Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

Za koga su srdele crvenih glava?

23.02.2011. 23:00
Za koga su srdele crvenih glava?


Znaju li oni koji su nas doveli do takvoga teškoga stanja, koje je ustvari svakim danom sve gore, osobito za umirovljenike, one kojima ionako jadne mirovine stoje “na mjestu”, a cijene istodobno rapidno rastu, znaju li takvi kako oko njih prolaze većinom siromasi? Pravi siromasi, među kojima ima i onih što su sretni ako imaju pet kuna da kupe kilogram krumpira i skuhaju ga za ručak?


Nakon što je jučer u našem listu pročitala kako je inspektor kaznio neku prodavačicu samo zato što je učenicima i radnicima za marendu slagala sendviče, umetala u kruh sir i salamu, a nije im, kako valjda glupi propisi nalažu, prodala odvojeno kruh, sir i salamu, nazvala nas je jedna Zadranka i pitala je li ovo svijet sasvim poludio. Točnije, je li naša vlast sasvim poludjela, šalje li inspektore tamo gdje im nije mjesto, a nema ih ni za lijek tamo gdje bi trebali biti? Primjerice, na zadarskoj glavnoj ribarnici. Naša sugrađanka upozorava da se tamo zadnjih dana, sve od prošloga tjedna, a i jučer da je tako bilo, prodaju stare srdele, one što im je glava crvena.
– Zamislite, prodaju ih čak po 20 kuna! U Splitu i Rijeci se, na primjer, friške srdele u pravilu prodaju po 10 ili 15 kuna, a zašto je Zadar tako skup, a istodobno ima najviše ribara? Onih čiji se glas svako malo čuje u javnosti jer traže bolje uvjete za rad. Gdje je inspekcija i koga kriviti ako se kupci otruju?
Sve nam je to izdiktirala ova uvažena Zadranka, koja je odgojila brojne naraštaje Zadrana, odnedavno umirovljenica, koja nam je također spočitala i da ništa ili premalo pišemo kako nas svi varaju, od političara do trgovaca, dodajući da je sva hrana odavno poskupjela, a novinari i političari na televiziji i u novinama ovih dana govore da će tek poskupjeti.
– Znači li to da će šećer kojeg danas nema ispod 7 kuna, a do siječnja se prodavao za manje od 6 kuna biti još skuplji, ili ulje koje je poskupjelo zadnjih mjesec ili dva i do tri kune, pa također i brašno, a kruh je posebna priča. Kod nas je kilogram najjeftinijeg kruha skuplji od 10 kuna i dokle će dosezati te cijene, pita ova sugrađanka. Ona je samo jedna od mnogih naših sugrađana koji teško preživljavaju, koji meso jedu jednom ili nijedanput u tjednu, a tu bi “rupu” pokrili jeftinijom ribom, ali ni takve u Zadru nema.
Znaju li oni koji su nas doveli do takvoga teškoga stanja, koje je ustvari svakim danom sve gore, osobito za umirovljenike, one kojima ionako jadne mirovine stoje “na mjestu”, a cijene istodobno rapidno rastu, znaju li takvi kako oko njih prolaze većinom siromasi? Pravi siromasi, među kojima ima i onih što su sretni ako imaju pet kuna da kupe kilogram krumpira i skuhaju ga za ručak? Možda su to građani baš iz skupina onih relaksirajućih, jer doista se relaksiraju što ne moraju kuhati i mučiti se po kuhinji? Sve ukazuje kako su oni na vlasti u svojim objestima izgubili smisao za realnost, što zorno pokazuju nekim svojim potezima i izjavama.
Očito je, dakle, da sit gladnome ne vjeruje. Sit zapravo vjeruje da je on bogodan i predodređen da mu bude dobro, pa i još bolje i misli što se uopće imaju u to njegovo dobro miješati oni koji su gladni?