Kocka je okrugla

Slika korisnika admin
Autor: 

Ono čega sam se bojao, a bilo je naznačeno između redaka u prošloj kolumni, nažalost se dogodilo. 'Vatreni' su doživjeli poraz, u trenutku kada smo svi već počeli slaviti pobjedu nad Turcima, i pokazalo se kako se slavilo preuranjeno. Jer, nije gotovo kad je gotovo, nego kada sudac kaže da je gotovo. I kada Turci zabiju još jednom gol u posljednjim sekundama. Pa se tako i ovoga puta pokazalo kako je nogomet igra u kojoj na kraju uvijek pobjeđuju Nijemci. Samo što su se ovoga puta preobukli u Turke, jer smo ih kao Njemce odavno pročitali. I vidjeli smo, jasno kao dan, kako nas se boje ti Turci, dok po kaldrmi vuku im se.. zna se. Ali ni to saznanje nije pomoglo. Jer je strah zarazan, prenosiv. Pak se i Vatreni-na-kocke tim istim strahom ugasiše...

I onda je uslijedio šok, nacija je u komi, mnogi su plakali, a neki bogme i pucali po slučajnim prolaznicima. I gle čuda, pokazalo se kako ovaj put nikog ne krivimo za poraz, čak smo nekako i pomalo ponosni, jer, zna se, bili smo bolji. Sada valja zaboraviti, ali ne oprostiti, pa nastaviti pobjeđivati, čekaju nas druge utakmice i druga natjecanja, druge kvalifikacije. Uostalom, naši kockasti dečki imaju se vremena skockati do jeseni, a ni lopta nije uvijek okrugla.

Dakle, nogomet je sišao s pozornice interesa nacije. Možda je to trenutak da se na mala vrata u živote ljudi vrate i neke druge vrijednosti. Kultura, recimo? Pa makar dok ne počne Olimpijada u Beijingu. Jer, iznova će početi natjecanja, navijanja, ludovanja i euforična obećanja. Koja ni sama Blanka ne bi uspjela preskočiti. Pošto su nam ciljevi uvijek tako visoko, sve u skladu s onom studentskom, šesdesetosmaškom: budimo realni i tražimo nemoguće.

Jest, mi jesmo mala nacija za velike rezultate. I to bi gotovo pa mogla biti naša turistička deviza, naš moto prema svijetu: nešto kao 'mala zemlja za veliki odmor'. Samo što to zvuči nekako školski. A ovo je, jelte, ionako istinito. Ma mogli smo mi i do finala, pa i dalje, u superfinale, gdje bi igrala prva i druga reprezentativna postava. I jasno bi se vidjelo kakvu sjajnu budućnost ima cro nogomet. Al' što ćeš kad nam ne daju. Doduše, pomor favorita zadesio je i neke druge zemlje, drugoplasirani pobjedili prvoplasirane. Osim Espane, koja nije dala da se Azzuri još jednom provuku na guzove. Ni Điđi od Buffona nije ih mogao spasiti. I sada, što dalje? Tko može izmisliti vremeplov i otići u blisku budućnost, vidjeti kako će se igrati u polufinalu i finalu te se mudro kladiti na sigurne pobjednike?! I eto ti para do plafona, a mozak od betona.

Ne, ne možeš pobjeći od nogometa. Jer nema te alternative, te igre koja će toliko opčarati mase i odvuć ih od banalnih životnih problema. Ma tko će sad mislit na račune za struju, i je li gorivo opet poskupjelo!? Ako treba, i na koljenima ćemo do stadiona, ne trebaju nam automobili. Na koljenima, kako se to i inače radi kad je posrijedi odlazak na hodočašće. A Hrvati su hodočastili u Austriju & Švicu.

I povijest se po tko zna koji put ponovila: kruha i igara, dajte nam kruha i nogometa! A mudri političari znaju kako je tv-prijenos nogometne utakmice jeftiniji od radničke revolucije. Pa se ne treba bojati kako nas ne čekaju još mnoge bitke kod Beča, s Turcima ili nekim drugim potencijalnim osvajačima. Pjevat će se još U boj, u boj, za narod svoj. Jer, sve je to mila moja nogomet i rock 'n' roll, krv, suze i znoj...

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno