USKRSNI PONEDJELJAK Hodočasnici dolaze na "kunski Emaus" da bi bili bliže Isusu Kristu

Slika korisnika mkvanja
Crkveno-pučko slavlje na brdu Ćokovac
Nakon završetka euharistijskog slavlja u crkvi benediktinskog samostana sv. Kuzme i Damjana druženje se nastavilo pod sjenovitim ćokovskim borima, proplancima i brežuljcima gdje se pripremalo i blagovalo jelo, i poslije milozvučne zvonjave Anđeoskog pozdravljanja - Zdravomarije
Velimir BRKIĆ
Dvorište uokolo samostana prepuno vjernika

Na Uskrsni ponedjeljak, dan Isusova puta u Emaus s dvoje  učenika, poštujući višestoljetnu kršćansku tradiciju i zavjet brojni hodočasnici s otoka Pašmana te iz obližnjih mjesta na kopnu, došli su na  brdo Ćokovac iznad Tkona da u benediktinskoj crkvi i samostanu sv.  Kuzme i Damjana iz 1125. godine u zajedništvu s koludrima u euharistijskom slavlju dožive uskrslog Krista.

- Samo zajedništvo između braće i sestara, zajedništvo s Bogom čovjeku daje život. Radujemo se euharistijskom zajedništvu jer smisao  Emausa je zajednički stol i u zajedništvu prepoznavanje Krista u životima, kazao je propovjednik don Krešo Ćirak, župnik Obrovca i Medviđe.

Na 95 metara nadmorske visine don Krešo je euharistijsko slavlje  predvodio u zajedništvu s don Valterom Kotlarom, župnikom Tkona,   Dobropoljane i Ždrelca, don Marinom Krešićem, novim župnikom  Župe sv. Stošije Biograd na Moru, o. Jozom Milanovićem, monahom  benediktinskog samostana, i subraćom svećenicima-benediktincima.

- Tijekom Vazmenog trodnevlja bilo je čekati nešto neočekivano, neviđeno, što se u povijesti ljudskog roda nije dogodilo, nešto što nazivamo Uskrs. I danas dvije tisuće godine nakon toga mi živimo, zato naša  emovska radost gotovo da je nestvarna. Iz dana u dan, cijeli život nastojimo proživljavati tu radost, naglasio je don Krešo.

Emausi krvare, crkve oskvrnjene

Put dvojice učenika iz Jeruzalema u 11 kilometara udaljen Emaus  sličan je, kaže propovjednik, našem životnome putu.

- Naši emausi danas krvare. Sjetimo se što se ovih dana dogodilo gdje  su naša braća i sestre krvlju oblivena, mnoge naše crkve oskvrnjene,  doslovno naši emausi danas plaču. Pa kako se onda radovati nad tolikim plačem. Moramo osvijestiti što je prethodilo Emausu, to je Uskrs,  ili bolje reći mjesto Uskrsa, grob, groblje gdje mi vjernici možemo  doživjeti dašak raja, navodi don Krešo.

Ako je taj Krist postao kamen zaglavni, kaže, hajdemo se trgnuti, probuditi.

- Je li život bez istine uopće vrijedi, istine koja u biti jamči da ovo što  sam milošću Božjom stvorio da ću to i sačuvati. Ta istina jamči da ako i  ovo što sam stvorio i propadne, ma od kamena će novo ustati. To nam  braćo i sestre daje Isus Krist uskrsli, zaključio je don Krešo Ćirak.

Hodočasnici dolaze u "kunski Emaus" kako bi, u dodiru sa prirodom,  a napose zajedno sa Blaženom Djevicom Marijom bili bliže Isusu. Crkva je pretijesna, uokolo crkve, u dvorištu i na padinama stotine hodočasnika. Svečanom slavlju pridonose članovi Udruge Pučki pivači sv.  Tome apostola iz Tkona koji pjevaju dvoglasno.

Druženje, zajedništvo, srdačnost, gostoljubivost

Primjereno tzv. "Jaganjčevom ponedjeljku", nakon završetka misnog  slavlja druženje se nastavilo u dvorištu gdje benediktinci nazočno vjerničko mnoštvo časte pogačom i prošekom. A završava pod sjenovitim  ćokovskim borima, proplancima i brežuljcima gdje se priprema i blaguje jelo.

Miris pečene janjetine s ražnja, lešo janjetine iz bruncina i mesa s  gradela, vino iz pota ili teće i pivo mamilo je na strme padine brda  Ćokovac. Silazilo se i penjalo od samostana ili ceste u podnožju držeći  se konopa čvrsto privezanih za borove ili u klinove duboko zabijene u  zemlju i krš.

Stotine hodočasnika svih uzrasta u većim i manjim ekipama. Priprema se jelo a sjedi se na bancima uz drvene stolove ali i na travi i dekama, ćakula se, veseli se blagdanu, tradiciji, nazdravlja se i pjeva.

Veličanstvena slika, druženje, zajedništvo, srdačnost, gostoljubivost,  mistično, sveto brdo Ćokovac. Ovo zaista treba doživjeti.

Gostoljubivi Kunjani, Ugrinci, Krajani, zaustavljaju kraj svojih ekipa,  nude jelo, piće, teško je odoljeti, a trebalo je i prispjeti na trajekt uz  vječno pitanje: Kad vozi zadnji trajekt za Biograd?

A blagovanje, druženje i pjesma nastavila se i poslije milozvučne zvonjave Anđeoskog pozdravljanja Zdravomarije, tko zna do kada.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (2 glasova)

Komentari

Slika korisnika monika
Super!!!