Sikirić: Naš fotografski tečaj je jedinstven

Budući da sam bio član izvršnog odbora Hrvatskog foto saveza u razdoblju od 1997. do 2005. godine, prilično sam upoznat sa stanjem u drugim hrvatskim gradovima i organizacija fotografskog tečaja je rijetkost. Mišljenja sam da je to što organiziramo tečaj, iako se danas puno stvari može doznati i naučiti preko interneta, jedna vrlo pozitivna stvar
Nedavno je Foto-kino-video klub Zadar u svom prostoru predstavio izložbu svojih članova. Povod je to za razgovor s Petrom Sikirićem, predsjednikom Kluba i, uz neke druge članove, voditelja foto tečaja, djelatnosti po kojoj je Klub prepoznatljiv.
Kažite nam, za početak, nešto o vašoj nedavnoj izložbi!
– Prije otprilike deset dana postavili smo novu izložbu naših članova, polaznika fotografskog tečaja. Izložba je organizirana kako bismo na neki način obilježili uspješan završetak tečaja koji traje oko tri mjeseca. Radovima se predstavilo trinaest polaznika tečaja, čija je ovo svojevrsna verifikacija, a ove smo godine za temu odabrali ruralno zaleđe Zadra s osvrtom na prirodne, kulturne i povijesne znamenitosti.
Prekretnica s preuređenjem prostora
Možete li, u kraćim crtama, ocrtati djelatnost vašeg kluba u posljednjih nekoliko godina?
– U zadnjih pet, šest godina Foto-kino-video klub Zadar vrlo je intenzivirao svoju djelatnost. Svojevrsna prekretnica je nastupila 2005. godine kada smo nakon više godina rada dovršili preuređenje našeg prostora na adresi Brne Krnarutića 2 koji je sada, uvjetno rečeno, postao jedan pristojan, kulturan prostor u kojem se može organizirati manje izložbe i koji zadovoljava suvremene uvjete jednog foto kluba i tečaja koji provodimo. Naime, od 2001. do 2005. godine imali smo svojevrsnu stanku u našem radu uvjetovanu prije svega tehničkim poteškoćama, odnosno dotrajalošću prostora kojim se klub služio. Uz svesrdnu pomoć Zajednice tehničke kulture Zadar, predvođene predsjednikom Duškom Kraljevom i tajnikom Željkom Čizmićem i uz stalnu borbu s financijskim teškoćama uspjeli smo, kažem, preurediti naš prostor. Paralelno s time, uz skromna sredstva, budući da od Grada godišnje dobivamo skromnih desetak tisuća kuna, uspjeli smo nabaviti i ponešto od suvremene opreme i pomagala. Naravno, riječ je o stvarima nužnim za normalnu djelatnost kluba. Od 2005. godine kada smo pojačali naš angažman, kroz klub i naše tečajeve je prošlo 70-ak ljudi. Otvoreni smo svakim danom što je, čini mi se, rijedak slučaj s našim udrugama, članovi vole dolaziti u klub, razmjenjivati iskustva, proširivati spoznaje ili, jednostavno, družiti se. Ne zaboravimo, svi smo u klubu volonteri. Pojačali smo i našu izlagalačku aktivnost. Tako su od srpnja 2010. godine do danas u klubu organizirane četiri vrlo zapažene i posjećene izložbe.
Foto-kino-video klub Zadar prepoznatljiv je baš po spomentuom tečaju fotografije.
– Da, klub je prepoznatljiv baš po tom fotografskom tečaju. Mislim da je to tradicija stara koliko i sam klub. Uostalom i ja sam se tako, prošavši tečaj 1975./76. godine, počeo ozbiljnije baviti fotografijom. Koliko je meni poznato niti jedan foto klub ili foto sekcija u našem gradu ne provodi tečaj, više su svi usmjereni na izlagalačke aktivnosti. Budući da sam bio član izvršnog odbora Hrvatskog foto saveza u razdoblju od 1997. do 2005. godine, prilično sam upoznat sa stanjem u drugim hrvatskim gradovima i organizacija fotografskog tečaja je rijetkost. Mišljenja sam da je to što organiziramo tečaj, iako se danas puno stvari može doznati i naučiti preko interneta, jedna vrlo pozitivna stvar.
Od čega se sastoji spomenuti tečaj? Kako ga provodite? Tko ga najčešće upisuje? Što se na njemu uči?…
