Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

Dan za povijest

Autor: Hana Radulić

23.01.2009. 23:00
Dan za povijest

Foto: AP



U povijesti američkih inauguracija ostale su zabilježene mnoge zgode, čuvene izjave, ali i nesretni trenuci. Onaj najtragičniji vezuje se uz predsjednika Williama H. Harrisona koji je svoj najduži inauguracijski govor u povijesti održao na snježnoj oluji, loše odjeven. Harrison je dva je sata čitao svoj govor nakon čega je dobio upalu pluća od koje je samo mjesec dana poslije i preminuo. Njegov nasljednik prisegnuo je u hotelu, a govor nije ni održao
Bio je to povijesni dan za Sjedinjene Američke Države, povijesni dan za Washington. Inauguracija 44. američkog predsjednika Baracka Obame, koja je proteklog utorka u glavnom američkom gradu okupila dva milijuna ljudi i pretvorila Washington u najveću pozornicu na svijetu, ostat će upamćena kao najmasovnija inauguracija u američkoj povijesti. Prvi Afroamerikanac postao je američki predsjednik, očekivanja su tolika da ih ne bi uspio ispuniti ni Mojsije, a izravan prijenos pratilo je, prema nekim procjenama, dosad rekordan broj gledatelja diljem svijeta.
Čuveni inauguracijski citati
Inauguracije predsjednika, koje se održavaju već više od dvjesto godina, u američkoj povijesti imaju dubok simbolični značaj, ali i potvrđuju dug kontinuitet američkog političkog sistema. Tradicionalno se održavaju 20. siječnja, točno u podne i više od dva mjeseca nakon što je novi predsjednik izabran. Danom inauguracije ujedno završava dugo izborno razdoblje, započeto u trenutku objave predsjedničke kandidature, koje je kulminaciju imalo u izbornoj noći.
Novoizabrani predsjednik priseže u zgradi američkog Kongresa ili pred njom, na otvorenome, a prisegu polaže pred predsjednikom Vrhovnog suda, s rukom na Bibliji, postupak koji je uveo još prvi predsjednik George Washington. Nakon počasne paljbe od 21 plotuna novi predsjednik drži inauguracijski govor što je ujedno njegov prvi predsjednički govor. Publika, koja redovito u velikom broju prati inauguracijsku svečanost, od predsjednika u tome času ne očekuje dugo “filozofiranje” već kratke i snažne izjave, koje će se dugo pamtiti. Očekuje kratku najavu nastupajuće politike, koja se često, kao što je bio slučaj i u Obaminu govoru, komparira s trenucima iz prošlosti.
Mnogi inauguracijski govori dugo se pamte i često se citiraju neki od njihovih čuvenih dijelova. Tako se prvi inauguracijski govor Franklina D. Roosevelta pamti zbog njegova nastojanja da uvjeri Amerikance da će sve biti dobro usprkos teške ekonomske depresije koja je vladala tih tridesetih godina prošloga stoljeća. Njegova najpoznatija rečenica iz tog govora je: “Nemamo se čega bojati osim samoga straha.”
Predsjednik John Fitzgerald Kennedy poveo je zemlju u novu političku eru svojim inauguracijskim govorom u kojem je istaknuo: “Neka s ovog mjesta i u ovo vrijeme riječ ode podjednako i prijatelju i neprijatelju da je baklja predana novoj generaciji Amerikanaca, rođenoj u ovom stoljeću, očeličenoj ratom, discipliniranoj teškim i gorkim mirom”, rekao je Kennedy. Najpoznatija rečenica inauguracijskog govora Ronalda Reagana bila je: “Vlada nije rješenje našeg problema; vlada jest problem.”
Umro zbog inauguracijskog govora
U povijesti američkih inauguracija ostale su zabilježene i mnoge zgode, ali i nesretni trenuci. Onaj najtragičniji vezuje se uz predsjednika Williama H. Harrisona koji je svoj predugačak (i najduži u povijesti) inauguracijski govor održao po izuzetno hladnom vremenu, loše odjeven. Na snježnoj oluji 68-godišnji Harrison dva je sata čitao svoj govor nakon čega je dobio tešku upalu pluća od koje je samo mjesec dana poslije i preminuo. Njegov potpredsjednik John Tyler, koji je došao na njegovo mjesto, predsjedničku prisegu dao je u hotelu, a govor nije ni održao.
Pamti se također i tužan trenutak kad je nakon atentata na predsjednika Johna F. Kennedyja u Dallasu, tadašnji potpredsjednik Lyndon Johnson položio prisegu u kabini predsjedničkog zrakoplova Air Force One dok je još cijela Amerika grcala u suzama zbog ubojstva karizmatičnog Kennedyja. Čuveni govor održao je Abraham Lincoln u Gettysburgu koji se često citira iako je bio jedan od najkraćih, sastojao se od tek desetak rečenica. Upravo Lincolnove riječi o “novom rađanju slobode” Obama je uzeo kao inauguracijsku temu i tako odao počast 200. obljetnici Lincolnova rođenja. Inače, Biblija nad kojom je Obama prisegnuo pripadala je upravo Lincolnu i za tu je prigodu iznesena iz arhiva.
Nakon svečanosti pred Kongresom dotadašnji predsjednik napušta Washington, a novi odlazi limuzinom u Bijelu kuću, praćen tisućama okupljenih u velikoj paradi. Većina predsjednika do Bijele kuće vozi se limuzinom, dok se u novije vrijeme ustalilo da dio puta predsjednik i Prva dama propješače, kao što su to učinili Barack i Michelle Obama. Jedino je Jimmy Carter cijeli put od Kongresa do Bijele kuće prohodao.
Na balu se smrznuli kanarinci
Osim same prisege, predsjedničkog govora i parade, značajan dio inauguracijske ceremonije su i inauguracijski balovi čija tradicija potječe još s početka 19. stoljeća. Prvi inauguracijski bal održali su 1809. godine u Washingtonu James i Dolly Madison. Uzvanika je bilo više od četiri stotine i bal je postao prvorazredni događaj te godine.
Inauguracijski bal koji se pamti po lošem bio je onaj Ulyssesa Granta 1873. godine. Održan je u improviziranoj drvenoj zgradi na iznimno niskoj temperaturi. Gosti su po velikoj hladnoći plesali u kaputima i s pokrivenim glavama, dok su strune na glazbalima pucale na temperaturama ispod ništice. Hladnoću je glavom platilo na stotine kanarinaca koji su doneseni u dvoranu radi uljepšanja ugođaja, a na kraju su svi uginuli.
Jedan od posljednjih inauguracijskih balova Georgea W. Busha ostao je upamćen po velikoj gužvi u garderobi zbog čega su mnogi ljutiti gosti bal napustili bez svojih kaputa, a dame bez bundi. Balovi su i prilika za iscrpne modne rasprave o haljinama, osobito onoj Prve dame, koje traju danima nakon spektakularne inauguracijske večeri. Upravo balovi cijeloj ceremoniji daju “kraljevski” karakter, pa nije čudo da je i posljednja, Obamina inauguracija, u nekim segmentima više podsjećala na krunidbu kralja nego na preuzimanje predsjedničke dužnosti.