POSLJEDNJI ISPRAĆAJ MONS. IVANA MUSTAĆA Više tisuća vjernika odalo počast omiljenom svećeniku

Slika korisnika mkvanja
PRIVLAKA
Autor: 
Ines GRBIĆ
Posljednji ispraćaj mons. Ivana Mustaća u Privlaci

Više tisuća vjernika svih generacija iz Grada Zadra, Ravnih Kotara i cijelog zadarskog zaleđa te otoka, u individualnom i organiziranom dolasku autobusima ispratilo je svoga omiljenoga župnika i dragog svećenika, mons. Ivana Mustaća na sprovodu u njegovoj rodni Privlaci u četvrtak 24. siječnja.

Neki govore da se u Privlaku slilo sedam tisuća poštovatelja zaslužnog i požrtvovnog don Ivana koji se trošio i istrošio u žarkoj ljubavi služenja za dobro duša mnoštva ljudi koji su nad njegovim grobom zaključno pjevali Vjerovanje, Vodi me u nebo i Uskrsnuo je. I stvorena priroda i vremenske prilike jučer bile su u znaku don Ivanove osobnosti. Nakon više kišnih dana koji su bili znak suza mnogih koji su za don Ivanom žalili u sjećanju na njegovu plemenitu dušu, na dan sprovoda osvanula je vedrina, kakav je on, vedar bio. Bilo je sunčano, kako je on cijeloga života osmijehom i toplinom zračio a sve začinjeno burom, znakom oštre brzine, svježine i bistrine, osobina koje su upravo resile don Ivana. Njegov grob nalazi se u blizini morske pučine, kako je on cijeloga života na poziv Gospodina bacao mreže, i u horizontu s mostom, znakom prijelaza s ove obale života u vječnost, staza koju nam svima valja prijeći.

Misu zadušnicu u župnoj crkvi i sprovodni obred predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić, a prigodne riječi uputio je i don Marinko Duvnjak, privlački župnik i bliski don Ivanov prijatelj. Brojni svećenici ispratili su svoga subrata pridošli iz svih dijelova Hrvatske.

„Sve nas je iznenadila i pogodila vijest o brzoj smrti našeg svećenika mons. Ivana Mustaća. On je u prosincu pošao u Zagreb učiniti rutinski pregled zbog određenih poteškoća. Mislio je nakon par dana vratiti se i nastaviti s blagoslovom obitelji u župi sv. Stošije u Biogradu. Umjesto brzog povratka u župu, dovezli su ga ovih dana u rodnu župu na ispraćaj i odlazak u vječnu domovinu. Brojni izrazi suosjećanja zbog njegove prerane smrti pokazuju ne samo žalost i tugu zbog toga rastanka, nego i ponos zbog činjenice što su upoznali tako vrijednoga radnika na njivi Gospodnjoj“ rekao je nadbiskup Puljić u propovijedi s osjećajem za don Ivanove zasluge, u emotivnoj, čovjeku pristupačnoj riječi, kakva je bila i don Ivanova duša.

„Bilo mi je lijepo i dirljivo čitati oporuku don Ivana koju je napisao 1. svibnja 2015. g. prije odlaska na operaciju srca. Tekst ispisan čitljivim rukopisom očituje i „čitljivost njegove duše“. Ta je oporuka ne samo kronologija njegova 63-godišnjeg života, nego i ispovijed svećenika koji je „bio sretan u svom zvanju“. Ta oporuka govori o svećeniku koji je volio povjerene mu ljude u župama gdje je pastoralno djelovao. Crkveni pokreti kao razne duhovne stvarnosti pomogli su mu „otkrivati lice Krista Spasitelja“ koji je došao radi našeg spasenja“ rekao je mons. Puljić.

Don Ivan je nosio veliku ljubav prema Nadbiskupiji i svim župama gdje je pastoralno djelovao, a volio je i svoje rodno mjesto Privlaku pa je htio da misa zadušnica bude u župnoj crkvi Rođenja BDM gdje je s mamom dolazio u crkvu i gdje je od najranije dobi u toj crkvi s bratom Marijom gledao djeda Josu i baku Mariju.

Čitanja koja je don Ivan odabrao da se navijeste na misi opisuju evanđeosku radikalnost o kojoj Isus govori pred narodom i apostolima.

„To treba biti glavno obilježje u životu svakog vjernika i svećenika. 'Tko me hoće slijediti. Neka uzme križ svoj i neka ide za mnom. Što koristi čovjeku ako zadobije sav svijet, a dušu svoju izgubi'.

Odabir toga evanđeoskog ulomka pokazuje da je don Ivan to imao trajno pred svojim očima, da mu je Isusova radikalnost bila izazov i poticaj. Odabir psalma 'Čežnja za svetim mjestima' pokazuje kako je ta čežnja bila nutarnji motor njegove pastoralne aktivnosti koju nekad nije bilo lako slijediti“ istaknuo je nadbiskup Puljić, zahvalivši don Ivanu za sve dobro što je učinio, svjedočio i propovijedao.

„Ulazim u novu fazu moga života, napisao je u oporuci, a to je tjelesno trpljenje i bolest, pa se mogu malo suobličiti Kristu patniku. To pozitivno raspoloženje moglo se osjetiti i u zadnjim danima njegove borbe s opaskom bolešću. To sam osjetio kada sam ga posjetio nedavno u bolnici pa mi je povjerio kako se 'ne plaši toga putovanja'“ rekao je nadbiskup.

