Tarot – vradžbina, umjetnost ili filozofija?

Obično se uzima da su se prvi macevi ovih karata pojavili tijekom renesanse u Italiji i ubrzo se proširili cijelom Europopm i Sredozemljem. Naziv im je, međutim, bio “Češki” ili “Ciganski” Tarot, što već samo po sebi sugerira da je prije ovoga postojao i neki drugi. Točnijim se čini da su se tijekom renesanse, u skladu s općim otvaranjem i povećanim interesom za sve vrste istraživanja, Tarot pojavio na svijetlu dana
Sedamdeset i osam šarenih sličica našle su se prije samo par dana na udaru srbijanskoga zakonodavstva. Riječ je o macu ili špilu tarota, karata kojima su se tamošnji “vidovnjaci” (uostalom kao i ovdašnji) služili za proricanje preko televizijskih postaja i pripadajućih emisija. Takva je praksa u susjednoj državi do daljnjega zabranjena, jer su mjerodavni čimbenici zaključili da je riječ o klasičnoj prevari i iskorištavanju lakovjernih. Teško im je takav stav zamjeriti.
Renesansni Tarot
Pa ipak, sedamdeset i osam karata koje su između sebe podijeljene u 22 aduta, ili velike arkane, 16 dvorskih karata i 40 malih arkana zaslužuju malčice poduži osvrt, jer je riječ o likovnom izrazu za nešto što se teško može opisati tek jednom ili dvjema rečenicama. Već i samo podrijetlo ovih slika prilično je obavijeno velom tajne. Kad su se zapravo pojavile ne zna se pouzdano. Obično se uzima da su se prvi macevi ovih karata pojavili tijekom renesanse u Italiji i ubrzo se proširili cijelom Europopm i Sredozemljem. Naziv im je, međutim, bio “Češki” ili “Ciganski” Tarot, što već samo po sebi sugerira da je prije ovoga postojao i neki drugi. Točnije se čini da su se tijekom renesanse, u skladu s općim otvaranjem i povećanim interesom za sve vrste istraživanja, Tarot pojavio na svijetlu dana, a gdje je prije toga pribivao, otvoreno je pitanje. Vrlo je vjerojatno da su se tek tada karte počele rabiti za “proricanje sudbine”, budući da je njihova izvorna zadaća bila nešto drugo čemu je proricanje tek usputna pojava, slično kao i kada je riječ o astrologiji s kojom su, uostalom, veoma blisko povezani.
Prema suvremenim teoretičarima Tarota osnovna funkcija karata bila je opis Univerzuma ili svega postojećeg, podijeljeno prema kategorijama kako ih shvaća Drvo života, temelj umijeća Qabbale. Karte i jesu posložene prema simbolici, odnosno sefirot i stazama Drva Života i ta se veza nikako ne može poreći jer bez toga sustava nema ni osnove za tumačenje karata.
Luda i Parsifal
Kako se Drvo života sastoji od deset sefirot ili temeljnih kategorija koje su povezane s 22 dvije staze koje ih spajaju, tako su organizirane i karte. Velike arkane povezane su s 22 dvije staze i svakoj stazi pripada pojedina karta s nizom drugih korespodencija koje se u osnovi temelje na hebrejskom alefbetu i brojčanim odnosima. Prva je karta tako Luda, označena je nulom, spaja sefiru Kether ili Kruna sa sefirom Hokmah ili Mudrost. Ovoj korespodenciji pripada element zraka, kao i boja mačeva, a od dvorskih karata prinčevi. Bez obzira na različite dizajne pojedinih maceva Tarota, u osnovi se na njoj prikazuje netko tko je iznenada banuo u svijet, “zeleni čovjek proljeća” ili legenda o mladome Parsifalu prije zadobivanja svetoga koplja. Na karti se nalazi tigar iz Dionizijskih misterija, kao i vinski grozd kao osnova ushićenja, a značaj ove karte obilježena je i pripadajućim joj stihovima:
“Istina, smijeh, žudnja / sveta Ludo vina / Skrij rascjepljenje jer / Razbludna mahnitost je plemenito prosvetljenje”
Ludu u macu slijedi Magus ili Opsjenar, odrasli vid Lude, pripisan Merkuru, u kome su utjelovljene vještine pisma, govora i znanosti, Magusa slijedi Svećenica s utjecajem Mjeseca, Svećenicu Carica i tako redom do posljednje staze koja pripada slovu Tau, a prikazuje ga karta Univerzum kojoj je pripisano značenje konačne kristalizacije i materijalizacije, kao što i ta staza spaja sefirot Jesod i Malkuth, odnosno Temelj i Kraljevstvo četiriju elemenata, jednostavnije rečeno, ovaj naš vidljivi i osjetilima spoznatljivi svijet.
Drugačije su uređene male arkane koje su nam na neki način poznate, jer iz njih svoje podrijetlo vuku naše igraće karte. Podijeljene su na četiri boje: štapovi, pehari, mačevi i diskovi, poznate nam pod talijanskim nazivima baštoni, kupe, špade i denari. Male arkane su po rednim brojevima od jedan do deset pripisane sefirama Drveta života od Keteera do Malkutha. U ketheru su tako aševi, u Hokmahu dvice, u Binahu trice, Hesedu četvorke i tako redom. Sefirot su također povezane s planetarnim atribucijama i to od Prvog pokretača, preko Zvijezda stajaćica, a zatim redoslijedom Saturn, Jupiter, Mars, Sunce, Venera, Merkur, Mjesec i Zemlja.
