Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

19 C°

Nadam se da će za “Plavi avion” biti prostora i u Zadru

23.04.2012. 22:00
Nadam se da će za “Plavi avion” biti prostora i u Zadru


Ljudi me najviše znaju po tim slikama koje pršte od boja, ali imam puno slika koju su crno-bijele. Ono što stvaram zbilja ovisi o fazi u kojoj se nalazim. Svjesna sam da ljudi vole boje, pogotovo kad živimo u ovakvom svijetu kad je potrebno nešto da nas razveseli. Ali, nikad nisam imala, a nemam ni dan-danas ideju kako će neka slika izgledati dok ne krenem slikati


“Sanjala si da si sretna” nedavno je predstavljeni animirani spot Rundek Cargo trija koji se ne prestaje vrtjeti na domaćim glazbenim programima. Spot je pobrao pohvale glazbene i video kritike te je ponovno aktualizirao Rundekov album “Plavi avion” koji je izašao krajem 2010.
Upravo ovaj spot i otvorenje izložbe ilustracija “Plavi avion” u Beogradu 18. travnja povod su za predstavljanje mlade zadarske slikarice Ane Kolega kojoj je ovo, zapravo, prvo predstavljanje u zadarskim medijima.
– Darko i ja se dugo poznajemo i pozvao me da napravim omot za album Plavi avion. Bio je to lijep izazov i umjesto jednog, nastao je niz crteža i slika. Zaključili smo da je najbolje da se napravi omot tako da svaka pjesma ima svoju sliku. Crteža je ispalo više nego pjesama na albumu, tako da su izložbe prilika da se pokažu. Nakon Zagreba i Sarajeva, u sklopu turneje Rundek Cargo trija po regiji, izložba je otvorena prošlog tjedna u Domu omladine u Beogradu. Otvorili smo je Rundek i ja, publika je bila jako zadovoljna, a zadovoljna sam i ja jer je izložba bila uspješna i dobro posjećena. Nadam se da ću se “Plavim avionom” predstaviti i svojim sugrađanima u Zadru, rekla nam je Ana koja iza sebe ima dvadesetak samostalnih i isto toliko skupnih izložbi.
Ana je, osim po slikarskim platnima, poznata kao ilustratorica “Uspavanki za djecu i odrasle”. Ilustrirala je slikovnice (Ljubavni oglasi, Zoo oglasi, Jezoviti oglasi), omote CD-ova, njene ilustracije koje je izradila za plakate zadarskog Zavoda za javno zdravstvo krase liječničke ambulante i ordinacije u Zadru… No, s animacijom se po prvi puta susrela kad joj je Darko Rundek predložio da njene slike “ožive” u spotu za pjesmu “Sanjala si da si sretna”.
Sloboda stvaranja
– Zadatak mi je bio pogoditi atmosferu, tu neku sanjivost koju pjesma ima i mislim da je to u spotu lijepo pogođeno. Uživala sam radeći na projektu. Divno je raditi s ljudima s kojima se dobro slažete i koji vam daju odriješene ruke dok stvarate, kaže zadarsko-zagrebačka slikarica koja potpisuje crteže, režiju i scenarij za spot, dok je animator bio Zoran Mudronja. I dodaje kako je spot nastajao sedam, osam mjeseci, bez žurbe i presinga, što je i relativno brzo, s obzirom na okolnosti, da je ona u Zadru, Rundek je bio na relaciji Pariz-Indija, a Mudronja u Zagrebu.
Ana Kolega rođena je Zadranka. Kao djevojčica sanjala je da će završiti veterinu jer obožava životinje. Upisala je Kemijsku školu, no u pubertetskoj fazi odmah je znala da je umjetnost i sve vezano uz umjetnost, likovnu i glazbenu, njeno buduće zvanje. Problem ratne generacije i male sredine u kojoj te nema tko usmjeriti kako se pripremati za prijemni, osjetila je kad je došla u Zagreb na upis na Likovnu akademiju. Upisala je opciju B – Tekstilni dizajn, od kojeg nije htjela odustati, ali se pripremala za ponovni prijemni na Akademiji koju je i upisala nakon završenog Tekstilnog dizajna.
– Primijenjena umjetnost, iako ima puno likovnosti, nije moj svijet. Nisam se tu našla, ali sam zato na Akademiji puno toga naučila o sebi, slikarstvu, općenito o tome što želim raditi i kako želim živjeti. Uvijek sam u životu voljela slobodu, ne volim institucije i jako sam sretna da se mogu baviti svojom umjetnošću, istraživati sebe i svijet oko sebe, te da me svijet prihvaća. Teško je baviti se time ako svijet nema interesa za tvoju umjetnost, onda ona počinje odumirati. Interes i podrška okoline, publike je samo poticaj i inspiracija za dalje.
A ova mlada umjetnica nema straha da interesa za nju neće biti. Slike na njenom štandu u Zadru nasuprot ljekarne Centar preko ljeta rijetko tko nije zamijetio. Vesele, razigrane, pršte od boja, kao da su nacrtane dječjom rukom, što je već postao Anin zaštitni znak. Slike na kojima je ispisana poruka, stih, rečenica… krase već mnoge hrvatske i strane domove, a Anina su slikarska publika svi od 7-77, što bi se reklo.
Kako ne upasti u zamku
No, nije Anino slikarstvo samo šareno i lepršavo. Love noir slikana je monokromno, posvećena je fatalnim ljubavima i umjetnici je prirasla srcu. Progovorila je i o stvaralačkoj zamci u koju često upadaju umjetnici:
