Rasteretili smo učenike i postigli bolje nastavne rezultate

Dosadašnji programi nisu zadovoljavajući za polaganje sadašnje državne mature. Da je to tako najbolje pokazuje činjenica da se pojavljuju svi ti pusti tečajevi koje roditelji masno plaćaju za pripremu polaganja državne mature svoje djece
Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove je školske godine krenula s eksperimentalnim programom nastave, školski su program podijelili na prirodnoslovni i društveni omogućivši učenicima da izeberu po kojem će programu raditi. Time su postigli ono o čemu se već godinama priča, rasteretili učenike te im omogućili da se usredotoče na one predmete koji ih zanimaju, da obuhvatnije prođu nastavni program te u konačnici lakše polože državnu maturu. Jedan od idejnih začetnika ovog programa je profesor povjesti privatne gimnazije dr.sc. Serđo Dokoza.
Potreba reforme školstva
– Kod nas se već dugo javlja potreba da se školstvo reformira. Mi vučemo školski program još iz ozloglašenih Šuvarovih dana (negadašnji ministar školstva u Jugoslaviji, pr.a.). Dandanas naše školstvo funkcionira na mnogim elementima iz tog doba. Mi trenutačno imamo otprilike 17 predmeta što je nonsens i pri tome ne govorim jesu li oni dobri ili loši i imaju li smisla ili ne. Za usporedbu, kada su naši nadležni za organizaciju državne mature išli u Englesku vidjeti kako tamo stvari funkcioniraju, dobili su odgovor od Engleza da i njihovi učenici polažu državnu maturu iz svih predmeta, no stvar je da oni imaju samo pet predmeta, naspram naših 17. A neosporno je da su napredniji od nas, da je njihovo gospodarstvo puno razvijenije. A oni imaju samo pet predmeta, a mi 17. To je očit pokazatelj da nije bit u broju predmeta, već je bit smisla školstva osmisliti jedan „pristojan” broj predmeta, da se uči samo ono što je najpotrebnije. Upravo time smo se mi u Privatnoj gimnaziji vodili kada smo uveli ovaj eksperimentalni nastavni program, ističe Dokoza.
Svjesni da je u današnje vrijeme interdisciplinarnost nužnost školstva, u privatnoj su povezali sve ono što se povezati može nastojeći stvoriti učenicima jedna sliku u glavi, a ne deset sitnih sličica.
– Napravili smo otprilike ono što Amerikanci imaju kroz svoj program science. Taj program sadrži fiziku, biologiju, kemiju, dakle srodne predmete. To je samo jedan model kako se može interdisciplinarno obraditi sve i da stvar bude bolja. Ako učenik želi kasnije studirati jednu od tih stvari neka studira, to je njegova stvar. Kod nas dobiva osnovne informacije iz predmeta i to na taj način da stvara jednu cjelovitu sliku. Mi smo ovdje otprilike u privatnoj gimnaziji iz tih pozicija krenuli praviti jedan program koji će pokrivati te osnovne kriterije nekakvih svjetskih parametara i koji će s druge strane biti usmjeren prema državnoj maturi koja nas je sada zakačila kao i druge. Dosadašnji programi nisu zadovoljavajući za polaganje sadašnje državne mature. Da je to tako najbolje pokazuje činjenica da se pojavljuju svi ti pusti tečajevi koje roditelji masno plaćaju za pripremu polaganja državne mature svoje djece, gotovo na svakom kantunu neki profesor drži tečajeve gdje obećava da će učenik uspješno položiti državnu maturu. Čim se takvi tečajevi pojavljuju znači da osnovno školstvo ne zadovoljava. Shodno tome krenuli smo u popravljanje situacije, neke ideje su se razvile te smo osmislili dva smjera – prorodoslovni i društveni. Naglasak jednog smjera je na prirodoslovnim predmetima poput fizike, matematike, kemije i biologije, a drugih na humanističkim kao što su povjest, socioliogija, latinski… To je otprilike kao nekada kada su postojale realna gimanazija i klasična gimanazija. Realna je bila više prirodoslovna, a klasična više hiuumanistička, dodaje Dokoza.
