Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

19 C°

Razbijanje predrasuda o kršu

Autor: Ivan Stagličić

23.04.2009. 22:00
Razbijanje predrasuda o kršu

Foto: Sebastian GOVORČIN



Malo se zna da je izreka o kršu kao kamenoj pustinji nastala u devetanestom stoljeću tijekom izgradnje željezničke pruge Beč – Trst kada su se bečki inženjeri susreli s Krasom. Nažalost, taj stav o kršu, kao nekoj vrsti pustinje i nečemu odakle teba pobjeći, osjeća se i danas
U sklopu manifestacije Festival znanosti, u Gradskoj loži održano je predstavljanje popularno-znanstvene monografije “Krš bez granica”, rad skupine autora: Ognjena Bonaccija, Ive Lučića, Tihomira Marjanca, Dražena Perice i Snježane Vukić Karlo, dok su urednici bili Ivo Lučić i Tanja Brmbota-Devčić. Skoro svi autori okupili su se na predstavljanju kojemu je uvodno slovo održao Josip Faričić koji je bio i jedan od recenzenata ovog vrijednog djela kojemu je zadaća bila upravo približiti problematiku krša prosječnom čitatelju, kako onom starijem, tako i mlađem, obzirom da se u današnje vrijeme sve češće u javnosti piše i govori o kršu, ali bez dovoljnog poznavanja ove problematike.
– U tom kontekstu posebno je važno popularizirati znanost, u ovom slučaju kompleksnu znanost o kršu, jer to omogućuje transfer znanja od znanstvenika prema cijeloj društvenoj zajednici, posebno prema onoj koja je svakodnevnim aktivnostima na različite načine, neposredno i posredno, vezana uz krš. Knjiga “Krš bez granica”, uz dužno poštovanje prema svim sličnim djelima prvi je pokušaj da se interdisciplinarno obrade i široj javnosti učine razumljivima najvažnije teme relevantne za uvod u složeni, izrazito raščlanjeni svijet Dinarskog krša, kazao je Faričić.
Tihomir Marjanac autor je poglavlja “U zemlji topivih stijena” u kojima se razmatraju osnovna geološka obilježja krša. U svom izlaganju istaknuo je kako je krš živa materija u kojoj su promjene mnogo češće nego što se obično misli, a za ovu prigodu želio je izdvojiti jednu pozitivnu, vezanu uz jamu kod Samobora iz koje je nedavno odvezeno preko davadeset kamiona različitog otpada te je jama ponovno vraćena u svoje izvorno, prirodno stanje. Ovakvih pozitivnih primjera treba biti što više, jer krš je baština svih – nas, naših susjeda i onih koji će doći, zaključio je Tihomir Marjanac.
Autor poglavlja “Krajolici u mijenama”, Dražen Perica svoje obrazlaganje započeo je stručnjcima poznatim citatom da “krš ima jedno pravilo, a to je da pravila nema”. Također je podsjetio na prikaz čovječje ribice na stećku, što je publika mogla i vidjeti budući je cijelo predstavljanje bilo popraćeno stalnim dia – projekcijom. U svom dijelu rada, ovaj autor razrađuje osnovnu premisu kako je “krški reljef umjerenih klimatskih područja dosegnuo maksimum oblikovanja u Dinarskom gorju”. Perica također upozorava na djelovanje čovjeka u kršu, posebice u prošlom i ovom stoljeću koji su ponegdje doveli do nestanka tradicionalnih krajobraza.
Snježana Vučić Karlo, autorica poglavlja “Skriveno mnoštvo endema” upoznala je okupljene s malo poznatim podatkom da se sve do osamnaestog stoljeća vjerovalo da je čovječja ribica mladunče zmaja te su je uzimali kao dokaz da te životinje žive negdje u utrobi Zemlje. Danas su problemi s endemskim životinjama krškog područja nešto drugačiji, ali ništa manje ozbiljni te su skoro sve te životinje, uključivši i kukce u podzemnim prostorima zaštićeni.
Ivo Lučić, kao jedan od glavnih pokretača ovoga projekta, govorio je posljednji upozorivši na mnoge predrasude koje o kršu i danas imamo, ali i na okolnosti u kojima su nastale. Malo se zna da je izreka o kršu kao kamenoj pustinji nastala u devetnaestom stoljeću tijekom izgradnje željezničke pruge Beč – Trst kada su se bečki inženjeri susreli s Krasom. Nažalost, taj stav o kršu kao nekoj vrsti pustinje i nečemu odakle teba pobjeći osjeća se i danas u percepciji ovoga krajolika s mnogim posljedicama. Tako se i u turističkoj promidžbi Hrvatske događa specifična litorizacija, odnosno u prvi plan se stavlja obala, a zatim srednjeeuropsko okružje, dok se područje krša jednostavno preskače. O tome je Lučić pisao i u knjizi gdje je napisao Uvod te poglavlje “Dinarski krš bez granica” gdje je posebno upozoravao na povijesne veze čovjeka s dinarskim kršem te da i suvremena turistička valorizacija treba ići smjerom nastavka na višestoljetno korištenje krškog prostora.