njezina strana priče, a koja je  zbog tajnosti cijelog postupka  bila nepoznata javnosti. Pisalo  se, kaže, po novinama svašta,  a ona i njezina obitelj nisu  imali priliku ispraviti pogrešne navode i razna nagađanja.
– Ja ne bježim od istine. Moj  mlađi sin zadužio je dvije tisuće eura kod Lisice. Vratio  mu je 60 tisuća kuna jer je  mjesečna kamata bila dvije tisuće kuna, a 250 svaki dan  zakašnjenja. On je radio na  građevinskim poslovima i zarađivao dovoljno za normalan  život. Taj novac mu nije bio  potreban, međutim on i njegova žena voljeli su noćne  izlaske. Ona je puno trošila na  garderobu, a kasnije smo saznali i da su se oboje drogirali.  Nađen im je kokain, a to sigurno košta. Ali, to je moj sin.  On nikoga nije ubio, nikoga  nije silovao, nikome nije ugrozio život – kaže ogorčena majka koja je sve prijavila policiji  nakon što je jedne nedjelje  krajem kolovoza pronašla sinovljevo pismo pod jastukom.  Sin je taj dan još u jutranjim  satima izišao sa suprugom i  sinčićem ne javivši se. No, to je  običavao i ranije činiti, pa ni  njoj, a ni njenom suprugu, nije  bilo posebno neobično. Tek  navečer, pred odlazak na spavanje, suprug joj je rekao kako  mu se sin ne javlja na mobitel i  da mu se stalno javlja sekretarica obavještavajući da je  mobitel isključen. Zaključili  su kako je najvjerojatnije s  društvom na otoku, gdje su i  ranije običavali otići. No, u  tom je trenutku Boja gurnula  ruku pod jastuk i pronašla  papir. Bilo je to pismo njezina  mlađeg sina od kojega joj se  “sledila krv u žilama”.
Dužan gradskim  moćnicima
– Napisao je da se sklonio sa  ženom i djetetom na sigurno  jer im je život ugrožen. Tek  kratko je objasnio da je nekim  gradskim moćnicima dužan  novac i da će situacija biti još i  gora. Upozorio nas je da će ti  ljudi sigurno dolaziti k nama,  ali da se ja i muž s njima ne  raspravljamo, a na kraju je još  samo dodao da će se zaposliti  čim se negdje smjesti i vratiti  tim ljudima sav dug – prisjeća  se ogorčena žena čiji se život  od tog dana u potpunosti promijenio. Sve je odmah tu večer  prijavila policiji, a već sutradan njezina je obitelj dobila  cjelodnevnu policijsku zaštitu.  Potom su uslijedili telefonski  pozivi na kućni broj od osobe  koja se predstavila imenom  Frane, a na prvi se javio njezin  suprug. Dotični mu je rekao  neka nađe sina jer da je bolje  tako nego da ga nađu njegovi  ljudi. Za razlog je naveo dug  od pet tisuća eura, a napomenuo je kako je među njima  dogovor bio da će mu ustupiti  automobil ukoliko ne pribavi  gotovinu. Na koncu je zaprijetio neka sinu prenese da će  mu, ukoliko ne riješi dug, sasjeći najprije dijete, potom suprugu pa njega. Bojin suprug  pokušao je smiriti muškarca  zapitavši ga je li taj novac  vrijedan tolikih života.  Obećao mu je da će pronaći  sina i da će mu sve nadoknaditi, a četiri dana kasnije  uspjeli su stupiti s njim u kontakt. Odmah nakon toga nazvali su broj s kojega je upućen  prijeteći poziv i s tom osobom  dogovorili sastanak u njihovoj  kući na Ploči. Zbog ozbiljnosti  situacije o svemu su obavijestili policiju, a za desetak  minuta pred kućom im se parkirao novi model “mercedesa”. Iz njega je izišao Zlatko  Lisica kojega je njezin suprug  dočekao pred kućom, dok je  ona sa strahom sve promatrala s balkona na katu kuće.
– Tresla sam se kao prut, ali  nakon prvih par riječi koje su  on i moj suprug razmijenili  stigla je policija i ovoga odvela  – prisjeća se sa suzama u očima  Boja Pavlović trenutka koji je  trebao biti kraj agonije, no  njezina agonija traje i danas,  četiri mjeseca od događaja.
Žrtva bratove pogreške
– Prošlo je svega sedam dana kad sam od starijeg sina  saznala da mu je njegov šef,  Krešo Maltež, dogovorio sastanak s Renom Sinovčićem tamo u Petrčanima, u restoranu  Falkenstainerovog hotela gdje  je ljetos radio kao konobar.  Mali je bio na smrt prestravljen i jedva mi se otvorio. Ocu  nije mogao. Saznala sam samo  da Reno hoće da on uredi da  mi povučemo tužbu protiv Lisice i da o svemu tome nikome  ništa ne govori, a pogotovo ne  policiji – prisjeća se žena koja  je odmah potom nazvala policiju i obavijestila ih i o tome.  Dalje, kaže, ne zna kako su se  stvari odvijale jer su joj sina  odveli policajci. Saznala je da  je ozvučen otišao na još jedan  sastanak s Renom i da je sve to  i snimljeno.
– Jadno moje dijete. Taj razgovor je trajao puna dva i pol  sata, a on ga se strašno bojao.  Nakon toga Reno je priveden i  pušten, a moj sin je kao  zaštićeni svjedok odveden na  nepoznatu adresu. Tri put smo  se samo kratko čuli s njim i  srce mi puca zbog svega što  prolazi. To je dečko od 26  godina, a na telefon mi je  plakao kao malo dijete. Ne bi  sigurno da mu je tamo gdje  jest dobro. Ni kriv ni dužan on  je zbog bratovih grešaka upao  u probleme i život mu se sveo  na skrivanje od Rena Sinovčića. I tko zna do kad, a i  čemu kad je pravosuđe ni za  što. Oni su nula! Nula ispod  nule! – ogorčeno govori bespomoćna majka napominjući  kako su im, otkako su zbog  mlađeg sina upali u probleme,  prijatelji, pa čak i rodbina  okrenuli leđa.
– Svi nas se boje. Boje se da  će i oni imati problema s tim  ljudima ako s nama kontaktiraju. Ali, ja ih se ne bojim.  Neka meni dođu, a djecu mi  ostave na miru – poručuje Boja Pavlović.

