Zadar je ljepši i od Visa i od Nice pa ih ne treba kopirati

Ako će palme biti od Pune Bajlo do Puntamike, izgubit ćemo dio svojeg identiteta * Mogao bih opet biti kirurg, iako spretnost mojih ruku više nije ono što je nekad bila, a ni vid mi nije tako istančan, a to je bila moja prednost
* Neposredno prije izbora za Hrvatski sabor najavljeno je kako se ide u proboj Bihaćke ulice. Poglavarica Nives Kozulić je u medijima kazala kako je, nakon dugogodišnjih pregovora s vlasnikom, Grad uspio kupiti obiteljsku kuću u nastavku ulice Bleiburških žrtava koja će na križanju s ulicom Svete Marije konačno biti spojena s Bihaćkom ulicom. Od najave prošlo deset mjeseci, ali od proboja još nema ništa. Kako to?(Laki)
– Kad su imovinsko-pravni odnosi u pitanju moramo stvarno biti vrlo oprezni. Mi smo računali da je problem riješen, ali na žalost nije bilo tako. Trebali smo kupiti parcelu koja je u fazi uknjižbe i dati je u zamjenu za ovu obiteljsku kuću, ali parcela koja je u pitanju, na žalost, još uvijek nije uknjižena. Koliko će to trajati, teško je reći.
*Kad će se riješiti promet na Bilom Brigu, odnosno ulica Sv. Marije i suženje prema dvorani na Višnjiku. (ika)
– Bili Brig je u velikom problemu, ali veliko je poboljšanje nastupilo proširenjem Splitske ulice. U pregovorima smo za proširenje ulice i na privatne parcele u sjevernom dijelu. Veliko dio građana je suglasan ustupiti dio zemljišta uz nadoknadu, što nam omogućava da riješimo i taj dio. Izradili smo idejno rješenje spoja Bilog Birga na Ulicu Hrvatskog sabora i Put Biliga. Sljedeće godine će i ta spojnica ući u proračun, a započet će i rekonstrukcija Bihaćke ulice i Puta Stanova. Ulica Sv. Marije će na ovaj način biti rasterećena. I tamo je isti problem kao i kod proboja Bihaćke; privatna kuća stoji na putu i vrlo teško ćemo ulicu moći proširiti bez suglasnosti vlasnika i uz nadoknadu. Zato i jest bitno rasteretiti Ulicu Sv. Marije s ovim prometnicama koje će preuzeti 95 posto prometa Bilog briga.
* U ime udruge Društvo prijatelja Belafuže pitam kad će početi i kad će biti gotova rekonstrukcija Puta Nina, te u sklopu tih radova uređenje maloga trga u neposrednoj blizini raskrižja Puta Petrića i Puta Nina. Podsjećam, na tom mjestu udruga želi podignuti spomenik belafuškoj ženi, čiji je autor ak. kipar Ratko Petrić, te svojevrsni spomenik špini koja je do prije 25 godina postojala u blizini. (Bernardo Paleka)
– U sklopu rekonstrukcije prostora u blizini stare špine, kao memorija će biti postavljena nova špina izrađen od strane arhitekta Glavana po zahtjevu Društva prijatelja Belafuže, pa mi pitanje baš i nije jasno, a uredit će se kad i Put Nina, iako nije u samom projektu i troškovniku Puta Nina. Osobno smatram da ni jedan spomenik ili skulpturu ne bi trebalo staviti u prostor grada a da nije odabrana po javnom natječaju.