Oživljeni Tetragramaton
I dvorske karte našle su svoj odraz u igraćim kartama današnjice, jer su i one podijeljene na boje, no umjesto tri figure koje poznajemo u igraćim akrtama ovdje ih ima četiri: Vitezovi, Kraljice, Prinčevi i Princeze. Možda se baš u teorijskoj podlozi dvorskih karata može naslutiti kolika je zapravo velika starost ovoga sustava, jer su dvorske karte ustrojene prema Tetragramatonu, Jod He Vau He, ili skraćeno IHVH, neizgovorljivom imenu starih Hebreja, ili pojednostavljeno – Jehova. U imenu su i kartama također prikrivena temeljna značenja četiriju elemenata: jod, štapovi, vatra; he, pehari, voda; vau, mačevi, zrak i drugo he, diskovi zemlja. Tu je također riječ i o specifičnoj božanskoj obitelji ocu, majki, sinu i kćerki, od kojih je ova posljednja nekako iščezla u kasnijem kršćanskom simbolizmu, iako je bitna jednako kao i ostalo troje jer njezinim “uzdizanjem na prijestolje majke” se omogućuje početak novoga kruga.
Još u šesnaestom stoljeću zabilježeni su pokušaji različtih radova s Tarotom, ponajmanje proricanja. Računalo se da karte prije svega opisuju postojeći, vidljivi, kao i nevidljivi svijet, a zatim da omogućuju različite mističke tehnike i postignuća. Nedvojbeno je da su karte posebice Luda, Pravda, Mjesec, a možda i još poneke utjecale na kazališnu tradiciju Comedie dell’Arte, kao i na lutkarske igre u ranoj renesansi, možda i ranije. Već od tog vremena, dakle, osjećala se snažna povezanost ovoga sustava sa svijetom umjetnosti.
Ta je veza bila postojana, katkad jača, katakd slabija, ali nije prestajala tijekom slijedećih stoljeća, sve do kraja devetnaestog stoljeća. Sredinom toga vijeka je veliki okultni pisac i istraživač Eliphas Levy radio na novom, vlastitom dizajnu karata. Navodno se prije toga sličnim idejama bavio i grof Cagliostro, tako da se početkom dvadesetog stoljeća u opticaju nalazilo nekoliko osnovnih tipova karata koje su ipak sve slijedile opću zamisao Češkog tarota, a pojavio se i naziv “Marseljski”, vjerojatno povezan s Cagliostrovim dizajnom.
Do najveće revolucije u pojavnosti ovoga sustava došlo je zapravo tijekom najtežih godina Drugoga svjetskoga rata kad je poznanstvo i suradnja dvaju velikih ljudi dovelo do dizajniranja i izrade Tarota novoga eona, čime su se karte prilagodile današnjoj slici suvremenoga svijeta. To je bilo zajedničko djelo slikarice Friede Haris i magičara Aleistera Crowleya. On je zahvaljujući svom iznimnom poznavanju Qabbale i desetljećima dugoj magičkoj praksi upućivao slikaricu na novi dizajn Tarot – maca. Rad se odvijao u bombardiranom Londonu, u vremenu nestašice boja i papira no te teškoće su, čini se, još više poticale umjetnike naa kreativno stvaranje vremenu usprkos.
– Zašto nemam živu vatru koja bi mogla muzikalno izvesti ove ljepote. Ne mogu to napraviti s pigmentom boje. Ja želim poeziju, glazbu i svjetlost, a ne poteze obojene kredom, pisala je Frieda Haris Crowleyu tijekom rada na kartama.
Karte pod bombama
Rad je bio gotov sredinom 1942. godine, a nedugo potom rad je izložen u londonskoj Galeriji likovnih umjetnika. Tad je bila riječ o ručnim radovima, tek je nekoliko karata bilo tiskano, a i te više informativno jer je Haris inzistirala na tome da samo najbolje tiskare mogu ispravno prenijeti rad. Razlog tome je što se boje i njihove nijanse moraju apsolutno točno prenositi, budući da boja ili bolje reći, boje određene karte sudjeluju zajedno sa svim elementima na njoj zastupljenim u očitavanju njenoga značenja. Karte su tiskane u cijelosti tek dosta nakon Drugog svjetskog rata, 1970. godine, u tiskari Llewelyn Publications, no konačna inačica objavljena je tek 1987. s tiskarskom aparaturom koja je u potpunosti mogla odgovoriti izazovima koje su karte stavljale pred grafičare.
Od toga vremena Tarot novoga eona, obično pod nazivom Tarot Aleistera Crowleya, s pripadajućom “Knjigom Thotha” kao priručnikom počinje obilaziti svijetom. O ovome svom djelu, Crowley, koji je osobno narisao samo kartu “Mjesec” jednom je prigodom napisao:
– Za mene je ovaj rad na tarotu enciklopedija čitave zbiljske okultne filozofije. To je klasična knjiga priručnik, koja će odrediti neprekidan smjer mističke i magičke misli za slijedećih dvije tisuće godina”.
Nesporno je da je i Tarot, kao i astrologija, otkrićem novih planeta morao doživjeti evoluciju, u skladu s različitim događajima koji su posljednje stoljeće što potresli, što obogatili civilizaciju, od čega je dobar dio predviđen upravo u spisu Liber Legisa, od kojeg i datira novi eon. Ipak, ljudi su očito i dalje skloni rabiti karte za proricanje svojih osobnih preokupacija, sudbina kojoj nije zapravo izbjegao niti jedan veliki okultni, pa ni religijski sustav i teško da će takvo ponašanje uspjeti ograničiti ikoji zakonodavac.