Đir je u knjizi

Danas ćemo doznati tko je osvojio nagrade ‘Jutarnjeg lista’ za knjigu proze protekle godine, kao i za najbolje publicističko djelo. Zoran Ferić bio je davne 2001. prvi dobitnik te nagrade za zbirku priča “Anđeo u ofsajdu”, i od tada smo pročitali mnogo dobrih naslova. Moji kandidati su dvije drage mlade žene, Olja Savičević Ivančević i Ivana Bodrožić Simić, s romanima “Adio, kauboju” i “Hotel Zagorje”, a igrom slučaja obje sam knjige odnosno spisateljice u tih proteklih godinu dana u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Zadar imao prigodu predstaviti zadarskoj publici. Vidjet ću danas, kad ova kolumna izađe, kakav sam prognozer bio…
No, ono što je važnije jest činjenica kako je knjiga u to proteklo desetljeće u RH ‘ponovo u modi’, ‘knjige su opet in’, ‘knjiga je u điru’, i kako su već sve ne zvučale rečenice, sintagme, parole, kad je posrijedi revival knjige u državi. Ne samo po pitanju objavljivanja, truda izdavačkih kuća, već i cjelokupnog marketinga, pojava brojnih super knjižara, poput one Profilove na nekoliko katova, ine nagrade i književne večeri, kvizevi, gostovanja naših pisaca na sajmovima knjige u Frankfurtu i Leipzigu itd., već i po pitanju kvalitete objavljenih naslova. Fenomen knjige itekako prati nastojanja da se u mladoj, novoosnovanoj državi revitalizira i revalorizira i cjelokupna kulturna scena i umjetnička praksa, a što je trend koji prate i sveučilišta, te nešto slabije osnovne i srednje škole. Stoga ne čudi što se i Zadar pridružio tim nastojanjima da knjiga i književnost kao takva postane bitnim, moguće i najdominantnijim segmentom umjetnosti uopće u RH od devedesetih naovamo, ako već ne u kvalitativnom a onda svakako u kvantitativnom smislu, što najbolje možemo provjeriti na godišnjoj izložbi izdavaštva u Gradu i Županiji, koja se svake godine organizira u Izložbenoj dvorani Znanstvene knjižnice. Objavljeno je u protekla dva desetljeća u Zadru na stotine naslova, pokrenuto nekoliko biblioteka, od kojih valja spomenuti one Gradske knjižnice i Udruge 3000 godina za dar, uz otprije nazočne, a doprinos zanimanju za književno stvaralaštvo daje i novoosnovana udruga ‘Zapis’ – zadarski pisci, u koju se uglavnom učlanjuju oni mlađi, manje afirmirani autori, a što je normalno i prihvatljivo jer afirmirani i stariji već odavno mogu biti članovima Društva hrvatskih književnika ili Hrvatskog društva pisaca. Živi susret s čitateljskom publikom odličan je način da se knjiga dodatno približi čitatelju, onako kako su nekad tu funkciju ispunjavala razna književna sijela odnosno književni saloni, od kojih kao svojevrstan atavizam i kuriozum baš u Zadru djeluje u tom pravcu i dan danas atellier Beninijevih.
Nešto je manje sretna situacija s književnim časopisima, kao i školskim listovima, revijama i magazinima. Prije kojih desetak godina i više de facto je svaka srednja škola u Županiji imala vlastiti književni list (sjećate li se Spužve, Nultog sata, Pete dimenzije, Spektra itd.?), a pridružile su se i osnovne škole (Čehuljica, Baul, Koraci, Dite zadarsko itd), no sada je situacija ipak bitno drugačija i samo su rijetki opstali. Ugašeno je ‘Glasje’, a Zadarska revija samo je preimenovana u Smotra, no i dalje je jedini pravi književni časopis u Županiji, što ni iz daleka nije dovoljno. Studenti su također agilni na mahove, ‘na refule’, pa smo u jednom trenu imakli i SLON-a, i Sizifa, itd., a sada je super ako povremeno izađe časopis ‘Tri’, koji je zapravo ne pravi studentski list već književni časopis Književnog kluba Zadarskog sveučilišta.
Riječju, situacija nije katastrofična, nije ni idealna, daleko od toga. A da je Zadar bitan za cjelokupnu kulturu i književnost RH svjedoči i podatak, ne slučajno, kako je prva elektronička knjiga – roman suvremenog hrvatskog autora upravo roman naše djevojke koja narafski zadnjih godina živi i radi u metropoli, Merite Arslani. O kojoj se, knjizi, i sam Miljenko Jergović izrazio izuzetno pozitivno, pohvalno. Samo da baš nas Zadrane u budućnosti ne optuže kako smo krivci za smrt stare, dobre knjige, one između korica!