– Ljudi me najviše znaju po tim slikama koje pršte od boja, ali imam puno slika koju su crno-bijele. Ono što stvaram zbilja ovisi o fazi u kojoj se nalazim. Svjesna sam da ljudi vole boje, pogotovo kad živimo u ovakvom svijetu kad je potrebno nešto da nas razveseli. Ali, nikad nisam imala, a nemam ni dan-danas ideju kako će neka slika izgledati dok ne krenem slikati. Mislim da je važno da se i čovjek i slikarstvo mijenjaju jer kad dođete u fazu da ljudi prepoznaju nešto i da im se sviđa, nađete se u zamci da počnete štancati. To je opasna zamka kad ste priznati umjetnik i onda je potrebno sam sa sobom raščistiti da taj sigurni put ostavite kao opciju, ali da si ostavite prostor za istraživanje. Ovaj sigurni put će funkcionirati neko vrijeme, ali dosadit ćete ljudima i to mi je jasno. A ako nestane radost stvaranja, a ona postoji samo u tom istraživanju, onda nekako i te slike umiru, nemaju energiju. Uvijek mi se do sada pokazalo, kad idem tim putem koji je neistražen, meni nov i nesiguran, da je to proces koji nije uvijek lagan. Ljudi vide finalni proizvod, a ne vide da imate dane kad nemate ništa za reći, kad tražite u sebi artikulaciju onoga što biste htjeli, a ne možete artikulirati. I to su faze traženja, ali one uvijek dolaze i prolaze, a nakon njih uvijek uslijedi nešto novo što ljudi prepoznaju kao finalni umjetnikov proizvod.
Obećano, sanjano, realno…
Ana je sada u fazi kad ubire plodove svoga minulog rada. No već duže u sebi akumulira ideju za novu izložbu koja će biti posve drugačija od dosadašnjih. Govori kako promatra svijet oko sebe i da joj se čini kako ljudi imaju velika očekivanja koja su nam usađena kroz priče i bajke u djetinjstvu, a onda upadnu u zamku života. Snovi i dalje žive u našim glavama, a život nam postane sasvim nešto drugo.
– Mislim da je ovo društvo vrlo nehumano i robovlasničko, i da ljudi ne žive više da bi živjeli i uživali u životu, nego se u konačnici svede sve na taj rad za nekoga. Teško mi je to gledati, vidim da se ljudi muče kako bi preživjeli, a znam da imaju neke svoje snove koji im se nikad neće ostvariti. Promišljam o toj temi, o tom nesrazmjeru između obećanog ili sanjanog života i realnosti koja ljude zadesi i iz koje se više ne mogu iščupati. A opet, društvo je to koje nameće da morate imati auto za koje trebate raditi… Čini mi se da je sve to krivo postavljeno, govori slikarica koja je sretna, što u vrijeme kad je postalo umjetnost preživjeti od 1. do 1. u mjesecu, od umjetnosti i s umjetnošću može živjeti.
Vjeruje da će joj se ostvariti sve ideje koje je zamislila, kako privatno, tako i vezane uz ljubav zbog koje se vratila u Zadar pa sad živi na relaciji rodni grad – Zagreb. Želja joj je da Zadar napokon dobije kulturni centar, što joj je nepojmljivo da ga još uvijek nema, s obzirom da u Zagrebu svaki kvart ima svoj kulturni centar u kojemu svi uzrasti, od djece do umirovljenika, nađu zanimaciju za sebe. Zadru nedostaje više kulturnih događanja, radionica i mjesto gdje bi ljudi mogli razvijati svoje hobije, učiti…
Neplanirani duet s Rundekom
Ana se, uz slikarstvo, dugi niz godina bavi i glazbom. Članica je ansambla Ezeki i 7/8 koji pjeva makedonsku glazbu, u koju se zaljubila čuvši je na jednoj svadbi. U ansamblu je okupljeno šaroliko društvo profesionalnih i amaterskih glazbenica svih dobnih kategorija, a do sada su u Zadru nastupale dva puta u Kinu Pobjeda. I tada je Ana, koja inače obožava biti na pozornici, imala najveću tremu. Jer ipak je veliki broj očiju i ušiju bio uprt upravo u nju, jer su je došli čuti rodbina i prijatelji. U klapi se nikad nije okušala, iako je imala ponuda u Zagrebu, više je tip za jazz, swing i tango, što se može prepoznati i u nekim njenim slikama. A nije joj do sada padalo ni na pamet da se sa Rundekom popne na pozornicu. Ali i to se dogodilo, na otvaranju izložbe u Beogradu. Ona i Rundek su, naime, izložbu u beogradskom Domu omladine otvorili pjesmom.
Voli pisati i stihove koje ispisuje po svojim slikama. Kaže kako uvijek ima potrebu nešto napisati, objasniti na svojim slikama, što joj je postalo zaštitni znak. Sama slova doživljava kao vizualni znak i već nesvjesno u kompoziciji slike ostavlja prostor za tekst.
Pitamo je kakav je osjećaj doći kod nekog prvi put i vidjeti svoje slike na zidu?
– Nije mi se to događalo, ali jest mojim prijateljima, pa mi pošalju SMS ili fotografiju. To me veseli jer znam da moje slike nekog uveseljavaju. Jednom mi je prijatelj, novinar iz Crne Gore otišao u neku zabit na večeru kod prijatelja u njegovu kućicu i vidio na zidu moju sliku. Kad ga je pitao odakle mu slika Ane Kolega, on mu je rekao da je bio u Zadru, naletio je na moje slike na štandu i to donio kao uspomenu. Ljudi vani često iz Zadra dobivaju i razglednice s motivima mojih slika.
A kad će “Plavi avion” u Zadar? I Ana se nada da će to biti uskoro. Do tada bi, preporučamo joj, mogla uljepšati i neki pravi, ne mora nužno biti plavi, avion.