Zadarski nadbiskup pročitao je i sućuti dvojice crkvenih službenika, slažući se s njihovim mislima kako je „don Ivan bio vrijedni pastoralni radnik i uzorni župnik koji se nije štedio na Njivi Gospodnjoj. Osjećalo se da trpi što ne može osvojiti više duša za Isusa Krista. Ali nije mirovao. Trudio se i preko svojih snaga, ne obazirući se na signale koje mu je tijelo odašiljalo. Njegovom smrću osjećamo veliku prazninu i žalost. Ljudski gledano, mi u njegovoj smrti vidimo gubitak“. U zahvalnosti mons. Mustaću za prijateljstvo i zajedničko koračanje, nadbiskup je poželio da Gospodin bude nagrada don Ivanu za njegov žarki trud u Božjem djelu.

Dijelove iz don Ivanove oporuke puku je na kraju mise pročitao don Marinko Duvnjak. Don Ivan je osjetio duhovni poziv još s pet godina. Nikome to nije otkrio nego je to skrovito nosio u svom srcu. „Znao sam biti zahtjevan, ali moji župljani znali su da ih neizmjerno volim. Cijeli moj život obilježio je sv. Ivan Pavao II. Nadahnjivao sam se njegovom dalekovidnošću. Veliki događaj moga života bio je njegov dolazak u naš Zadar. Sva ona atmosfera podsjećala me na događaj Duhova. Tu su se vidjeli plodovi Nove evangelizacije“ piše don Ivan u oporuci.

Za svoju službu u Biogradu kaže: „Tu sam se malo smirio i opet uživam u slobodi pastorala“. Zaključno u oporuci don Ivan poručuje: „Ja nisam promašio. Moj život je imao smisla. Bolje je jedan dan u milosti nego tisuću u grijehu. Grijeh uvijek uništava Božji plan s našim životom. Grijeh je stvarno iskustvo smrti. Ne sudim nikome, jer sam i sam iskusio svoju slabost. Svećeništvo je najdragocjeniji Božji dar i bez Boga nije ga moguće ispravno živjeti. Moje svećeništvo je djelo Božje. Molim oproštenje od svih koje sam na bilo koji način povrijedio. Opraštam svima, posebno klevete na moj račun. Kad sam bio mlad htio sam se opravdavati. Sada to ne činim. Radujte se, kličite – velika je vaša plaća na nebu, kaže Isus“.

Na kraju mise, don Marinko je s pukom podijelio još jednu veliku i dirljivu činjenicu. Tijelo don Ivana dovezli su u utorak iz Zagreba u mrtvačnicu u Privlaku u 15,30 sati.

„Otvorili su lijes, a kad sam ugledao tijelo don Ivana, bio sam ugodno iznenađen. Njegovo lice je bilo lice živog čovjeka. Toliko puta sam vidio pokojnike. A lice don Ivana bilo je nasmiješeno i blaženo. Lice mu je bilo kao da njegova duša blaženo promatra Gospodina. To me doista duboko ganulo. Jer kad čovjek umre, pogotovo od moždanog udara, ostane grč na licu. Međutim, njegovo lice se potpuno preobrazilo, s onim njegovim osmijehom. Mogu reći da ga nikad nisam vidio radosnijeg u životu. Bog nama ljudima daje znakove. Čudesa su prozor budućega svijeta u naš sadašnji svijet. Don Ivanu je već kao pokojniku toliko lice preobraženo, vedro, blaženo. I to me utješilo. Vjerujem da doista imamo zagovornika na nebesima“ rekao je don Marinko. Istaknuo je kako je providonosno da se od crkve do groblja ide ulicom sv. Ivana Pavla II., kuda je prošao lijes s tijelom don Ivana, koji je sv. Ivana Pavla II. osobito ljubio i „sada se nalazi s njim u nebu“, rekao je don Marinko.

Posljednji ispraćaj don Ivana Mustaća bila je slika žive Crkve, klera i laika. Svjedočanstvo ljubavi naroda svih uzrasta za svoga pastira. Izraz zahvale i poštovanja čovjeku čiji su otkucaji srca tijekom života bili prepoznati u životima tolikih generacija tijekom 39 godina svećeništva mons. Ivana Mustaća.

A veliki znak bio je i blizina u danima ispraćaja dvojice svećenika koji su obilježili početak, odnosno prvo desetljeće 2000-ih godina u Zadarskoj nadbiskupiji. Dva Ivana - Prenđa i Mustać, dva bliska suradnika, nadbiskup i generalni vikar. Umrli su u isti dan – ponedjeljak. U istim okolnostima – dan prije početka Teološko pastoralnog tjedna u Zagrebu u siječnju. I od iste boli - srca - organa koji daje život svima, ne samo sebi, nego i drugima.

Bili su bliski u poimanju i požrtvovnom življenju svećeništva, podudarni za života. A njihova duhovna blizina očitovana je i u istim danima kada ih je Gospodin pozvao u svoja nebeska prostranstva i dao im nagradu – gledati Boga licem u lice kroz svu vječnost. I zagovarati nas, putujuću zemaljsku Crkvu, koju ta blažena i sveta stvarnost također čeka.

Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)

Komentari

Slika korisnika SOFIJA ROSA
vladimirafinancijskiinvestitor@yahoo.com Pozdrav, ja sam gdica SOFIJA ROSA. Iz Zagreba u Hrvatskoj želim dati pouzdano svjedocanstvo o tome kako sam dobio kredit od gospode Vladimire Financial Investor. Dobio sam zajam od 50000 €. NAPOMENA: Ona je pouzdana i autenticna Ako je netko zainteresiran za dobivanje kredita, molimo kontaktirajte njezin VIA EMAIL: vladimirafinancijskiinvestitor@yahoo.com