* Postoji li mogućnost da se u što skorije vrijeme nastavi gradnja šetnice uz more od Vitrenjaka prema „staračkom domu” i je li tu moguće zasaditi palme kako bi se dobila mediteranska vizura poput mjesta Vis na otoku Visu. Uz palme i kvalitetnu šetnicu zadarski lungomare” bio bi nalik na prelijepi zaljev francuske Nice. (Mirko)
– Ja mislim da nama ni Vis ni Nica, koji su lijepi, ali je Zadar ljepši, ne trebaju biti nešto što ćemo kopirati. Imamo mi i autohtonih stabala koje treba staviti u naše drvorede. U krajnjoj liniji o tome ipak odlučuje projektant, a ne gradonačelnik. Ja nisam baš za to da budu palme, iako su i one negdje potrebne. Ako će palme biti od Pune Bajlo do Puntamike, izgubit ćemo dio svojeg identiteta. Treba naći mjeru jer je nekad, da se razbije monotonija, potrebno dodati i neko stablo koje baš nije autohtono, ali mislim da nam ona ljepota zelenila u vilama između Puntamike i Jazina treba biti primjer kako bi trebale izgledati šetnice koje uređujemo. Jasno je da ne možemo imati drvored borova, ali isto tako ne može biti ni drvored maslina, jer ispod masline nitko ne može proći. Maslina je sveto drvo koju ja jako volim, ali ona je za maslinike, a nije za nogostupe. Velika maslina okružena zelenilom travnjaka je estetski doživljaj i to se može zasaditi, ali maslina ne može biti na nogostupu.
* Velike su materijalne i estetske štete na fasadama zgrada kao posljedica djelovanja “grafitaša”. Po načinu crtanja i ispisivanja vidi se da to radi jedna ili u najgorem slučaju dvije, tri osobe. Zašto se to ne proglasi kriminalnom djelatnošću budući da je riječ o namjernom uništavanju privatne i javne imovine, a nakon toga zatraži da policija navedene osobe uhiti i po zakonu obavi proceduru? (Građanin)
– Kad sam prije dvije godine o ovome govorio, onda je osvanulo nekoliko grafita „Kolega, uhvati me”. Ne radi to jedna osoba. Nažalost, radi to puno više njih. Gledajući taj vandalizam ponekad osjetim nemoć, ali brzo sam sebi kažem „nećemo popustiti, moramo to spriječiti, to nagrđuje naš grad, a kad je mogao jedan veliki New York, zašto ne bismo mogli i mi”. Ako je rješenje u video nadzoru, stavit ćemo i video nadzor, ne da bismo kontrolirali građane, nego da bismo spriječili vandalizme poput onih koji su se dogodili i na Pozdravu suncu. Kazne su, što se tiče samog prekršaja, male. Trebalo bi protiv počinitelja voditi sudski postupak za nadoknadu štete, ali mi ga često ne možemo voditi jer nismo vlasnici zgrada. Mi ćemo ga voditi tamo gdje budemo imali pravnu osnovu, gdje smo vlasnici i suvlasnici zgrada. Mislim da je u sprječavanju tog vandalizma potrebno uspostaviti bolju suradnju građana i policije, ali ja bih tim grafitašima poručio; počnite prvo sa svojom sobom, pa ako budete zadovoljni vi i vaši roditelji s onim što ste napravili, ja ću vam ponuditi da vam sljedeća bude moja soba, a onda tek idite na javnu površinu. Osobito mi teško pada kad vidim grafite na kulturnim spomenicima po kojima je Zadar itekako prepoznatljiv u svijetu. Mnogi gosti koji nam dolaze u posjet kažu „sve lijepo, puno radite, ali dajte riješite te grafite. Što na to odgovoriti?” Trebalo bi imati ovlasti koje je imao Giuiliani koji je zaposlio 60.000 gradskih policajaca i učinio je New York sigurnim gradom i gradom bez grafita. Činjenica je da ih nema u Londonu, ni Dublinu, ali u Zagrebu ih ima više nego u Zadru. Mi vrijeđajuće grafite i ksenofobične grafite odmah brišemo. Barem one za koje znamo gdje su, ali za sve izbrisati gradski proračun nije dovoljno velik.
