Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Šopić: Prvi cilj mi je završiti utrku

23.03.2012. 23:00
Šopić: Prvi cilj mi je završiti utrku


Vozio sam neke jake maratone po Europi, ali ovo je neusporedivo s ičim do sada. Ovo je veliki fizički i psihički
ispit
– kaže Šopić


Sutra u Južnoafričkoj Republici počinje deveto izdanje najtežeg brdsko-biciklističkog maratona na svijetu, Absa Cape Epic 2012. Maraton traje do 1. travnja, a 1200 natjecatelja iz 54 zemlje podijeljeno je u 600 dvočlanih momčadi, koje će, kako bi uspješno stigle na cilj, svakoga dana morati proći između 80 i 140 kilometara, odnosno ukupno 781 km izrazito teškog i opasnog terena na stazama, na kojima se do sada nije vozilo. Prvi Zadranin koji će nastupiti na toj utrci je 28-godišnji Luka Šopić, član brdsko biciklističkog kluba Orlov Krug iz Vodica.
– Inače se bavim mountain-bike biciklizmom i volim voziti maratone. Cape Epic je najpoznatija i najteža utrka koja postoji u ovom obliku biciklizma. To mi je do sada bio nedostižan san, jer treba uložiti mnogo novaca i odlučio sam žrtvovati dvije godine svog života i sve novce uložiti u to. S obzirom da sam u konstantnom treningu već četiri-pet godina, shvatio sam da sam spreman i da to mogu. Malo je ljudi to završilo u svijetu i oni su jako cijenjeni – kaže Šopić.
Prvoga dana vozi se prolog, a onda još sedam teških etapa.
– Čak 95% utrke je po makadamu, šumama, zemlji…, a svega nekih pet posto po asfaltu, baš onda kada se mora proći preko ceste, te 200-tinjak metara na startu i cilju.
Hrvatsko-švicarska kombinacija
Šopić će voziti paru sa Švicarcem Sylvainom Ecoffeyem.
– Trebao sam ići s kolegom iz Vodica, ali je on odustao zbog nemogućnosti treniranja i nekih ozljeda. To je veliko odricanje. Počeo sam se pripremati prvoga listopada prošle godine i od tada mi se sve svodi na trening ujutro, posao poslijepodne i spavanje. Sylvaina nisam poznavao, osim preko e-maila i facebooka. Kada je odustao moj kolega iz Hrvatske, dao sam oglas na stranicama Cape Epica da tražim novog partnera. On se javio, popričali smo o ambicijama, o tome koliko možemo i shvatio sam da smo tu negdje po snazi i da možemo zajedno to odraditi.
Kako izgleda biciklizam u paru?
– Treba imati vrlo visok prag tolerancije, jer u mnogo slučajeva će netko od nas imati dobar, a drugi loš dan. Onaj tko je u boljem stanju mora pomoći onome u problemima. Idealno bi bilo da smo tu negdje.
Kompletne pripreme odrađene su u Zadarskoj županiji.
– Imamo jako dobre uvjete, jer se može voziti cijele godine, za razliku, primjerice, od mog švicarskog kolege, koji do prije dvadesetak dana nije mogao sjesti na biciklu zbog snijega i hladnoće. Oni zato imaju drugačije sisteme treninga sa skijaškim trčanjem i planinarenjem.
Najveći dosadašnji izazov
Kakve su ambicije?
– Svima je prvi cilj završiti utrku, posebno nama kojima je to prvi put. To je velika čast i priznanje. Sljedeća ambicija je plasman među 80 momčadi, a krajnja, ako ne bude kvarova i padova, među najboljih 60. To bi bio novi hrvatski rekord, koji je trenutno 64. mjesto ostvareno prošle godine.
Bio bi to i najveći uspjeh u karijeri zadarskog biciklista.
– Vozio sam neke jake maratone po Europi, ali ovo je neusporedivo s ičim do sada. Ovo je velik fizički i psihički ispit. Bitna je i fizička pripremljenost i taktika i razumijevanje s kolegom i sportska sreća… Mnogo toga se mora poklopiti da bi to ispalo savršeno – zaključuje Šopić.
Na ovogodišnjem Cape Epicu nastupit će još trojica Hrvata, Hrvoje Ružić i Milivoj Miljković, te Tomislav Katalenić u paru sa Slovencem Vladimirom Žicom.


 STAZA NEPOZNANICA




Koliko ste upoznati sa stazom i izazovima koji vas na njoj očekuju?
– Staza se svake godine mijenja, tako da je svima nepoznanica, osim lokalnim vozačima iz Cape Towna. To su sve nacionalni parkovi i parkovi prirode, tako da se tamo ne može ni trenirati cijelo vrijeme. Organizatori nam daju rute, visinski profil i svaku večer nam drže predavanje o stazi koja nas očekuje sljedeći dan. Primjerice, gdje je teška uzbrdica, gdje opasan spust, oštro kamenje, gdje su “feed zone”… Vozi se svaki dan po pet-šest sati, a najbitnija stavka u cijeloj utrci je oporaviti se za sljedeći dan, jer je svaki sljedeći sve teži.