– Tečaj vodimo Marko Rapan, inače tajnik kluba, koji je usmjeren na dio tečaja posvećen digitalnoj fotografiji, Slavko Blasić, potpredsjednik, usmjeren na materijale potrebne za fotografiranje i tamnu komoru, te ja koji se u sklopu tečaja bavim tehnikom i fotografskom opremom. Godišnje se na tečaj prijavi deset, petnaest polaznika i, budući da je mahom riječ o učenicima i studentima, termin smo prilagodili akademskoj i školskoj godini. O početku tečaja ljude obavještavamo na našim internet stranicama (www.fkvk-zadar.hr) i oglasima po školama i na Sveučilištu. Osim školaraca, za koje valja istaknuti kako smo lani imali i četiri osnovnoškolca, što je u neku ruku rijetkost, i studenata javljaju nam se ljudi različitih zanimanja. Iako se na tečaj obično jave ljudi koje fotografija zanima, pa su se obično i već okušali u radu s fotoaparatom, naš je tečaj prilagođen i onima koji o fotografij ne znaju apsolutno ništa. Ono što svakako valja istaknuti u svezi s našim fotografskim tečajem jest to da se usmjeravamo i inzistiramo na osnovama. Iako je danas digitalna fotografija potpuno zamijenila klasičnu, osnove treba poznavati. Osim toga crno bijela fotografija je u ovom poslu još uvijek dokazano najdugoviječniji medij. Počinjemo, dakle, učeći polaznike dijelovima fotoaparata. Želimo da oni shvate kako ta naprava uopće funkcionira. Stoga rastavljamo stari aparat, pokazujemo im različite dijelove i objašnjavamo njihovu funkciju. Nakon toga slijedi rad i upoznavanje s tamnom komorom. Polaznici uče što je to fotografski film, njegove vrste, od čega se sastoji, koje kemikalije se upotrebljavaju za njegovo razvijanje i slično. Tada već polaznici snimaju svoje fotografije koje kasnije razvijaju. Naravno, teme koje im zadamo su trivijalne, jer prije svega želimo vidjeti koliko su usvojili i koliko se znaju služiti teoretskim dijelom tečaja. Najzad se uče digitlanoj fotografiji, njezinim osnovama, principima na kojima funkcionira… Tu se obrađuju i osnove računalnih programa za obradu fotografija. Kao krunu truda organiziramo malu radionicu na određenu temu i, kao što ste imali priliku vidjeti, jednu manju izložbu njihovih radova.
Nedostaje kritički pristup
U nazivu vašeg kluba osim fotografije spominju se kino i video. Što je s tim djelatnostima?
– U razdoblju od sredine sedamdesetih do početka osamdesetih godina kino sekcija je bila dosta aktivna. Čak je fotografija tada bila i u drugom planu. Postojali su kino tečajevi, čak je postojao i mali filmski festival koji se zvao „Čovjek, more…”. Tada su, vodeći kino skeciju, vrlo aktivni bili Venko Mavra, Branislav Jelenić i, oprostit će mi ako sam koga zaboravio, Slavko Blasić. Danas je aktivnost kino sekcije zamrla. Pokušavali smo i još pokušavamo animirati ju, ali ljudi koji se time bave uglavnom su prezauzeti ili orijentirani na druge stvari. Bilo bi interesantno vidjeti kako bi to danas, kada je i na tom polju tehnika silno uznapredovala i mnoge stvari višestruko pojednostavnila, funkcioniralo. Osim toga imamo i vrlo zanimljivu arhivu kino sekcije koju bi valjalo prebaciti na druge, modernije medije i, možda, prikazati. Ali, kažem, vidjet ćemo…
Kako ste Vi došli u kontakt s fotografijom?
– Ja sam se za fotografiju zainteresirao još u osnovnoj školi. Bio je tada u školi u Bibinjama neki stari fotoaparat s kojim sam se volio igrati, snimati, istraživati… Osim toga jedna je moja teta radila kao retušerka fotografija, pa sam i s te strane imao kontakta s fotografijom. Još se i danas živo sjećam njezinog dvookog refleksnog Roleiflex fotoaparata. Kao student došao sam u Klub, pohađao tečaj kod profesora Antuna Travirke, jednog od najboljih poznavatelja fotografije u Zadru, te, kao što vidite, ostao u Klubu aktivan do danas. Spletom okolnosti fotografija je s vremenom postala moje zanimanje. Od godine 1983. do 1993. radio sam kod Foto Vijeke, a danas sam fotografski „slobodni umjetnik”.
Možete li se osvrnuti na fotografsku umjetnost koja je, čini nam se, u našem gradu vrlo zastupljena? Prije svega mislimo na česte izložbe fotografija.
– Generalno govoreći čini mi se kako nedostaje jedan ozbiljan, kritički pristup. Počelo se izlagati sve i svašta, vrlo neselektivno. No, to nije osobitost samo Zadra. Da me se ne bi krivo shvatilo, nemam ništa protiv toga da ljudi izlažu svoje radove, ali treba podvući crtu i kazati što gdje spada. To bi trebali učiniti oni koji su pozvani govoriti o izložbama fotografije.

 POVIJEST KLUBA

Foto-kino-video klub Zadar osnovan je daleke 1954. godine. Kroz njega su prošli i ostavili veći ili manji trag mnogi majstori fotografije u Zadru. Prije svega, nezaobilazni su braća Zvonimir i Ante Brkan, potom valja spomenuti Antuna Travirku, Borisa Guinu, Josu Špralju, Željka Karavidu, Zvonka Kucelina, Venka Mavru, Slavka Blasića, Mladena Radolovića, Stipu Suraća, Slavka Stanina, Branislava Jelenića, Ljubu Dujmovića…