* Zašto su štandovi opet na šetnici? (Toni)
– Štandovi su rezultat poslijeratnih socijalnih i tranzicijskih razloga, iako ih je bilo i prije na nekim drugim lokacijama. Mi tražimo nove lokacije i nova rješenja, ali isto tako smatramo da, ako neki odustanu, ne bismo trebali davati nove dozvole, jer ih ima previše. Neki smatraju da su oni dio života grada, pa je teško pomiriti sva razmišljanja. Bilo bi bolje kad bi ih bilo malo manje, a jedan dio koji daje izvorni zadarski, jadranski, hrvatski suvenir je poželjan, ali kad zauzimaju važne prometnice i mjesta na kojima se turisti najradije fotografiraju uz naše najznačajnije kulturno povijesne spomenike, onda su u suprotnosti onome što smo mi željeli. Pokušavamo naći nova rješenja, ali teško je sve pomiriti.
* Od 6 do 7 ujutro dok političari duboko spavaju Kalelarga je puna kamiona koji prevoze po jednu kutiju forneta i uništavaju kamene ploče. Molim uspavane političare da ujutro bar jedna ulica na Poluotoku bude za pješake, da ne završimo pod kotačima. (M.Ana)
– Naši komunalni redari rade i do dva sata u noći, ali baš se gradonačelniku, koji je cijeli svoj život dežurao i često je nakon 24 sata dežurstva zbog hitnosti, i bez da bi odspavao, morao operirati, se ne može reći da spada u spavače. To se ni jednom kirurgu, ni jednom našem djelatniku u bolnici ne može reći. Nismo svi spavači, a osim toga ja sam i u godinama kad ne mogu baš puno spavati. Za sva vozila u prometu, pa i u pješačkim zonama, nadležna je isključivo policija. Jedino ona može kontrolirati i kažnjavati.
*Može li se malo poraditi na tome da vlasnici pasa svoje ljubimce vode na uzici i čiste za njima? (zadranka)
– Čim građani ne čiste i ostavljaju izmet pasa znači da se nije napravilo dovoljno. Mi to imamo reguliran propisima, ali, nažalost, ne možemo toliko ljudi staviti da dežuraju na zelenim površinama, a i neki od građana koji imaju pse ne ponašaju se korektno. Razmišljali smo o tome da dijelimo lopatice, metlice i vrećice. Ako ništa drugo, to bi barem malo edukativno djelovalo, jer i oni koji imaju pse, a ne ponašaju se korektno, sigurno su u nekom drugom trenutku i sami pješaci, poput mene ili vas, i smeta im izmet.
*Ako ste pošten čovjek, što radite u HDZ-u? (Marin)
– Nikad u životu ne bih želio tako veliku grupaciju ljudi, grupaciju koja okuplja toliko puno ljudi kao HDZ, tako ocrniti. Jasno je da to nije točno. HDZ je stranka koja u svom programu ima snažnu socijalnu komponentu, ima i nacionalnu, pa je u onom trenutku kad je trebalo stvarati hrvatsku državu bila predvodnica hrvatskog naroda. To je i danas kada Hrvatsku treba uvesti u modrenu Europu, jer je alternativa Europi balkanska unija. Želim da me moja stranka što prije uvede u europsku zajednicu demokratskih i ravnopravnih država. Neki će za političare reći sve najgore, ali netko se treba i ovim poslom baviti. Ovaj posao, ako ga savjesno obavljaš i ako gradiš grad kojeg voliš, daje strahovito puno zadovoljstva.
* Zašto ste otišli u političare nakon toliko školovanja za liječnika? (Lule)
– U životu uvijek postoje novi izazovi. Kirurgija je za mene bila izazov, ali od toga da gradiš grad kojeg voliš i vidiš rezultate svojeg reda, nema većeg zadovoljstva. Pa ni u kirurgiji u kojoj sam postigao ono što sam želio. Ostala je samo rutina.
* Biste li opet mogli biti kirurg?
