Bogata Slovenija prava bivših predsjednika ograničila na pet godina

Prvi put u svojoj povijesti, Hrvatska je suočena s institucijom bivšeg predsjednika, jer prema zakonu iz 2004. godine bivši predsjednik Republike, nakon prestanka mandata, ima doživotno pravo na ured, dva zaposlenika, službeno vozilo s vozačem i osiguranje. I u Sloveniji je na snazi zakon koji uređuje pitanje povlastica bivšeg predsjednika države, ali bivši predsjednici u toj državi ta prava mogu uživati samo prvih pet godina nakon odlaska s dužnosti, a ne doživotno.
Tako se nedavno Milan Kučan, kojega je u predsjedničkoj fotelji naslijedio Janez Drnovšek, dolaskom Danila Türka za slovenskog predsjednika morao oprostiti s povlasticama bivšeg predsjednika, iako to nije utjecalo na nastavak Kučanove sveprisutnosti u slovenskom javnom životu. Zanimljivo je da se Kučan nakon napuštanja dužnosti najprije našao na cesti, jer je zakon o pravima bivših predsjednika stupio na snagu tek nakon što je Kučan predao dužnost Drnovšeku, jer su u Sloveniji brzo shvatili neprimjerenost situacije u kojoj bivši predsjednik države nije imao ni ured u kojem bi se sastajao sa svojim sugovornicima.
Kučanu vlada iz državnog proračuna doplaćuje novčanu razliku između mirovinske osnovice i iznosa 80 posto plaće predsjednika države, što u njegovom slučaju iznosi 1.607 eura neto, a pet godina nakon silaska s dužnosti imao je pravo na ured, tajnicu i osiguranje. Neki u Sloveniji ta prava smatraju prevelikima i neracionalnima, naročito nakon što je vlada Boruta Pahora zbog krize skresala i neke dotadašnje povlastice bivših dužnosnika.
Većina razvijenih demokracija brine o dignitetu svojih bivših predsjednika, kojima se, uz sigurnost, omogućava nastavak djelovanja i nakon mandata, ali nikako na isti način. Države pritom itekako vode računa o svojim mogućnostima, pa tako neke dopuštaju da se ured bivšeg predsjednika, uz proračunska sredstva, financira i iz privatnih fondacija.
U Češkoj je legendarni i karizmatični Vaclav Havel imao pravo na državnu zaštitu i automobil samo u ograničenom periodu, a ne doživotno, kao što nije dobio ni doživotno pravo na povlaštenu mirovinu. Havelova mjesečna mirovina iznosi manje od 500 eura, a po silasku s vlasti pripala mu je i jednokratna otpremnina od oko 30 tisuća eura. Poljak Lech Walesa nakon odlaska s dužnosti ima doživotno pravo samo na pola predsjedničke plaće aktualnog predsjednika, uz nevelik dodatak za ured.
I Austrijanci su štedljiviji kada se radi o bivšim predsjednicima, koji uživaju uglavnom ista prava kao i ostali državni dužnosnici, za razliku od bogate Njemačke, koja svoje bivše predsjednike doživotno daruje sa 60 posto predsjedničke plaće, uz doživotni ured i vozača. I u Americi se prava bivših predsjednika uživaju doživotno.

 ŠTO  S DVA BIVŠA PRDSJEDNIKA?

Hrvatska se u premijerskom mandatu Ive Sanadera odlučila za nerestriktivnu i doživotnu inačicu institucije bivšeg predsjednika, pri čemu zakonodavac, kako se čini, nije razmišljao o tome što bi se moglo dogoditi već za nekoliko godina. U slučaju da aktualni predsjednik ne izbori drugi mandat, a Mesića posluži zdravlje, u što ne sumnjamo, Hrvatska će dobiti već dva bivša predsjednika, pa će tako, u skladu sa zakonom, obojici trebati osigurati urede, po dva zaposlenika, auta i vozače, te državno osiguranje. Ili će, u protivnom, jedan i drugi morati dijeliti isti ured u Grškovićevoj?