MARUNA: “Problem bi mogla biti nadoknada motoričkih znanja”; BILAVER: “Tjelesna aktivnost je svakako poželjna kod kuće”

Pandemija koronavirusa zaustavila je u cijelom svijetu nogometna zbivanja. Posljednjih mjesec dana kroz medije se postavljaju pitanja i rade različite kalkulacije kada bi najvažnija sporedna stvar na svijetu ponovno mogla postati »važna«. Svjedoci smo u zadnjih nekoliko dana da su mnogi prvoligaš diljem Europe, pa tako i u Hrvatskoj, krenuli s treninzima pod posebnim mjerama opreza i za očekivati je da će se u dogledno vrijeme bez gledatelja, ali uz tv prijenose, bubamara zakotrljati. Ipak, za polaznike Škola nogometa, poglavito one najmlađe, još nema naznaka kada bi mogli ponovno startati s treninzima. Na tu temu porazgovarali smo sa Marijanom Marunom, trenerom mlađih pionira i voditeljom Škole nogometa NK Arbanasi i Josipom Bilaverom, trenerom tića u Školi nogometa NK Zadra.

Kondicija i tehnika
Što mislite kako ova poduža stanka uzrokovana pandemijom koronavirusa utječe na mlade sportaše, tj. nogometaše pogotovo za najmlađe kategorije? Smatrate li da će se oni brže vratiti u formu po pitanju kondicije i uigranost kada se za to steknu uvjeti?
Maruna: Sto se tiče kondicijskog aspekta djece od 8-12 godina postepenim ulaskom u trenažni proces jako će se brzo adaptirati na trening i opterećenja i tu problema nece biti. Motoričke sposobnosti koje razvijamo u toj dobi su brzina, agilnost, koordinacija,repetitivna snaga te od funkcionalnih sposobnosti razvijamo aerobnu izdržljivost. Međutim, sve je to još obuhvaćamo u malim proporcijama u odnosu na ukupan broj trenažnih sati tako da ćemo u tom dijelu nadoknaditi izgubljeno. Veci će problem biti nadoknaditi motorička znanja. Prvenstveno mislim na nogometnu tehniku koja se primarno uči u toj dobi i mozak ih apsorbira u vidu stvaranja kvalitetnih automatizama koji nam služe kao temelj na koji kasnije nadograđujemo kondicijski i taktički dio u dugoročnom planu i programu rada.
Bilaver: Smatram da ova pandemija koronavirusa na svih nas općenito loše utječe, pa tako sigurno i na mlade sportaše. I s psihološkog i s fizičkog tj. tjelesnog aspekta. Jer, oni su navikli na režim treninga i sada im sigurno nije lako naviknuti se na netreniranje. Uostalom, njima je to još uvijek igra i tako i mora biti. Siguran sam da im treninzi i utakmice mnogo nedostaju i da jedva čekaju povratak na travnjak. Najmlađe kategorije do 12-13 godina su ipak u maloj prednosti ispred starijih dječaka, a poglavito ispred seniora. Iz jednostavnog razloga što će kondicijski najmlađima taj povratak trajati kraći vremenski period, a što se tiče samih utakmica tj. uigravanja, mislim da za njih ipak to nije toliko zahtjevno kao kod starijih.

Prilagodba novim uvjetima
Smatrate li da bi djeca kod kuće trebala uz pomoć roditelja ili uz snimljenih video uradaka održavati tjelesne aktivnosti i koliko je to važno za mlade sportaše koji su navikli na dugogodišnji režim treninga?
Bilaver: Mnogo puta sam svojim tićima govorio o tome da je jako važno da oni kod kuće ponavljaju vježbe koje radimo na treninzima. Jer, na treninzima se uče tehničke i taktičke pojedinosti, a nogomet se uči igrati u dvorištu. Nadam se da je većina njih kod kuće uspijevala makar u minimalnom obliku održavati neki vid tjelesnih aktivnosti. Vrlo je važno da se nisu potpuno zapustili i nedaj Bože pretjerano udebljali. U ovome trenutku kada su mjere malo popustile, sami, uz pomoć videa koji su dostupni ili roditelja mogu svaki dan odraditi dio vježbi koje smo radili na treninzima. I vjerujem da bi već u roku desetak dana vratili veći dio onoga što su naučili. Uz napomenu da to rade pravilno, kako smo ih mi treneri učili na treninzima.
Maruna: Svaka aktivnost djeteta je poželjna i dobrodošla jer zadovoljava biološku potrebu za kretanjem djeteta te kvalitetno utječemo na njegov tjelesni i psihološki razvoj. Bilo kakav trening, igra i vježba su poželjni kako za dijete tako i za same roditelje. Video uratci su jednim dijelom dobri, ali isto tako treba omogućiti djeci da budu kreativni i sami smišljaju igre, vježbe i zadatke kako bi im bilo što zanimljivije u ovoj novoj realnosti.

Epidemiolozi i kineziolozi
Smatrate li da bi ubrzo ili kroz neko vrijeme i djeca mogla započeti s treninzima i pod kojim uvjetima? Postoji li uopće mogućnost rada s djecom u manjim grupama i pod određenim uvjetima treniranja?
Maruna: Mislim da je osnova svega razgovor epidemiološke struke i kineziologa kako bi međusobno razmijenili znanja te zajednički došli do zaključka što se i u kojim uvjetima može provoditi. Epidemiolozi znaju što se smije i što ne smije, a treneri znaju mogu li se tome prilagoditi ili ne. Mislim da postoji mogučnost organizacijskih oblika rada koji će se vjerovatno svodit na rad u malim grupamana na distanci koja je sigurna za sve sudionike treninga. Treba obratiti pažnju na dolaske, pripremu te odlaske s treninga koji su jednako važni u cijeloj priči.
Bilaver: U ovome trenutku jako teško je odgovoriti na to pitanje. Sve će ovisiti o tome kada i na koji način će Nacionalni stožer popuštati s mjerama, tj. koje će biti preporuke epidemiologa po pitanju treniranja s polaznicima škola nogometa. Svjedoci smo da je većina prvoligaških klubova krenula s treninzima pod povećanim mjerama opreza. S djecom će to ipak ići sporije jer je kod njih teže organizirati rad u manjim grupama. Nadam se da će se uskoro steći uvjeti za tako nešto i da ću uskoro okupiti svoje tiće na treningu. Zaželio sam se rada s njima, a siguran sam da su se i oni zaželjeli. Kako treninga tako i utakmica. Ali, ajmo najprije pobijediti ovaj koronavirus.