Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

11 C°

Nabadanje potpetica

Autor: Mario Padelin

23.07.2008. 22:00


BIRKIRKARA – VELEKLUB PO MJERI HRVATSKE TELEVIZIJE
Zamislite ovakvu situaciju. Skupimo se mi iz redakcije Zadarskog, stavimo urednicu Maru za izbornika i osnujemo nogometni klub. Od županije dobijemo pedesetak milijuna eura i stadion, oslobode nas dažbina i režija, trošimo pare i uživamo, glumeći da smo neki veliki klub. Gubimo utakmice, igramo jadno, ali nas grad i dalje sponzorira i oprašta nam gluposti i lopovluk. Navijači razočarani, ali previše insuficijentni da bi shvatili što se događa. Tu i tamo nađemo nekog talentiranog momka, prodamo ga i stavimo novac u džep, proglasimo stečaj, jednom riječju, radimo što nas je volja i nitko nam ništa ne može.
Zašto ovo pišem? Zato što je ovog petka državna televizija u udarnom večernjem terminu emitirala utakmicu pret-pret-pretkola Kupa Uefa u kojem je Hajduk ugostio nekakav klub s Malte, poznate svjetske nogometne velesile, a koji se zove simpatično – “Birkirkara”. Umjesto da ovakve formalnosti igraju na pomoćnom terenu, oni troše struju na reflektore, a televizija to još i prenosi, umjesto da nam reprizira neki dokumentarac iz bogate HRT-ove arhive. Spikeri su se uživili, kao da se radi o finalu svjetskog prvenstva, iako je ta pobjeda od 4:0 realna kao da mi iz redakcije igramo protiv rezervne ekipe Dječjeg vrtića “Radost”. Tako mnogi ljudi žive u iluziji kakvu ovakvim prijenosima podržava i državna televizija.
TKO SU TI LJUDI?
Ima RTL dvije emisije na “E” koje obvezno izbjegavam zbog svoga kompliciranog psihičkog stanja. Ali avaj!!! Daljinski se negdje zagubio, a emisija počela! Kaže voditeljica da je to najvažnija vijest, a radi se o tome da je bračni par Gotovac(??) proslavio četvrtu godišnjicu braka, a da im navodno svako malo policija rješava bračne krize. Pa ide snimka kako dolaze na party, izlaze iz skupocjenih automobila (svaki iz svoga), sjede i ugodno čavrljaju, a fotoreporteri oko njih… Sve je to lijepo, ali mene jedna stvar zanima. Tko su ti ljudi? Čime se bave? Zašto su na televiziji? Zbog čega ih prate novinari? Nisam ja neki sveznajući, trivijalnosti me ne zanimaju, ali ipak pratim što se u javnosti događa. Ja NIKADA NISAM ČUO ZA NJIH! Pitao sam svoje znance i kolege. Ni oni nisu znali. To je vrlo neobično, ali i zabrinjavajuće. Događa li se nešto definitivno? Približava li se to “susvita”?
KAKO SU DIMNJAČARA PRIMALI U PARTIJU?
Baš čovjek može vidjeti zanimljive stvari gledajući reprize. Kada je onomad preminuo Boris Dvornik TV urednici su se našli na velikoj muci. Trebalo je emitirati nekakav prigodan film, a da, s obzirom da je Dvornik ipak istaknuti član HDZ-a, ne bude neki koji bi više priličio SDP-u. Problem je u tome što je Dvornik cijelu karijeru glumio partizana ili bar simpatizera, što se malo kosilo s njegovim kasnijim stajalištima. Toga sam se sjetio gledajući Kapelske kresove i scenu u kojoj ga članovi komiteta primaju u partiju. Pa on nešto hoće-neće, bi-ne bi, ali na kraju ipak prihvati ponuđenu čast. E moj Dimnjačar. Koliki su bili u partiji, pa poslije prešli drugdje. Što je jedanput rekao Balašević: “Da sam znao da je tako lako riješiti se partijske knjižice, ne bi se onomad onoliko borio da mi je ne uvale.”
ZEMLJO, OTVORI SE!!!
U meni omraženom Red carpetu, koji moram gledati jer čekam “Bijele udovice”, svojih je pet minuta imala posebno iritantna kreatura koja se bavi modom. Dotični je bio u Zadru i nešto komentirao o ljepotama našeg grada, posebno nahvalivši Pozdrav suncu (ja bih se zabrinuo da mi takav nešto hvali), a spomenuvši i “kvazipopularne” ličnosti. Iskreno govoreći, ako je netko kvazipopularan, onda su to kreature koje se bave modom, stilizmom i kako se sve ne nazivaju. Toliko mi je sve to bilo odvratno da ću ubuduće ipak morati preskakati takve gluposti. Ipak mi se jedna izjava urezala u svijest. Naime, održana je nekakva modna revija i to na rivi. To besmisleno nabadanje potpeticama anoreksičnih djevojčica, navodno u našem gradu postaje tradicionalno. Zemljo, otvori se!!!
ZVONKO I PITA OD BANANA MAJMUNICE MARTE
Za razliku od nekih privatnih televizija koje djeci puštaju japansko smeće i trećerazredne američke bedastoće pune nasilja, državna se televizija bar što se toga tiče opoštenila. Ove smo subote vidjeli niz kvalitetnih Disneyevih uradaka koji su prava blagodat za već dobrano kontaminirane mozgove naše djece. U stanci su prikazivali reklame. Prodaju se DVD-ovi s crtanim filmovima. Jedan se zove upravo ovako “Zvonko i pita od banana majmunice Marte”. Jedva čekam i to vidjeti!