Kao profesor povijesti Dokoza objašnjava kako konkretno izgleda program društvenog smijera.
Spojili ono što ima vertikalnu os
– Spojili smo ono što u sebi posjeduje nekakvu vertikalnu os, os vremena: povijest Grčke, Rima – to je povijesna os, filozofija također ima povijesnu os – povijest grčke filozofije, povijest rimske ili filozofije srednjeg vijeka, a isto je tako i s književnošću, umjetnošću ili glazbom. Dobili smo opću političku i društvenu povjest književnosti, umjetnosti i glazbe. To je spojeno tako da smo stavili paralelno te predmete u raspored. Konkretno u prvom razredu ja radim povijest Grčke, a istodobno kolega iz filozofije radi povijest grčke filozofije te kolega iz jezika Ilijadu i Odiseju. Na satu umjetnosti se obrađuje grčki hram što znači da ja na svom satu ne moram objašnjavati one lekcije pri kraju povjesti koje govore o flozofiji umjetnosti, a kolege iz filozofije, umjetnosti i književnosti ne moraju davati povjesni uvod za svoja predavanja. Istodobno taj mjesec i pol dana koliko se obrađuje povjest grčke djeca su svaki dan doslovno uronjena u povjest grčke, slušaju sve predmete koji tematiziraju samo grčku. Grčka biva obrađena na temeljit i cjelovit način. Do sada primjerice, radilo se na potpuno drugi način pa je kolega iz hrvatskog jezika obrađivao staru hrvatsku književnost, dakle srednji vijek dok sam ja bio na antici. Na mom predmetu djeca su učila srednji vijek tek u drugom razredu pa je dolazilo do konfuzije u njihovim glavama. Nije stoga trebalo puno mudrosti za promijeniti obrazac, za posložiti stvari na nešto drugačiji i bolji način, naglašava Dokoza.
 – Sada smo kordinirani, a to je ona osnovna ideja. Krenuli smo ove godine i na neki način dobili zeleno svijetlo, no ne i službenu dopusnicu. Zakon kaže da svaka škola može donjeti eksperimentalni program ako zadovoljava navedene kriterije. Po tom zakonu mi možemo napraviti nešto što smo i napravili, no istovremeno postoji stotinu caka koje vas koče. Kada je prošle godine bio izbor za predsjednika države Hebrang je izjavljivao da trebamo krenuti s reformom škole i uvesti eksperimentalne programe. Govorio je o nečemu što očito nije on sam smislio već mu je netko rekao da je to važno. Očito je da jedan kandidat za predsjednika tako nešto ne bi izjavio da njegova radna ekipa nije skužila da u našem školstvu stvari ne  štimaju, uvjeren je Dokoza.
 Zadarska privatna gimnazija nije prva krenula s navedenim programom, nešto slično su osmislili i u jednoj zagrebačkoj školi kemijskog smjera. Kako Dokoza dodaje i djeca i roditelji su dobro reagirali.
-Pitali smo ih jednostavno hoćete li 17 ili 10 predmeta. Očekivano svi su bili za manje predmeta. Sada ih svako malo testiramo da bi vidjeli kako se program razvija. Mislim da nije uopće pitanje sviđali li im se ili ne, već je pitanje doziranja. Ako su djeca do sada imala primjerice povijest 2 sata tjedno, a sada 3 sata, što znači 50 posto više, pitanje je koliko oni to mogu apsorbirati, koliko ima smisla opterećivati ih. Stoga više sati ne slijedi i više informacija već novi pristup prezentiranju gradiva. Sada smo mi profesori u prilici djeci na zanimljiiji način približiti nastavni program, ponuditi im priču koja ide uz podatke, a to je ono što će djeca zapamtiati. Dvadest podataka bez priče koja slijedi nije isto kao i dvadesat podataka uz priču koja može biti ispričana ako imate više vremena na raspolaganju. Rezultat redukcije predmeta je svakako i ležerniji pristup nastavi, a shodno tome i potpuno je logično da će rezultati biti bolji i na državnoj maturi jer će djete imati manje predmeta, no iscrpnije obrađenih pa će imati priliku i bolje ih naučiti, zaključuje Dokoza.