Tonia Jurišić: “Žene koje odluče prekinuti trudnoću moraju biti zaštićene od stigmatizacije i posramljivanja i emocionalnog i psihičkog nasilja!”

Sutra na Narodnom trgu održat će se po prvi puta u Zadru 4. Nacionalni Hod za život, obitelj i Hrvatsku, pod geslom Zaštitimo najugroženiju manjinu u Hrvatskoj – nerođenu djecu. Protiv preuzimanja moći nad drugim ljudskim bićem koje ima neotuđivo pravo na svoju samoopstojnost glas je podigla i 20-godišnja Zadranka Tonia Jurišić, fotografkinja i aktivistkinja koja je svoje otvoreno pismo, među ostalima, poslala i na adresu predsjednice Grabar-Kitarović. Pismo mlade Tonie Jurišić do sada je potpisalo 1029  njezinih istomišljenika.

Poštovana predsjednice Grabar- Kitarović, premijeru Plenkoviću, članice i članovi Vlade RH, zastupnice i zastupnici u Hrvatskom Saboru i ministre Kujundžiću, žene, građanke i građani Republike Hrvatske  – ovdje se ne bavimo sporom o tome kad počinje život.
Žena je ta koja odlučuje o nastavku ili prekidu trudnoće i svatko tko  pokušava postaviti drugačiji zakon ili princip, postavlja svoju autonomiju nad autonomijom žene i granicama njezina tijela i života. Zbog toga  se protivnici prava na prekid trudnoće, nikad ne bi trebali nazivati „pro- life“ jer se ne radi o „pro-life“ poziciji nego o poziciji preuzimanja moći  nad drugim ljudskim bićem koje ima neotuđivo pravo na svoju samoopstojnost. Takva pozicija bi se prije mogla nazvati „pro-power“. Partikularni interesi ne mogu postati opravdanje za nasilje nad drugim ljudima,  što je ono što protivnici prava na prekid trudnoće rade. Pokušavaju zauzeti poziciju moći nad drugim ljudskim bićima, poziciju moći nad ženama, što je princip na kojem su se gradili svi autoritarni režimi, ropstvo,  segregacija i razni oblici diskriminacije.
Pišemo ovo otvoreno pismo jer se sve više liječnika poziva na priziv  savjesti zbog čega je veliki broj žena primoran prekinuti trudnoću izvan  RH ili ilegalnim radnjama. Problematična je, naime, činjenica da  određeni broj tih istih liječnika, za određenu cijenu povlače svoj priziv  savjesti te prekid trudnoće izvode u privatnim klinikama. Pišemo ovo otvoreno pismo jer živimo u strahu da će država oduzeti ženama osnovno  ljudsko pravo odlučivanja o svom tijelu i životu. Pišemo ovo otvoreno  pismo jer živimo u strahu od porasta ilegalnih pobačaja koji imaju ozbiljne, ponekad čak i smrtonosne posljedice za žene i njihovo zdravlje.
Pobačaj nije i ne smije biti sredstvo kontracepcije, ali treba biti svima  dostupan i besplatan. Kontracepcija u Hrvatskoj je nedovoljno dostupna, odnosno ne pokriva je osnovno zdravstveno osiguranje, što je u prosjeku trošak od cca. 100 kn za jednu ženu mjesečno. Nedopustivo je da u  zemlji u kojoj po podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u trenutku pisanja ovog pisma ima 121 660 nezaposlenih, a jako puno ljudi radi  za jako niske plaće, pobačaj i kontracepcija nisu javno dostupni i besplatni. Ovo povećava već postojeće razlike među ženama i stvara situaciju u kojoj pravo koje pripada svim ženama, usred materijalnih razloga,  postaje pravo samo onih imućnijih. U onim bolnicama u kojima se liječnici pozivaju na priziv savjesti, zdravstvene ustanove su obvezne osigurati liječnika iz druge bolnice ili im osigurati pobačaj u drugoj ustanovi.
Također, mislimo da je iznimno važno da se nad ženama koje se  odluče za prekid trudnoće ne vrši pritisak i da se zabrani skupljanje  „molitelja“ ispred bolnica i klinika. Opći principi su i trebali bi, tamo  gdje nisu, biti zasnovani na obrani prava na zdravlje, privatnost, sigurnost, autonomiju, zaštitu od okrutnog, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja te drugih temeljnih ljudskih prava, što će sve biti  značajno ugroženo ugrozi li se pravo žene na odlučivanje o vlastitoj autonomiji i opstojnosti.
I zato vas pozivamo da se zajedno borimo da nam se ne uskrati pravo  na naše tijelo i život!
Ovim pismom želimo istaknuti da je izbor, autonomija, zdravlje i u  krajnjoj liniji život svake pojedine žene nešto na sto nitko drugi ne može  položiti pravo.
Želimo istaknuti da kontracepcija te prekid trudnoće moraju biti javno dostupni i besplatni, a žene koje odluče prekinuti trudnoću moraju  biti zaštićene od stigmatizacije i posramljivanja i emocionalnog i  psihičkog nasilja.
Želimo da građanke i građani čuju o tome da je “pro-life” zapravo  “pro-power” i da smo kao društvo odgovorni za zaštitu samoopstojnosti  i autonomije ljudskog bića!