– Bih, iako spretnost mojih ruku više nije ono što je nekad bila, a ni vid mi nije tako istančan, a to je bila moja prednost. Biti liječnik je moj primarni posao gotovo cijeli moj život, a ovo što sad radim je izazov. Rezultati mojeg rada ocjenjivat će se kad sve ovo prođe. Ja sam bih u ocjenjivanju svog rada bio suzdržan.
*Je li vam, dok ste radili kao liječnik, ikad ponuđeno mito? (Daniel)
– U svakom poslu čovjek je izložen zahtjevima kojima se ne može udovoljiti. Treba razlikovati znak pažnje od mita kojim se želi postići ono na što se nema pravo. Ima toga svugdje, u svim poslovima. Ja sada nisam liječnik i ne želim o tome govoriti. U našem poslu imate svašta, mnogi traže nekakve usluge. Liječnici rade težak i odgovoran posao i mislim da se često nepravedno napadaju. Na taj način mi dobivamo to da danas imamo sve manje i manje studenata medicine. To nije cilj ovog društva. Neka pravosuđe radi svoj posao i otkrije sve ono što nije u redu, a pustimo liječnike da u miru i bez opterećenja rade svoj posao. Odnos prema liječnicima danas je sve više opterećujući za njih.
* Koliko ste zadovoljni stanjem u zadarskoj bolnici što se tiče opreme, broja liječnika i čekanja pacijenata?
– Naša bolnica je odlično uređena i odlično opremljena i dosta se u to uključuje i Grad. To nije zato što sam ja liječnik i što su moji zamjenici liječnici, to je tako bilo i prije mene. Zadovoljan sam stupnjem kojeg smo postigli. Kad završimo Polikliniku moći ćemo reći da je zadarsko zdravstvo primjereno i za mnogo bogatije zemlje u čijim bolnicama također postoje liste čekanja koje su često i duže od naših. No, kod hitnih slučajeva čekanja i odlaganja ne smije biti. Novim bolničkim odjelima, ponajprije Poliklinikom, mislim da će i taj problem biti manje izražen. Pritisak javnosti na liječnike, dugotrajno školovanje i dugotrajna specijalizacija dovode do toga da se sve manje ljudi opredjeljuje za medicinsku struku, a osobito kirurške grane gdje, u ovom trenutku, nema mogućnosti privatnog rada, niti dodatne zarade. Bojim se da ćemo, ako ovako nastavimo, jednog dana morati uvoziti liječnike. Zato trebamo imati korektan odnos prema liječnicima i medicinskom osoblju, jer oni rade težak i odgovoran posao.

Ponekad upotrebljavam bluetooth, ali ne baš uvijek
*Zašto dok se vozite automobilom niste vezani i razgovarate na mobitel; zar Vi ne trebate biti primjer nama? (Stipe)
– Građanin Stipe ima pravo. Ja ne bih trebao kršiti zakon, ali ponekad ga i kršim. Upotrebljavam česti „bluetooth”, ali ne baš uvijek. Popravit ću se!

Gradonačelnik liječnik
Jedno od duhovitijih pitanja, s obzirom da se radilo o intervjuu s gradonačelnikom, a ne liječnikom Kolegom, postavio je korisnik Mate:
* Je li operativni zahvat jedino rješenje kod proširenih površinskih vena na nozi. Može li se progresija usporiti vježbama ili lijekovima?(Mate)
– Dobar kirurg to neće raditi ako ne postoji prava indikacija. Ima niz stvari kojima se može spriječiti progresija, ali kada stvarno dođe do toga da je operacija potreba, a riječ je o operaciji koja je među lakšima, a dosta efektna za određeno vrijeme, onda je treba napraviti. Kažem za određeno vrijeme, jer mi operacijom ne možemo riješiti konstituciju čovjeka. Zato je recidiv moguć i kod najkorektnije obavljene operacije. U svakom slučaju, treba poslušati i kirurga koji neće operirati ako ne postoji indikacija. Naime, dobar je i kirurg koji će vas odgovoriti od operacije ako nije potrebna. Vježbama i pomagalima može se usporiti progresija bolesti.