Ljubav i prijevozna sredstva




Anine slike nisu se prvi put pokrenule u Rundekovu spotu ‘Sanjala si da si sretna’ . Na izložbi ‘Ljubavi prijevozna sredstva’ koju je predstavila 2005. Ana je radila hologramske slike. To je jedna od njoj osobno dražih izložbi, a na ideju je došla da te odlaske i dolaske prikaže kao razglednice. Publika je izvrsno prihvatila tu izložbu.
– Na otvaranju su se svi pred slikama ljuljuškali lijevo-desno i baš je bilo zabavno. Nisam htjela video projekciju, a htjela sam prikazati kako je to kad je netko u ovom trenutku tu, a u sljedećem ga nema.


Sliku tvoju ljubim


Svaki umjetnik, osim platna, voli oslikavati, zidove, prolaze… Najneobičnije što je Ana oslikala jesu leđa njenog prijatelja Filipa koji je tu sliku pretvorio u tetovažu. Filipu su se jako sviđale Anine slike i mislila je da se šali kad joj je rekao da želi sliku preko cijelih leđa.
– Nacrtala sam mu veseli vlakić, a on mi je nakon petnaestak dana pokazao tetovažu. To mu je prva i jedina tetovaža, ali sam vidjela da mu karakterno odgovara. Filip je simpatičan i veseo kao i taj moj vlakić koji će cijelog života imati na leđima, osim ako se ne predomisli i ode ga skidati laserom. Baš smo se nedavno čuli i još uvijek je zadovoljan tetovažom. Još mu nije dosadila.