Ljude rolaju u bačvama po deponiju

– Jedan me je prijatelj upozorio  da ne prijavljujem ništa policiji jer da  ću imati još više problema. Upozorio me da Reno Sinovčić i njegovi  pajdaši ljude koji im se zamjere u  bačvama rolaju po deponiju. Ali ja ih  se ne bojim. Ja više nemam što  izgubiti – ogorčena je Boja Pavlović,  majka dvojice mladića, zaštićenih  svjedoka u slučaju iznude.

Sama protiv svih

Više od svega, Boju Pavlović  povrijedio je odnos istražnog suca  Borisa Babića, suca Ivice Marinovića i tužiteljice Darije Padovan Buškulić. Oni su je, kaže, razočarali, a njezinu obitelj pokopali do  kraja. Tijekom suđenja sučeljavala  se sa sucem Babićem koji je, kaže,  tvrdio da joj nije rekao ono što jest  i to pred šestoro svjedoka. No,  tužiteljica nije reagirala ni tada, a ni  kad joj je Lisičina braniteljica rekla  da laže. Kulminacija svega bila je  kad ju je sudac Marinović uputio  na sudski hodnik jer je spomenula  Sinovčića.
– Cijelo vrijeme ja sam se osjećala kao da sam sama, potpuno  sama, protiv svih njih – kaže Boja.

I policajci ogorčeni

Oslobađajuća presuda ogorčila  je većinu policajaca, a grupica  raspoređenih na poslovima organiziranog kriminala jučer je,  čuvši presudu, napustila prostorije policije, neslužbeno doznajemo od “insajdera”. Načelnik  zadarskog krima, Gašpar Begonja, međutim, to nije želio komentirati. Kazao je samo kako je  riječ o nepravomoćnoj presudi, a  što se tiče policijskog posla smatra kako su sve korektno i profesionalno odradili.