Fatalna privlačnost oružja

Neki oružje legalno posjeduju radi socijalno prihvatljivih razloga, neki u svrhu samoobrane, dok osobe kriminalnog miljea vatreno oružje ilegalno posjeduju, kaže vještak Dubravko Gvozdanović
Gotovo svakodnevno policija širom Hrvatske u domovima “običnih” građana pronalazi veće ili manje arsenale naoružanja. Što je 32-godišnjaku iz okolice Sunje trebala automatske puška s dva spremnika i 58 komada metaka koje mu je policija oduzala prošli tjedan? Je li 60-godišnjaku iz okolice Bjelovara trebao “kalašnjikov” i 260 metaka? Policija mu je oružje početkom mjeseca oduzela.
No, zasigurno o svojoj nesmotrenosti najviše ovih dana razmišlja 47-godišnji policajac iz Bilja čiji je sin teško stradao aktiviravši ručnu bombu što ju je otac držao u kući zajedno s pozamašnim arsenalom koji su mu kolege nakom tragedije zaplijenili. Dječak je prije osam godina očevim pištoljem ubio majku!!!
U ovakvim slučajevima postavlja se pitanje zašto već godinama policija provodi akciju “Zbogom oružje” koja je sada promijenila ime u “Manje oružja-manje tragedija”. Njome se omogućava povrat naoružanja što ga građani ne mogu legalizirati, bez ikakih sankcija. Možda bi konačno trebalo pokrenuti žestoku represiju, kad već prevencija daje tako labave rezultate.
I dok se podaci o lagalnom oružju koje Hrvati čuvaju u svojim domovima mogu lako pribaviti i prema kojima Hrvatska nije u krugu “najnaoružanijih” zemalja, sama pomisao na ilegalno oružje kojeg Hrvati nikako da se odreknu pobuđuje strah.
Vještak za oružje Dubravko Gvozdanović tvrdi kako fatalnoj privlačnosti i magiji oružja rijetki odolijevaju.
– Ukoliko govorimo o civilima, imamo dvije kategorije ljudi koji iz vrlo jasnog razloga posjeduju vatreno oružje. U prvu kategoriju možemo svrstati prije svega one ljude koji oružje posjeduju radi socijalno prihvatljivih razloga poput sportaša, lovaca ili kolekcionara. U tu grupu svakako spadaju i mnogi drugi legalni posjednici vatrenog oružja koji oružje imaju radi samoobrane. Ne zaboravimo da je samoobrana legalan institut, a nikako ne kriminalna aktivnost.
U drugu kategoriju dakako spadaju one osobe kriminalnog miljea kojima je posjedovanje vatrenog oružja zakonom zabranjeno ali ga oni ilegalno posjeduju. Takvo oružje predstavlja problem za opću sigurnost društva jer je njegova namjena protupravna i u pravilu služi u kriminalne svrhe. Većinom se radi o oružju koje prije ili poslije bude zlouporabljeno te uporabljeno u počinjenju nekog kapitalnog djela, objašnjava Gvozdanović koji medijima zamjera histeriju što ju stvaraju nakon svake tragedije uzrokovane oružjem, dok je svojevremeno njegov program edukacije djece o opasnosti nestručnog i neovlaštenog rukovanja oružjem imao minimalan medijski tretman.
 

“Manje oružja-manje tragedija”

Akcija dragovoljne predaje ilegalnog oružja započela je još 30. listopada 1992. godine. Do 1999. Hrvati su prdali ukupno 2.7015 komada automatskog vatrenog oružja, 1.603.022 komada rasprskavajućeg oružja, 2.778.952 komada streljiva i 3.852,36 kilograma eksploziva. U idućem intervalu akcije od 22. veljače 2001. do 31. prosinca 2002. predano je još 6.574 komada automatskog vatrenog oružja, 67.333 komada rasprskavajućeg oružja, 2.301.741 komada streljiva i 3.748,64 kilograma eksploziva. Akcija “Manje oružja-manje tragedija” traje i danas, jer građani koji nedozvoljeno posjeduju oružje moraju takvo oružje prijaviti najbližoj policijskoj postaji.